71. KAREMOF: Orbitalni točak broj 1

     "Tvoj posetilac čeka, Gundalinu-ken."
     "Hvala." Gundalinu je prošao pored stražara i ušao u sobu za posete. Ovde su ga oslovljavali sa "Gundalinu-ken", zato što je to bila njegova jedina preostala nesumnjiva titula, jedina koja, činom hapšenja, nije dovedena u pitanje. Sibilski tetuaž jasno se video iznad širokog okovratnika njegove jednodelne svepokrivne odeće koju je dobio u "centru za detenciju", to jest u zatvoru. Međutim oduzeli su mu privezak sa tri šiljka: Mogao bi biti upotrebljen kao oružje.
     Soba za posete bila je mala i blistavo osvetljena, sa zidovima smirene zelene boje i stolom, samo jednim, u sredini. Gundalinu zakorači na tepih; vide slike na zidovima. Ali bila je tu i nevidljiva energetska barijera, tačno preko polovine sobe, pa baš i kroz sredinu stola; odvajala ga je od žene koja je stajala i čekala s druge strane.
     "Dhara..." reče on. Puna težina onoga što se desilo proteklih nedelja sručila se tek sad na njega, kao udarac, i ošamutila ga. Stao je, zagledan u nju, i u dete u njenom naručju. Odjednom shvati da je sa trenutkom svoga hapšenja otupeo, i da je još od tada u šoku, nesposoban da se suoči sa stvarnošću svoje situacije, dosad.
     "Bi-Zi?" reče ona tiho, i on vide u njenim očima one dubine neizvesnosti kojih se sećao: kad god mu je prilazila, oči su joj se uvek skrivale ispod površine njenog blistavog mira. Sadašnje Pandharino oklevanje podstače ga da priđe stolu i sedne; ohrabrena time, sede i ona, naspram njega.
     Imala je na sebi tradicionalnu odeću - dugu tuniku i široke pantalone, a kosa joj je bila ukosnicama-štipaljkama prihvaćena u dva elegantna krila: njena najomiljenija frizura. Stavila je bebu, i vreću igračaka, na sto; bebac živo navali na vreću, i, sa uzvikom "Moje!" izruči igračke po stolu.
     Gundalinu je fascinirano gledao dete koje je sedelo među igračkama kao neko ko je ovoga trenutka pronašao blago. Klinac je oprobavao jednu po jednu igračku, zavrtao ih, treskao njima po stolu, ni najmanje svestan apsurdnih i nežnih osmeha na licima dvoje ljudi koji su posmatrali njegovu igru.
     "Kako ti se dopada tvoj sin?" reča Pandhara napokon. Pruži ruku i pogladi dečkića po kosi; ovaj se prenu iz svog posla i ponudi joj jednu zvečku punu blistavih zvezda. "Bi-Ti Gundalinu... ali to zvuči tako pompezno. Ja ga zovem Bitić", reče ona. Dete, čuvši svoje ime, još jednom diže pogled. "Veliki mali..." reče ona, prstom dodirujući vrh njegovog nosa. Dečkić se nasmeši i podiže svoje malene ruke sa zatupastim prstima visoko u vazduh. "Ovo-liki..." reče on.
     "Divan je", reče Gundalinu. "Lepši nego na holoima koje si mi slala. Bogovi, al' se izmenio..."
     "Bebe se menjaju", reče ona blago i pomalo tužno.
     "I naša fortuna u životu se menja..." reče on. To mu je izletelo nehotice.
     Pogledala ga je, samo na tren.
     "Ne možemo reći da nismo znali da se to može dogoditi."
     Klimnula je i ovog puta se zagledala u njegove oči. "Ima tvoje oči."
     Gundalinu duboko udahnu, pomišljajući na još jednog dečaka, ali pola galaksije udaljenog, koji ima njegove oči. "Da", reče on. "Mislim da ima."
     Ćušnula je bebu ka njemu, po stolu. "Gledaj", reče. "Ono ti je tata." Gundalinu se nagnu napred, pruži ruke, sve dok šakom ne naiđe na barijeru. Bebac je samo nagnuo glavu, i pogledao ga kao da je tek sad primetio da tu nekog ima. Okrenuo se, uhvatio se za majčinu ruku; jedan trenutak je preko ramena opet gledao Gundalinua, ne mnogo oduševljeno. Onda se osmehnuo, lice mu se još jednom ispunilo radošću. Pružio je i on ručice, i naišao njima na nevidljivi zid. Poče lupati rukama po toj površini koja ga je peckala, i gurati se glavom u nju, u pokušaju da stigne do svog oca. Gundalinu pritisnu, sa svoje strane, šake u barijeru koja se pomalo i ugibala. Radost i čežnja ispunjavali su mu prsa toliko da je jedva mogao disati.
     Udaljiti se od barijere.
     Gundalinu trže ruke k sebi: protresao ih je blagi električni udar. Beba pade unazad i poče plakati iz sveg glasa; Pandhara je uza u naručje da je umiri.
     "Ovo nije bilo potrebno!" povika Gundalinu na zidove, besno ustajući sa sedišta. Ali opet sede, jer odgovorio mu je samo eho njegovog glasa, kao da mu se podsmeva.
