16. ČETVRTA: Nakrajsveta

     Rid Kuleva Kulervo je leškario, sumornim raspoloženjem obuzet, na 'slobodno oblikovanom' kauču u hotelskom apartmanu u kvartu zvanom "Lučka kapetanija". Grickao je zanokticu i zurio netremice napolje, preko veštačkih zvezda sletnog polja, u crno srce džungle koja je iza polja počinjala. Pogledom otprati još jedan šatl koji se uzvinuo bez ikakvog vidljivog napora i nestao u u široj crnini noći. Njegova pesnica se steže oko boce uvunga iz koje je pio to piće nerazblaženo. Jeftina plastika se zgnječi pod njegovim stiskom, i viskozna rubinska tečnost pocure van i preko njegovih prstiju kao krv.
     Čuo je prigušene glasove i nerazaznatljivu buku iz susedne sobe, gde su Niburu i Ananke bili izgubljeni u nekoj vremegubećoj interaktivnoj igri na mašini za zabavu. Uzdahnuo je, potegao još pića iz upropašćene flaše, nastavio da gleda u noć. Ova soba smrdi na novo, kao i sve ovde - nemirni molekuli nastavljaju da beže iz iz zidnih površina, nameštaja, tkanina. Negde iza njega, kad bi mogao gledati kroz zidove, bilo je more svetlosti: istraživački projekat 'Zvezdopogon' i pred-fabrikovani instant-gradić koji je oko projekta iznikao, ovde, u potpunoj zabiti, na rubu Nakrajsveta.
     "Tako ti Razdirača..." Opsovao je i najednom seo uspravnije, osetio kako se kauč preoblikuje oko njega. Zahvati još jednu punu šaku iesta-semenki iz činije na stolu, strpa ih u usta i poče da ih žvaće, ne mareći šta je tu semenka a šta ljuštura. Ljušture su imale ukus kao govna, ali se smatralo da sadrže veću količinu prirodnog trankvilizera nego semenke same. Mada ni od toga neće biti njemu ništa bolje. Sprao ih je niz grlo još jednim gutljajem uvunga. Koliko god smeća on potrpa u svoj telesni sistem, voda smrti poništi efekte. Njemu je praktično nemoguće da se 'urolja' alkoholom ili drogom: ne postigne čak ni najmanje otupljenje čula, bez obzira koliko se žestoko potrudi. Ali nastavljao je da se trudi, nadajući se čudu.
     Pa, nije moguće da je ovoliki put prevalio uzalud! Proklet neka bude onaj glupavi gad Tubiri, koji je bio dužan da ovima donese verifikaciju da Karemovci šalju Rida Kulerva... i koji je zbrisan sa lica Četvrte, nedavno, u najnezgodnijem času. "Izgoreo nesrećnim slučajem pri radu sa zvezdopogonskom plazmom." Tako su Ridu rekli. Da li je moguće da to nije bio slučajni udes...?
     Ne. Udesi se događaju, čak i Bratstvu. Da je bilo namerno, dogodilo bi se samom Ridu... A on je još bezbedan i živ. Međutim, nasukan je, i nema načina da dobije pristup, koji mu je potreban, do istraživačkog rada koji se ovde odvija. Ako on ne bude u mogućnosti da uđe unutra i pokaže ovim govnomozgastim budalama kako se zvezdopogonski materijal zadržava u izolaciji, i kontroliše - a oni tokom više od dve i po godine, koliko je njemu trebalo da dospe na Četvrtu, nisu postigli ni jedno ni drugo - onda neće moći ni da štrpne jedan stabilni uzorak za sebe i odnese ga na Ondini. Mundilferi... Mundilfera. Kad bi, bar, ona bila uz njega, da mu kaže da je dosad radio kako treba, da mu kaže šta da čini dalje. Da ga zagrli...
