8.

     Artur se probudio osećajući se divno, krajnje prekrasno, osveženo, prepun oduševljenja što je kod kuće, sav ustreptao od energije, jedva malo razočaran što je sredina februara.
     Gotovo je otplesao do frižidera, izabrao tri najmanje čupave stvari u njemu, smestio ih na tanjir i napeto ih posmatrao dva minuta. Pošto tokom tog vremena nisu pokušale da se pomere, nazvao ih je doručkom i pojeo ih. Zajedničkim snagama one su uništile zaraznu bolest koju je pre dva dana, uopšte ne znajući to, navukao u gasnim močvarama Flagatona i koja bi inače pobila polovinu žitelja zapadne polulopte, oslepila drugu polovinu, a sve ostale oterala u ludilo i jalovost, tako da se Zemlja taj put srećno provukla.
     Osećao se moćno, osećao se zdravo. Marljivo je raščistio reklamnu poštu ašovom i zatim sahranio mačku.
     Upravo dok je završavao, zazvonio je telefon, ali on ga pusti da zvoni dok je na trenutak odavao poštu ćutanjem. Kogod bio, zvaće ponovo, ako je važno.
     Ritnuo je blato sa cipela i otišao unutra.
     Bilo je malo važnih pisama u hrpama đubreta - neka dokumentacija iz Veća, od pre tri godine, u vezi sa predviđenim rušenjem kuće, kao i neka pisma o opštem referendumu u vezi s čitavim oblasnim planom preuređenja; bilo je tu i staro pismo od 'Grinpisa', ekološke grupe kojoj je povremeno slao priloge; ovoga puta tražili su pomoć za plan o oslobađanju delfina i kitova ubica; zatekao je i nekoliko razglednica od prijatelja sa neodređenim pritužbama da im se u poslednje vreme nikako ne javlja.
     Prikupio ih je i smestio u fasciklu na kojoj je napisao 'Ovo treba uraditi'. Pošto se tog jutra osećao tako poletno i puno snage, dodao je čak i reč: 'Hitno!'
     Izvadio je peškir i još nekoliko raznolikih stvarčica i predmeta iz plastične torbe dobijene u mega-marketu Port Braste. Slogan ispisan na njoj bio je jedna vrcava i inteligentna doskočica na lingvi centauri, ali u potpunosti nerazumljiva na bilo kom drugom jeziku i prema tome bez ikakve svrhe u fri šopu na kosmodromu. Osim toga, torba je imala i rupu i zato ju je bacio.
     Uz naglo štrecanje, iznenada je shvatio da mora da mu je još nešto ispalo u malom svemirskom brodu koji ga je doveo na Zemlju, ljubazno skrenuvši sa svog puta da bi ga odbacio baš pored A 303. Izgubio je svoj otrcani i pohabani primerak stvari koja mu je pomogla da prebrodi neverovatna prostranstva kosmosa. Izgubio je 'Autostoperski vodič kroz Galaksiju'.
     Pa, reče sebi, ovoga puta mi stvarno neće više biti potreban.
     Trebalo je da obavi neke telefonske pozive.
     Rešio se kako da postupi sa masom protivurečnosti izazvanih njegovim putovanjem, a to je bilo da ih jednostavno prevaziđe.
     Telefonirao je BiBiSiju i zamolio da ga povežu sa šefom njegovog odeljenja.
     "Oh, halo, ovde Artur Dent. Čuj, izvini što nisam dolazio šest meseci, ali bio sam poludeo."
     "Oh, bez brige. I mislio sam da je tako nešto. Ovde se takve stvari stalno dešavaju. Kada da te očekujemo?"
     "Kada bodljikavi prasići završavaju zimski san?"
     "Tamo negde na proleće, čini mi se."
     "Tu sam odmah posle toga."
     "Dobro. Ćao."
     Malo je listao oglasne stranice novina i napravio kratku listu brojeva koje će probati.
     "Halo. Da li je to bolnica 'Old Elms'? Da, zovem da vidim mogu li da porazgovaram sa Fenelom, ovaj... Fenela - dobri Bože, baš sam šašav, još ću i sopstveno ime da zaboravim, ovaj, Fenela - pa nije li to smešno? Vaš pacijent, devojka tamne kose, sinoć je došla..."
     "Bojim se da nemamo pacijenta po imenu Fenela."
     "Oh, nemate? Naravno, mislio sam Fiona, mi je zovemo Fen..."
     "Žao mi je, do viđenja."
     Klik.
     Šest razgovora u tom stilu počelo je opasno da nagriza njegovo raspoloženje vedrog, dinamičnog optimizma i on odluči da ga, pre nego što ga potpuno napusti, ponese u pab i tamo malo paradira njime.
     Imao je savršenu zamisao o tome kako da jednim udarcem objasni sve nerazjašnjive neobičnosti vezane za svoj nestanak, tako da je, kada je otvorio vrata koja su ga sinoć toliko obeshrabrivala, nehajno zviždukao za svoj groš.
     "Arture!!!!"
     Veselo se nasmešio iskolačenim očima upiljenim u njega iz svih uglova paba, pa je stao da im podrobno priča o tome kako se divno proveo u Južnoj Kaliforniji.