     Kad se beba malo smirila, Pandhara se zagleda netremice u njega. "Snimaju nas?" reče ona s nevericom. Njene oči potamnele su od nemoćnog besa. "A rekli su da ćemo imati privatnost..."
     "To sam ja samo onako, refleksno", reče on, ne baš siguran da je njegova reakcija maločas bila samo refleks. Gledao je kako se dečkić u njenim rukama komeša, bori da se oslobodi, da pruži ruke ka njemu, uz uzvike: "Ba! Ba!" I Gundalinuove šake pođoše nagore, ali ih on spusti, pa ispod stola steže u pesnice. Pandhara dohvati jednu loptu ispunjenu raznobojnim svetlostima, i poče njome mahati ispred dečkića, koji je uze, zagrize, onda se mrzovoljno staloži u njenom krilu. "Kako ide na imanju?" nastavi Gundalinu.
     "Fino", reče ona, napregnutim glasom. "Zaista. Sve fino."
     "A tvoj rad? Da li si od Bi-Tija mogla išta da radiš, otkako se rodio?"
     Osmehnula se. "Pa... manje sam mogla. Ali zamolila sam Ohi - moju najmlađu sestru, sećaš je se - da ostane s nama sve dok ne dovrši studije. Ona pazi na njega ponekad, dok ja radim. Inače bi on utrčavao svuda; je l' tako da bi, kaži, Bitiću mali...?" Spustila je pogled ka klincu, a on podiže loptu ka njoj. "Lepa lopta", reče Pandhara.
     "Bepa lot-a", uzvrati detence.
     "A kako je išao tvoj društveni život?" upita Gundalinu, ne sasvim nemarno. "Nadam se da si bila u mogućnosti da viđaš svoje društvo, i da se nisi osećala suviše... izolovano, tamo?"
     Gledala ga je jedan dugi trenutak. "Ne", reče. "Nisam usamljena. Moji prijatelji dolaze često, tako da je skoro uvek neko tu; lepotu tog imanja vole gotovo koliko i ja." Obori pogled. "Ovih dana vrlo često viđam Therenana Jumilhaka... upoznao si ga onog popodneva u kafiću... Bitić ga obožava. Therenan zaista ume s decom."
     "Drago mi je", reče Gundalinu i osmehnu se.
     Ona ga opet pogleda. "Bi-Zi, htela sam i ranije doći. Pokušavala sam. Nisu me puštali da te vidim, sve dok nije K. R. Aspundh intervenisao, nekako. On ti šalje najlepše pozdrave, i izražava žaljenje što nije mogao doći sa nama. Zdravlje mu je sad prilično slabo, ne sme da napušta površinu planete. Rekao mi je da ti kažem da on čini sve što može da pomogne, u ovom tvom slučaju, i da zna da su optužbe protiv tebe nepravedne."
     "Reci mu da sam zahvalan, i da mu želim brzi oporavak." Gundalinu klimnu i osmehnu se. "Advokati mi kažu da Centralni komitet pokušava da prikrije istinu o onome što se događalo na Tijamatu, i da sve prikaže kao da se radilo o narušavanju bezbednosti Hegemonije, da narod ne bi čuo moju verziju priče. Režim se ne usuđuje da mi da ni najmanji medijski prostor. Ali, Pernate lično mi je poslao uveravanja da će suđenje, kad počne, biti prenošeno preko javnih glasila širom cele Hegemonije. On je na čelu Sekretarijata, a bio je oduvek jedan od mojih najčvršćih podržavalaca."
     Pandhara zausti da nešto kaže, ali se predomisli. Neko čudno mrštenje zatalasalo je mišiće njenog lica. "Pa ni ja sama ne znam šta je bilo na Tijamatu, Bi-Zi. Čak nisu hteli da mi kažu ni za šta si optužen."
     Osetio je kako mu se usne stežu. "Za izdaju. 'Tajno delovanje na podrivanju hegemonijske bezbednosti'."
     Pandara je izgledala zapanjeno - baš kao i on, kad je čuo celu optužbu. "Ali to znači doživotnu robiju, ako te osude."
     I to bez mogućnosti pomilovanja. On klimnu glavom, sklanjajući pogled. "Bar ću biti živ; ipak smo još civilizovani... Osim toga, nije verovatno da ću biti poslat u Šljakare. Gde god se našao, moći ću da delujem, da utičem na njih da se predomisle. Neće oni mene poslati ni na koje suviše neprijatno mesto", ponovi on, pokušavajući da ospokoji Pandharu. "Duguju mi bar toliko." Prinudio je sebe da se osmehne. Zatim je slegnuo ramenima. "Hajde da se mi s tim borimo onim redom kako bude dolazilo, Dhara. Nisu mi još ni sudili. Ako budem dovoljno dobro zastupao svoju stranu, možda ću biti oslobođen."
     Očajni izraz nije nestao s njenog lica; ipak, klimnula je glavom. Savladavala se, sa vidljivim naporom. "Kako se to desilo, Bi-Zi? Ko je podigao optužbu?"