     Protrljao je oči, progunđao još jednu psovku. Bratstvo ima članove na Četvrtoj, ali malobrojne, a on mora da bude jako obazriv ako hoće da stupa u neku vezu sa njima. Unutar projekta 'Zvezdopogon' Bratstvo nema ni jednog jedinog čoveka, sada, posle Tubirijeve smrti. A kakvo je obezbeđenje oko projekta, on zna. Spoj bezdušnosti ovdašnjeg naroda i opsesivne tehnološke inovativnosti Karemovaca doveo je do toga da paranoja narko-kartela sa Tuo Ne'ela izgleda poput otvorenosti pijačnog trga. Danas je pokušavao da ih ubedi, svim zamislivim argumentima, da ga puste unutra, ali njegove pričancije ostale su uzaludne. A njemu nije bilo dovoljno samo da uđe, morala je nastati saradnja. Sad će morati, u najboljem slučaju, da se vrati u Forzgejt, najizrazitije kosmopolitski grad na ovoj planeti, srce njihove međuzvezdane trgovine. Moraće da krene iz početka...
     Kucanje na vratima. Odgurnu se od kauča i ustade, mršteći se. Nije očekivao nikakve posetioce. Niti ih želi. "Niburu!" dreknu on. Ali buka i smeh se u susednoj sobi nastaviše neumanjeni. Mrmljajući vulgarne reči sebi u bradu, on priđe vratima; stade, zavuče ruku pod svoju laganu jaknu, proveri oružje kojim se opet naoružao čim se, danas, vratio iz prostorija 'Zvezdopogona'.
     Zaviri kroz jednosmerno providnu ploču pored vrata i skameni se. Onda lagano skide ruku sa pištolja i otključa. Vrata nečujno kliznuše u stranu. Stajao je i posmatrao ženu, Četvrtašicu, koja je danas, kasno popodne, kad je izlazio napolje, pokušala nešto da mu kaže, i nepoznatog čoveka sa njom. Bila je sibila, priseti se on; a onako ogorčen, kad su mu pokazali vrata, povikao je - "Za ime bogova, ja sam stranac daleko od svog doma..."
     Ona i taj čovek sa njom bili su, oboje, u tamnim, bezobličnim kišnim ogrtačima, sa kapuljačama na glavi tako da su njihova lica bila zasenčena. Ipak, on je odjednom znao sigurno, bez ikakve sumnje, ko je taj koga je dovela u posetu. Rid pruži ruku ženi. "Zdravo još jednom", reče ovdašnjim dijalektom. "Izvinjavam se što nisam odgovorio na tvoju ljubaznost danas popodne."
     "Ne zameram ti." Uozbiljenog izraza lica, rukovala se s njim, a on oseti da njeni prsti jednako odgovaraju na diskretni pokret njegovih prstiju. "Ja sam Tiras Ran-Kels Han", reče ona; prezime je izgovorila prvo, po ovdašnjem običaju. "Žao mi je što ti onda nisam mogla više pomoći. Bojim se da strancima ne pružaju dobrodošlicu lako, u ovom projektu... Mogu li ti predstaviti Časnog istraživača, komandanta Bi-Zi Gundalinua..."
     "Može, može, naravno..." Rid pruži ruku čoveku koji je došao sa njom. Oseti da mu se lice rumeni od neočekivane emocije. "Bogovi, ne možeš da zamisliš kakvo je ovo zadovoljstvo." Ne možeš. Pogleda tog čoveka u oči i uputi mu osmeh sasvim iskren. "Rid Kuleva Kulervo, Istraživački zavod 'Pandalhi'."
     Gundalinu mu ponudi šaku na tipično karemovski način, dlanom podignutim napred. Rid hitro izvi ruku i njihovi dlanovi se u vazduhu sastaviše; nadao se da je koliko-toliko uspeo da odglumi prirodnost tog pokreta. Ne paziš, magarče. Oseti da se sad njemu postavlja isto ono skriveno pitanje, diskretnim pokretom Gundalinuove šake, i odmah odgovori na isti način, potvrdno, sa tihim zadovoljstvom. Naravno da je Gundalinu član Kartografa; i to na nekom visokom nivou, u to je Rid bio siguran.
