53. TIJAMAT: Karbankl

     "...kao što vidite na displejima ispred sebe, podaci jasno podržavaju građanina Dalekoputova. Vidi se da postoji želja kod sadašnjeg naroda, a takođe i istorijski presedan, da pri našem povratku Letnja Kraljica bude zamenjena sledećom, koju biraju zimci. To se obično uradi na njihovom takozvanom 'Festivalu', kad proslavljaju posetu Predsednika vlade..."
     Ehartheovi podaci sevali su na ekranu ispred Gundalinua, koji je sedeo za stolom i diskretno presavijao parče omotača od pite sa mesom u trouglove sve manje i manje. Diže pogled. Šake su mu ostale skrivene ispod ruba torusnog stola koji je dominirao dvoranom Saveta. Pogledom je nakratko doticao članove Suda i svoje osoblje; svi su sedeli oko njega. Dočarao je sebi kako su izgledali članovi Sibilskog koledža Kraljice Svetlohodne i tijamatski građanski lideri kad su, svojevremeno, sedeli na istim ovim mestima. Samo jedna figura pređe nepromenjena iz jedne u drugu sliku... Kirard Set Dalekoputov.
     Primetio je da i Dalekoputov gleda njega, kao da je zapravo od početka motrio na njega. Sad se Dalekoputov nasmešio bledo ali kao znalac; a Gundalinuu je taj osmeh već postao odvratniji nego ijedan drugi izraz ikad viđen na ma kom ljudskom licu, zato što je uspevao da oslepi njega, Gundalinua, kao zrak svetlosti. Zapravo: da ga oslepi njegovim sopstvenim iracionalnim besom, onim od koga se utroba vezuje u čvorove... Prinudi sebe da se netremice suoči s Kirardovim zurenjem, da oko svog besa stegne pesnicu koncentracije i uguši ga samodisciplinom.
     Dalekoputov se zmijski uvlačio u pažnju svih prisutnih; postao je već neizbežno prisutan u njihovim prostorijama. Bio je, službeno, predstavnik Gradskog saveta, i predvodnik "lobija" koji se zalagao za nastavak lova na mere; ovim drugim je radio protiv Kraljice čiji je, pričalo se, najverniji podržavalac nekada bio.
     Pre nekoliko nedelja došao je u Gundalinuovu kancelariju, ostavljajući utisak da iz njega na sve strane cure šarm i tajno znanje, i nagovestio, sa jedva prikrivenom zlobom, da će dati Savetu izvesne informacije o pravoj prirodi odnosa između predsednika hegemonijskog Vrhovnog suda za Tijamat i tijamatske Letnje Kraljice, ukoliko Sud ne da dozvolu da lov na mere ponovo počne.
     Gundalinu je to saslušao ćutke a onda pustio Dalekoputovu snimak toga upravo izgovorenog. Međutim iz snimka je već diskretno izbrisao, još dok je Dalekoputov govorio, sve potencijalno optužujuće elemente, a ostavio samo delove koji su sačinili pokušaj podmićivanja i iznuđivanja - dovoljno da Dalekoputov bude osuđen. "Znam da imaš prijatelje", rekao je blago. "Imam i ja. Idi sada, dok si još slobodan da odeš."
     Dalekoputov je to ozbiljno poslušao, i direktnih napada više nije bilo. Umesto toga, Dalekoputov je Gundalinua jednostavno zaobišao: uspostavljao je veze, iza njegovih leđa, sa drugim članovima Saveta. Više nije vršio na njih direktan pritisak da odobre dalji lov na mere, zato što je Gundalinu već stavio veto na izglasanu odluku Saveta i proglasio da je lov na mere tradicionalno tijamatska stvar, pod kraljičinom kontrolom. Ali je uporno, kao pas, išao za Gundalinuovom logikom, istom stazom argumentacije, i jednim hitrim, opakim udarcem okrenuo tijamatski zakon protiv Gundalinua.