     "Ako sam dobro shvatio, ti si doputovao čak sa Karemofa da bi radio s nama, a završilo se tako što su te danas oterali naši suviše žustri psi-čuvari?" Gundalinu je odgovorio na njegov osmeh svojim, ali, činilo se, rezervisanijim. Oči su mu bile veoma tamne, skoro crne; posmatrale su Rida sa neskrivenom radoznalošću.
     Rid uspe da se nasmeje sa dalekim prizvukom žaljenja. "Izgleda da sam iščezao iz vaše informativne stvarnosti - a za čoveka koji mi je ovde bio veza kažu da je spaljen... Vaša služba obezbeđenja dosegla je nivo strogosti dosad nepoznat u Hegiški."
     "Naša birokratija, misliš." Gundalinu odmahnu glavom. "Stvarno mi je žao. Ovo mesto je oduvek bilo bogomprokleto usko grlo. Trebalo je da ga vidiš pre nego što je ovde nastao istraživački centar, kad je ovo bio Kompanijin grad... Ali, to ne bih poželeo ni svom najgorem neprijatelju."
     Rid oseti zatezanje svog osmeha. Slegnuo je ramenima, oslobađajući se napetosti u mišićima leđa. "Zar si ti tada bio ovde?" upita iznenađeno.
     "Bojim se da su naše istorije postale jedno." Gundalinuov osmeh postade kiseo; o toj temi ne reče više ništa. Rid uvide da je Gundalinuovo otkriće zvezdopogona sigurno bilo katalitik koji je doveo do te promene. Jednim jedinim postupkom čovek je postao odgovoran za transformaciju ovog grada.
     Rid opet pogleda ženu zvanu Han, osećajući njen nemir. "Izvin'te što se ovako ponašam", reče. "Uđite, uđite." Pokretom ruke nagovestio je da se to odnosi na oboje.
     Hanova odmahnu glavom. "Ja ne mogu da ostanem. Moram se vratiti. Moja ćerka..."
     "Kako je njoj?" upita Gundalinu, okrećući se ka njoj sa iznenadnom brižnošću.
     "Bolje", promrmlja ona. "Mislim da joj je malo bolje." Slegnu ramenima, a Rid pročita taj pokret kao beznađe.
     "Drago mi je da to čujem", reče Gundalinu, u čijim se očima pojavila neka neobična tuga.
     "Ljubazno je od tebe što je se sećaš, komandante."
     "Šaht!" reče Gundalinu naglo. "Nemoj ti da počinješ da postupaš prema meni kao da sam jedan od tvojih svetih predaka, Han. Znaš me bolje od toga."
     Okrenula mu se iznenađeno; osmehnula, i to je bio pravi osmeh, dat pravom čoveku. "Važi, naravno... Bi-Zi." Klimnula je glavom i opet oborila pogled, ne uspevajući da se u tome suzdrži.
     Duboko je udahnuo. "Ja ti se zahvaljujem što si me ovde dovela. Han, ako budem ikad mogao još nešto da učinim... znaš." Slegnuo je ramenima. Osmehnula se jednoj tački iznad njegovog ramena i otišla hodnikom.
     Gundalinu se okrete. Njegove tamne oči počeše pretraživati Ridove plave, neobavezane. "Njena ćerka je postala sibila", reče on. U govoru je skliznuo iz lokalnog dijalekta u svoj rodni sandi, kao da se samo po sebi razume da će Rid to moći da sledi. "Ali nije bila za to. I..." Uz mali, uzaludni izmah šake, on skloni pogled. "Nije bitno." Pođe za Ridom u unutrašnjost stana. Rid zatvori vrata iza njih. Gundalinu baci pogled prema susednoj sobi: svetlost i buka privukli su njegovu pažnju.
     "Moji pomoćnici", objasni Rid tiho; najednom, neočekivano, obuzet nelagodnošću. "Sedi." Sad je i on govorio na sandiju, što je Gundalinu, evidentno, od njega očekivao. Pokretom pokaza prema kauču.
     "Hvala." Gundalinu baci kišnu kabanicu na jednu praznu stolicu sa strane. Na sebi je imao punu paradnu uniformu komandanta policije, sa debelim slojem hologramske vatre na gornjem delu: desetak medalja časti. Uz njih je, zasenjen do beznačajnosti, na njegovim prsima ležao sibilski znak.
     Rid se skameni, zagledan u njega; taj trenutak činio se beskonačnim.
     Gundalinu ga pogleda upitno, kao da ne može čak ni početi da nagađa šta se to dešava unutar domaćinovog izraza lica.
     "Inače ti i spavaš sa time?" reče Rid.
     Gundalinu spusti pogled na sebe, kao da je tek sad shvatio u šta je obučen. Nasmeja se naglo, maltene sa olakšanjem. "Bogova mu, ne." Skide 'bluzu' tj. gornji deo uniforme i baci je na stolicu, preko mokre plastike kabanice. "Dolazim sa jednog izuzetno dugog i zamornog banketa u prostorijama Projekta. Došli neki dostojanstvenici u posetu..." Protrljao se po vratu, olabavio okovratnik, prišao kauču i 'složio' se na njega. Rid je osetio, više nego video, da je Gundalinua u tom trenutku ophrvalo nešto više od umora.
     "Cena slave", progunđa Rid. Pređe šakama preko svoje odeće, zadovoljan što se nije potrudio da skine urednu, konzervativnu tuniku i labave pantalone sa kojima je išao na onaj razgovor, niti srebrnu kopču kojom je njegova kosa bila uhvaćena, ikao se tome protivila, u 'konjski rep' iza potiljka. Seo je na kauč, okrenut u odnosu na Gundalinua pod jednim udobnim kosim uglom. Video je i sibilski utetovirani znak pod Gundalinuovim grlom, sad kad je ovome okovratnik bio raskopčan.
     Gundalinu skloni pogled, i zagleda se u nešto daleko izvan vidika. "Sve ima svoju cenu." Njegov pogled završi na gotovo praznoj boci uvunga i napola ispražnjenoj zdeli iesta-zrnevlja na prozračnom stolu pored njega.
     "Posluži se", reče Rid.
     "Neka, hvala. Ne pijem." Gundalinu dohvati iskrzanu bocu, poče je okretati u svetlosti, gledajući onog mrtvog crva unutra kako kruži ponet komešanjem rubinske tečnosti. "Mora biti da si imao izuzetno frustrirajući dan, Kulervo-eškrad", reče on, ne bez saosećanja. Rid prepoznade taj način oslovljavanja, omiljen kod karemovske tehnokratske klase; 'eškrad' je značilo u isti mah 'cenjeni' i 'naučnik'. Oni su se, obično, samo između sebe tako oslovljavali; a kad su se tako obraćali nekom ne-Karemovcu, to je bio znak izuzetne počasti. Rid zaključi da je to verovatno samo posledica njegove tobožnje pozicije istraživača u institutu 'Pandalhi'.
     "Jesam", odgovori, pomalo i ljut zbog nagoveštene ocene o njegovim navikama.
     "Od ovoga ćeš imati straobalan mamurluk", reče Gundalinu.
     Rid uzvi obrve. "To zvuči kao lično iskustvo. Mislio sam da ti ne piješ."
     "U pravu si. Po oba pitanja." Gundalinu vrati bocu na mesto, pa pogleda opet Rida. "Moram priznati, kad mi je Han rekla da si stigao sa Karemofa - i to iz instituta 'Pandalhi', ništa manje - očekivao sam da ću videti zemljaka, Karemovca. Moj narod... pruža izvestan otpor kad treba da primi strance u svoje važnije institucije. Mora biti da si veoma inteligentan čovek."