     "Postavljam pitanje koliko su pouzdane te tvrdnje da je većina Tijamatovaca nezadovoljna ovom kraljicom i želi njenu smenu", reče Gundalinu. "Ovi podaci nisu nikakav dokaz za to. A i kad bi bili, mi nismo u poziciji da presuđujemo hoće li ona biti svrgnuta ili ne..."
     "Nije reč o tome da je mi svrgnemo, sudijo", prekide ga Eharthe. "To će se dogoditi snagom njihove tradicije. Ja samo preporučujem da mi obezbedimo da se ta tradicija poštuje, kad Parlament najzad stigne."
     "Tada bismo zaista imali razloga da slavimo", reče Sandrini sa kiselim osmehom. "Kad bi ta majkozaljubljena kučka pala, a zimci uzeli stvari u svoje ruke, bio bi rešen čitav naš problem oko dopuštenja lokalne vlade da uzimamo 'vodu života' koja nam treba." Smeh i odobravajuće mrmljanje raširiše se oko stola.
     "Zadrtost i pretnje protiv ovdašnjeg šefa države ne smatram pogodnim materijalom za humor", odseče Gundalinu. Vanu, pored njega, uzdiže obrve.
     Sandrini se namrštio; videlo se da je iznerviran. "Nisam primetio da su moje reči humoristične."
     "Ili to, ili izdajničke", reče Gundalinu mršteći se. "Jasno sam rekao da je neprihvatljivo da se naša policija prema tijamatskom narodu postavlja sa predrasudama. To je takođe neprihvatljivo i ako dolazi od pojedinih članova moje vlade."
     "Bi-Zi", reče Vanu tiho na sandiju, ćuškajući blago Gundalinuovu mišicu. "Ovde smo, ipak, među prijateljima. Svi smo mi tehovi, razumemo se. Jedna ovakva situacija bila bi i pod najboljim okolnostima dovoljno teška, a okolnosti ni u kom slučaju nisu najbolje. Nemoj baš toliko jako da nas stežeš, a?"
     Gundalinu duboko udahnu. "Pa, dobro, valjda si u pravu", reče, odgovarajući mu na sandiju, jednako tiho. Uvide da mu jezik njegovog naroda opet počinje zvučati kao strani. Počeo je i da misli na tijamatskom.
     "Branio si prava našeg naroda vrlo elokventno, otkad si došao ovamo, sudijo Gundalinu", reče Dalekoputov. "Moj narod ti je duboko zahvalan za to." Digao je ruke, tako da je to ličilo na sleganje ramenima. "Zašto si najednom protiv nečega kao što je Promena, kad je Promena naša tradicija mnogo starija čak i od ciklusa vaših odlazaka i povrataka?"
     "Pa upravo zato što je to tako drevna tradicija", reče Gundalinu, opet vladajući sobom. "Na ovom svetu je sad novi poredak, i zakoni Promene više ne služe nikakvoj korisnoj svrsi. Ta Promena je postala varvarski čin. Podržao sam većinu inovacija koje je vaša Kraljica uvela tokom našeg odsustva, zato što su bile pozitivne, i što su bile u skladu s onom vrstom odnosa koju želim da gradim između naših naroda, sad kad je naša veza postala stalna. Ali, žrtveno ubijanje ljudi, to je sad nebranjivo..."
     "Ali to je deo naše vere." Dalekoputov je prstom pokazivao podatke na ekranu, a njegov glas je dobio oštricu pravedničkog gneva. Njegove oči su se rugale Gundalinuu, sa hladnim znanjem. "Na temelju tog našeg verskog sistema ti braniš Kraljičino pravo da štiti mere, zar ne? Zar ne bi trebalo da mi budemo ti koji će odlučivati da li obredi Promene još imaju neku funkciju i značenje za nas? Ili si na neki poseban način, lično, zainteresovan za dobrobit ove jedne Letnje Kraljice, pa zato pružaš otpor svemu što bi moglo biti opasno za nju?"