     Rid se vrlo slabo nasmeši. "Jesam." Gledao je Gundalinua gotovo razočarano. Pa, to nije onaj čovek koga mu je mašta ranije dočarala. Ničeg naročitog nema u njegovom izgledu. Tipičan karemovski teh: srednje visine, crnpurast i suv, verovatno u ranim tridesetim. Lice finih kostiju, posoljeno bledim pegicama, kao kod mnogih visokorođenih. Kompulsivni, po-sopstvenom-ubeđenju-pravični slabić, potomak mnogo puta ponavljanog genetskog ukrštanja unutar iste, malobrojne populacione baze - urođen. Ko bi, do vraga, mogao pomisliti da će taj doći do jednog od najveličanstvenjih uvida u celokupnoj istoriji? Ni on sam, valjda, i pored sve svoje tehnokratske arogancije. Karemovci zamišljaju da vladaju Hegemonijom; i još gore, zamišljaju da to zaslužuju.
     "I vrlo uticajan stranac, imajući u vidu koliko si daleko od svog doma."
     Rid opet klimnu glavom, i ovog puta se savršeno pouzdano suoči sa Gundalinuovim pogledom. "Kao i ti."
     "Jesi li, dakle, sibil?"
     "Ja?" To pitanje je, iznenađenjem, isteralo iz njega jedan kratki smeh. "Ne ja. Nisam... podoban materijal." Njegova šaka pokuša da se pruži ka boci uvunga ali je on prinudi da ostane nepomična uz njega.
     "Ni ja nisam nikad zamišljao da sam podesan." Gundalinu dohvati trolist koji je visio na lančiću, kao da mu ni sad nije lako da poveruje da ga nosi.
     "Sigurno ti je laknulo", reče Rid.
     Gundalinu diže upitni pogled ka njemu.
     "Kad si dobio dokaz da možeš da se pouzdaš u sebe."
     Gundalinu se nasmeši bledo, pogleda opet dole na trolist, koji ispusti. "Kuleva Kulervo... Je li to samathansko ime?"
     Rid slegnu ramenima. "Jeste. Ali odavno sam otišao sa Samathe..." Pogleda kroz prozor, u noć, najednom naboden na iznenadni odlomak uspomene: U bolesno modrom podvodnom polumraku jedan mali dečak plače, šćućuren ispod ogromnih rezervoara, na mestu gde ga ne može čuti njegov otac, natopljen drogama; drži se za svoje kučence, malog mešanca koga voli više nego ijedno ljudsko biće, a ono mu uzvraća cviljenjem i liže njegove suze. On oseća vlažnost tog slepljenog krzna, oseća da vlaga natapa i njegovu košulju, plače zato što je tata istukao njegovo kučence, a zatim i njega, a da on nijednog trenutka nije znao zašto... Bogovi... Pritisnuo je šaku na oči i duboko udahnuo; ostao tako, recitujući jednu od adhani-pesama.
     "Ko je sad na čelu instituta?" upita Gundalinu; Rid shvati da to Gundalinu pita po drugi put, zato što on prvi put nije odgovorio.
     Rid se nasloni unazad, oseti da ga kauč obuhvata poput utešnih ruku. "Talifail. Bar kad sam ja polazio."
     "A kako je stari Darkrad?"
     Rid se osmehnu. "Manje-više isto."
     Gundalinu sede uspravnije. "Taj je umro pre desetak godina."
     "To i hoću da kažem. I sad je manje-više mrtav." Rid se odgurnu napred, iz kauča, dopuštajući da njegov široki osmeh nestane. "Ako hoćeš da budeš siguran ko sam, Gundalinu-eškrad, pitaj me nešto važno. Pitaj me na osnovu čega mislim da mogu da ti pomognem."
     Gundalinu je zurio u njega. "Ti zaista veruješ da možeš rešiti ovu stvar", reče tiho, a to nije bilo pitanje.
     Rid se opet osmehnu, i klimnu glavom.
     "Da čujem, koje su tvoje ideje", reče Gundalinu sa iznenadnom žestinom. "Već blizu tri godine živim sa ovim. Za sve to vreme, jedva smo zahvatili jedan mali deo te kompleksnosti. Hoću odgovore..." U tim očima Rid sagleda bezdanske dubine razočarenja, uskraćenosti, neuspeha... očajničke potrebe. "Ubedi me da imaš odgovore, i dobićeš sve što želiš."