     Gundalinu oseti Vanuove oči na sebi, i začu kako drugi zvaničnici, oko stola, počinju da se sašaptavaju. "Saopštio sam iz kojih razloga smatram da tu praksu treba prekinuti. Nije potrebno da o tome dalje raspravljam", reče Gundalinu ravno.
     "Činjenica ostaje, sudijo", reče Vanu, "da bi uklanjanje Letnje Kraljice bilo u našem najboljem interesu. Ona je fanatik, nepodložna argumentima. Njena vladavina je doživotna, a izgledi su ništavni da u neko dogledno vreme umre prirodnom smrću. Mislim da bi trebalo ozbiljno da razmotrimo ovu priliku da se otarasimo ove Kraljice."
     Gundalinu ga opet pogleda, zatim brzo skloni pogled; nije bio siguran kakav je zapravo izraz na njegovom licu.
     "Premijer i Parlament će biti pakleno ljuti ako ih ne sačeka 'voda života', kad stignu", reče Borskad, ministar trgovine.
     "A umesto svetkovine imaćemo ulične nerede", reče Dalekoputov. "Ja mogu garantovati da će emocije bit' vrlo jake, i da će nesumnjivo biti javnih protesta pa čak i slučajeva nasilja ako pokušaš da zabraniš jedan ritual koji je fundamentalni deo naše kulture."
     "Pretiš li ti Hegemoniji, građanine Dalekoputov?" upita Gundalinu krtim glasom.
     Dalekoputov se ukruti, zatim se staloži nazad u svoje sedište.
     "Premijer i skupštinari su samo figure, bez stvarne vlasti", reče Gundalinu nestrpljivo, suočavajući se sa mnogobrojnim uperenim pogledima. "Apsolutno ne razumeju složenost tema o kojima je ovde reč."
     "Ali zato Centralni komitet ima uticaja koliko hoćeš", reče Tilhone. "Moj ujka je već zapretio da će doći da vidi šta se, u ime njegovih svetih predaka, dešava ovde, ako ne nađemo neki kompromis sa Kraljicom. Ako nastanu ulične pobune kad stigne Skupština, to će biti sasvim dovoljan razlog za otpočinjanje istrage. A to bi bilo sasvim dovoljno da upropasti karijeru svima nama." Izgledao je kao da ga takva perspektiva čini izuzetno nesrećnim.
     Gundalinu jedva uspe da se uzdrži od mrštenja. Bio je svestan da je Tilhoneova zabrinutost dobro zasnovana i da će autonomija vrhovnog sudije na ovoj planeti trajati samo dok on ne učini nijedan korak kojim bi privukao preveliku negativnu pažnju. Zagleda se u pečat Hegemonije, osam svetova simbolisanih zracima sunca, na suprotnom zidu.
     Oko njega su se dizali i drugi glasovi, nestrpljivi, brižni - svi jako zainteresovani za isto, ali, siguran je bio, ne za dobrobit Letnje Kraljice.
     "Predlažem da glasamo o prihvatanju peticije koju nam je doneo građanin Dalekoputov", reče Borskad, registrujući tu svoju inicijativu na ekranu. "A to je, da se obavi puna Promena, uključujući povratak Zime na vlast putem tradicionalnih postupaka i teokratskih rituala ovdašnjeg naroda."
     "Ja to neću dozvoliti", reče Gundalinu. Njegova šaka dotače jednu tipku i ekrani se, dejstvom njegovog automatskog veta, isprazniše.
     Ehrarthe ponovo dotače svoju tastaturu; jedan po jedan, svi ostali oko stola učiniše isto. Dalekoputov ih je gledao smeškajući se, sa šakama u krilu. Gundalinu je gledao kako se glasovi svih njih sabiraju. Čim je iskazan jednoglasni rezultat, Borskadova inicijativa opet se pojavi, neumoljivo, na ekranima svih njih.
     "Veto je oboren, sudijo", reče Borskad. Ukrsti šake i pucnu zglavcima prstiju, samozadovoljno. "Tijamatovcima se mora dozvoliti da kontrolišu svoju sopstvenu vladu."