     Ridov osmeh se raširio. Zavali se nazad u zagrljaj kauča, zadovoljan; znajući da će Gundalinu, i Hegemonija, održati ovo obećanje, hteli to ili ne. "Koliko ja znam, vi nemate jedan problem, nego dva. Prvo, zvezdopogonska plazma koju si otkrio pretrpela je neki oblik integralne disrupcije kad se brod u kome je bila srušio ovde. Drugo, nemate način da je delotvorno zadržite u ograničenom prostoru. Ta dva su međusobno povezana, dabome. Kad bi plazma reagovala na predvidljivi način, odazivajući se vašim naredbama, ne bi vam bilo potrebno stasis-polje za njeno zadržavanje. Ali, ako ne zadržite količinu dovoljnu za odgovarajuće eksperimente, nema šanse da je proučite, pa ni da otkrijete šta nije u redu. Tu nastaje svojevrsni zatvoreni krug problema za vas." Gundalinu klimnu glavom. "Moja oblast ekspertize je pametna materija."
     Gundalinu polako zaklima glavom levo-desno. "Da li tako nešto zaista postoji?" reče on.
     "Pametna materija?" reče Rid sa nevericom.
     "Živi stručnjak za nju. Svi se slažu da ju je Staro Carstvo napravilo, koristilo, da je postojalo zahvaljujući njoj. Ima dokaza da je zbog nje i propalo. Ali to je bilo pre više milenijuma. Ta tehnologija je izgubljena; postojanje zvezdopogonske plazme i vode života jedini su dokazi da nije bila samo legenda..."
     "Sibilski virus, takođe."
     Gundalinu se ukruti, onda klimnu glavom. "Da. I sibilski virus. Razumemo, u načelu, kako on funkcioniše, ali niko nije uspeo da ga reprogramira, a kamoli reprodukuje, ili navede da se reprodukuje sam. U sibilskoj mreži nema nikakvih informacija o tom procesu. Kao da su namerno suzbili celokupno znanje o tome." Naslonio se u svoj deo kauča i uzdahnuo. "Prokleti bili..."
     "Želeli su da vi svoje greške pravite sami", reče Rid.
     Gundalinu diže oštar, upitan pogled.
     "Mi", reče tiho Rid. "Mislio sam da mi činimo svoje greške sami."
     "Doktor-Kulervo..."
     Rid otkloni pogled, zahvalan za ovo prekidanje; Ananke je bio proturio glavu kroz vrata. Na tom momčiću bila je razumna imitacija odeće koju bi neki ozbiljan student na Karemofu mogao nositi - odeće do afektacije vrećaste i nelaskave; govorio je prihvatljivim sandijem. Rid je svojevremeno, dok su putovali sa planete Ondini, prisilio Anankea i Niburua da nauče sandi i još neke od najvažnijih jezika Četvrte, zato što su se bližile situacije u kojima će, po prvi put, i oni morati stvarno da razumeju šta se dešava. "A?"
     "Odo' ja na spavanje. Je l' ti treba nešto pre nego što odem?"
     "Gde je Niburu?"
     "On je otiš'o na spavanje još pre nekog vremena."
     Rid frknu i odmahnu glavom. "Ništa, samo isključi tu buku."
     Ananke klimnu glavom i nestade; susedna soba postade čudesno tamna i tiha. Rid baci pogled na displeje ugrađene u površinu niskig stola ispred njega, iznenađen da je toliko kasno.
     "Ovaj tvoj asistent nosi neku bebu?" zapita Gundalinu.
     Rid baci pogled ka praznim vratima i nasmeja se. "Ma, to je samo jedna životinjka. Kvol. Al' on nosi to odvratno stvorenje u platnenoj poveski kao bebu. Na Ondiniju kvolove ponekad čuvaju kao kućne ljubimce - ili ih jedu za ručak. Možda on zbog toga ne voli da gubi svog kvola iz vida."
     "Izvadio je putnu dozvolu za njega, naravno?"
     Rid pogleda Gundalinua, pa se osmehnu. "Naravno, komandante." Prešao je šakom iznad površine stola, aktivirajući na taj način terminal. Ekran se uključi i poče pokazivati podatke koje je Rid Kulervo uneo u računar dok je spremao prezentaciju koju mu danas nisu dozvolili da pokaže. "Pogledaj ovo", reče. "Da li je time predstavljeno ono što ste pokušavali da uradite?"