     "Ja to neću dozvoliti", ponovi Gundalinu ravnim tonom. "Narediću policiji da ih zaustavi."
     "A, to ne možeš, Bi-Zi", promrmlja Vanu pored njega. Gundalinu se okrete i pogleda ga u oči. "Samo ja imam to ovlašćenje", reče Vanu. Gundalinu vide u njegovim očima žaljenje i nelagodnost, ali sumnje baš nimalo. "Ne možeš ti to zaustaviti."
     Gundalinu se okrete, vide rešenost i konačnost na licima svih njih. "Do vraga, neću dozvoliti da Kraljica bude žrtvovana!"
     "Nema drugog izbora, sudijo", reče Borskad sa grubom otvorenošću. "Hegemonija hoće 'vodu života'. Mi je moramo nabaviti, na ovaj ili onaj način, inače će Hegemonija naći nekog drugog ko će to moći da obavi."
     "Ma nema drugog načina", reče Vanu odmahujući glavom. "Ta žena i njeni nezgodni zahtevi koštaće sve nas položaja - pa i ti ćeš izgubiti poziciju vrhovnog sudije, Bi-Zi. Ja bih radije da bude žrtvovana Kraljica nego cela naša vlada, šta veliš? Bar što se mene tiče, ja, posle toliko godina truda uloženog u ostvarenje ovog cilja, nisam spreman da izgubim sve. A tačno to će se desiti."
     "Osim ako..." Dalekoputov ubaci samo te dve reči u njihovu raspravu, i pusti da se od te dve šire koncentrični krugovi tišine, kao talasići na vodi, sve dok nije zavladalo potpuno ćutanje.
     "Osim ako šta?" prisili Gundalinu sebe da upita, znajući da su njegova vidljiva poniznost i skriveno poniženje neophodni elementi u Kirardovoj jednačini.
     "Osim ako izmeniš svoju raniju odluku i dozvoliš lov na mere. Onda ćemo svi mi dobiti ono što smo od početka i želeli - Hegemonija će dobiti 'vodu života', Tijamat profite od nje, a ti ćeš spasti Kraljicu. Onda će svako biti srećan... osim Kraljice, možda, ali ja pretpostavljam da će i ona radije prihvatiti razočaranje nego smrt. Siguran sam da bi narod bio saglasan da ostavi nju na vlasti ako dobijemo ono što želimo. Bila je to žena baš prosvećena, za letnjakinju, sve dok nije podlegla toj nesrećnoj religijskoj fiksaciji o tobožnjoj 'svetosti' mera..."
     Opet su počela gunđanja oko stola; njihov ton je ovog puta bio pozitivan, ljudi su hteli da ga podstaknu da pristane. Dalekoputov je sedeo u sredini, ćutao, i zurio Gundalinuu pravo u oči, preko ravnog torusa od poliranog tijamatskog drveta.
     "Vrlo je razumno", prozbori Vanu sudiji u uvo, glasom jednovremeno ohrabrujućim i pomirljivim.
     Gundalinu, stisnutih usana, otkloni pogled od njega, i pogleda opet Dalekoputova. Umiru meri, ili umire Kraljica, govorile su mu Kirardove oči. Biraj.
     "U redu..." reče Gundalinu spuštajući pogled. "U redu", reče ponovo, jačim glasom, kao da on kontroliše situaciju. "Povlačim zabranu lova na mere. Ali, neće više biti nikakvog prinošenja ljudskih žrtava, i nikakvih Promena na stari način. Letnjaci i zimci će morati da razrade neki novi način da sređuju stvari, odsad. "
     "Mudar si i pošten u jednakoj meri, sudijo Gundalinu", reče Kirard Set Dalekoputov i osmehnu se.
     "Sastanak Saveta je završen." Gundalinu je praznio ekran, a skrivenom pesnicom smrvio omotač od hrane, uništio ga do neprepoznavanja.