     Gundalinu se nagnuo napred. Proučavao je info-modele, tihim glasom je postavljao pitanja sistemu, gledao ih kako se transformišu, postaju trodimenzioni, opet tonu u površinu stola. Nije od Rida zatražio nikakva razjašnjenja, niti se činilo da su mu potrebna. "Da..." reče na kraju. "Ovo je izvanredno koherentan model onoga što smo radili. Ali, neke od ovih podataka otkrili smo tek nedavno. Ako si bio na putu, kako si mogao saznati..."
     Rid slegnu ramenima. "Izvršio sam nekoliko stručnih nagađanja, da popunim praznine."
     "'Stručna nagađanja'?" reče Gundalinu blago, i dotače simbole iscrtane svetlošću na površini stola. "Nemoguće. Pa, mi smo godinama radili na ovome. Niko ne bi mogao pogoditi, nekom uzgrednom intuicijom, ove..."
     "Kao što rekoh", progunđa Rid i povuče se za uvo. "Ovim se bavim, komandante. Vi ste pošli od svih onih klasičnih postavki o pametnoj materiji. Zato sam pretpostavio da ste načinili i sve klasične greške."
     Gundalinu diže glavu, stisnutih usana.
     "Sve te greške načinio sam i ja, Gundalinu-eškrad", reče Rid blago. "Zato sam ih tako dobro upoznao."
     Gundalinuovo mrštenje popusti. Odlaskom besa, njegovo lice ostade bez ijedne emocije, samo sa uspravnim brazdama premora. "U redu, Kulervo. Onda šta je sledeće? Šta? Meni je inspiracije ponestalo."
     Rid mahnu iznad displeja, uživajući, možda po prvi put, u nadrealnom osećanju da je mađioničar: konstrukti su se u vazduhu smenjivali, na osnovu njegovih ranije programiranih komandi. "Da li ste razmotrili mogućnost da tehnovirus enkodira informacije za svoje potrebe - pomoću ovog modela?"
     Gundalinu se zagleda u izmenjenu sliku; njegov namrštaj se vrati, sačinjen upola od sumnje, upola od koncentracije. "Zanimljivo..." Odmahnu glavom. "Ali strukturni kodovi postaju suviše raznovrsni ako se ovo sprovede do svog logičnog završetka..." Zabode prste u jedan deo slike.
     "Ne, ne", reče Rid nestrpljivo, sklanjajući njegovu ruku. "Ti si taj koji unosi prevelike komplikacije. Nije ovo život, ovo je umetnost - a bazična struktura je mnogo jednostavnija. U jezgru mora postojati neka univerzalnost, nešto jednostavno do divote. Nešto... ovako." Dovede novu sliku, tražeći, maltene gladno, neki trag razumevanja na Gundalinuovom licu.
     Gundalinu je zurio u sliku, a onda, polako, postao savršeno nepomičan. Rid ubrzo uvide da je Gundalinu prestao i da diše. "Tako mi oca svih mojih dedova", prošaputa Gundalinu konačno. "Ne mogu da verujem. Bogovi - ovo jeste istina. Jeste brilijantno... više nego divno: bogomprokleto brilijantno." Nasmejao se, odmahnuo glavom, digao pogled, izgledajući kao čovek spreman da zaplače. "Kulervo, rekao sam ti, ako mi daš upotrebljiv ključ, moći ćeš sam da odrediš na koji način da budeš nagrađen. Dakle: kaži."
     "Jedino što ja želim", reče Rid, "je da radim onaj posao zbog koga sam ovde došao. Da rešim ovaj problem, što pre to bolje. I da radim sa čovekom koji je otkrio zvezdopogonsku plazmu u Nakrajsveta."
     "To ne bi trebalo da bude nikakav problem", reče Gundalinu tiho. Samosvesni osmeh doticao je njegove usne. "Baš nikakav."