     "Vanu."
     "Vanu?" Ne verujući, nagnula se napred; bebac je ciknuo i ispustio loptu. Sagnula se da je dohvati, ali joj dečkić izbi loptu iz ruke. Ona mu dade štap sa papirnom elisom, i zagleda se u svog muža. "Ali Vanu ti je bio kao... kao brat..." Zaćuta, ugrize se za usnu.
     "Jest", reče Gundalinu. "Kao brat." Odmahnu glavom. "Od dana kad smo stigli na Tijamat - a i dugo pre toga, zapravo, ali ja nisam hteo da verujem da je tako - nismo se slagali ni u čemu kad je bila reč o načinu kako bi Hegemonija trebalo da vodi stvari na Tijamatu. Trebalo je da vidim šta se sprema... ali, nisam mogao sebi dozvoliti da vidim. Ironija je u tome što pravi problem uopšte nije bio onaj radi čijeg rešavanja sam pošao na Tijamat. Na kraju se pokazalo da ne postoji nikakav problem, da je u pitanju samo 'voda života'... Bogovi." Naslonio se unazad, iscrpljen. "Nije moguće da je sudbina htela da ovako bude."
     "A kraljica?" upita Pandhara, u čijem glasu je promaklo samo najmanje oklevanje. "Da li je bila umešana u događaje?"
     Digao je pogled, i video da se njene oči ispunjavaju razumevanjem i žaljenjem. "Bila je", reče on. "Upravo naš - odnos doveo je događaje do kritične tačke." On opet spusti pogled, ponovo oseti poniženje koje je osetio u trenutku hapšenja, seti se momenta kad su ga izvukli iz Luninog kreveta usred noći, i odveli. Potiskujući tu uspomenu nastavi: "Dhara, ja... imam dvoje dece i na Tijamatu. Luna je bila trudna kad sam otišao prvi put. To tada nisam znao. Kad sam se vratio, bili su to već odrasli ljudi." Pogleda dete u njenim rukama, njemu nedostižno, i oseti da je ispunjen ogromnom, bolnom prazninom. Sedeo je vrlo mirno, plašeći se da bi pri svakom pokretu mogao izgubiti kontrolu. A on sada ne može sebi priuštiti taj luksuz, da tako nešto učini njoj, ili sebi. Ne može, ne može...
     Ćutala je i ona, gledajući kako on gleda njihovo dete. "Tako mi je žao", reče najzad.
     "Nemoj da ti je žao", prošaputa on. "Najgori - najgori deo bio je..." Mučio se da govori ujednačeno i razgovetno. "...što bih morao da donosim iste odluke i da nisam bio zaljubljen u nju. Bilo je tačno: postojala je potreba da ja odem tamo. Morao sam se vratiti i morao sam učiniti ono što je bilo potrebno. Nisam bio lud, nije bila iluzija. Tijamat je Hegemoniji daleko važniji nego što iko zna, a meri su vitalniji za... Ali, eto, ipak je došlo do ovoga." Ljubav prema Luni naterala ga je da se vrati na Tijamat. Istinu o svrsi njegovog boravka na toj planeti Luna je uspela da mu saopšti samo i jedino zahvaljujući njihovoj uzajamnoj strasti. Pa ipak, sad nije uspevao da nađe u svojim postupcima nijednu grešku, osim ljubavi prema njoj i telesnog ispunjavanja te ljubavi. Te dve greške značile su grubo kršenje onih restrikcija koje nameće položaj vrhovnog sudije. Takođe, i gaženje osećanja njegovog naroda. Te dve su ga učinile ranjivim i oborile, tako da je sad Luna ostala da sama nosi teški teret koji su dotad nosili zajedno. "Do vraga, spreman sam za ovo suđenje! Možda sam zato vraćen ovamo, da uzdrmam uverenje svih ovih ljudi da su dobro sagledali situaciju; da donesem istinu..."
     "Bi-Zi", reče Pandara, vidno u mukama, "neće biti suđenja."
     "Šta?" reče on.
     "Neće ti dati suđenje, ne daju da te iko čuje."
     "A, biće suđenja, Dara. Čvrsto mi je obećano..."
     "Lažu te!" reče ona. "Kej-Ar mi je rekao da će presudu o tebi doneti Sekretarijat neposredno."
     "Nemoguće..."
     "Svi te lažu, čak i Pernate, čak i tvoji advokati." Okrenula se i pogledala preko ramena: na obe strane sobe za posete silovito su se otvorila vrata, i uniformisani stražari su nahrupili unutra. "Motre!" povika ona. "Sve su lagali!"
     Ustao je naglo. "Idi Aspundhu! Reci mu da niko osim Lune ne zna pravu istinu. Da kontaktira s njom..." Stražari su prvo dohvatili njega, odvukli ga unatraške, od barijere.
     "Bi-Zi!" povika ona, ali Gundalinu, odjednom, nije mogao čuti njen glas, ništa. Stražari su stigli i do nje, dohvatili je za ruke. Otimala se, a oni su je gurali ka vratima. Dečkić poče plakati, bez zvuka; ona prestade da se protivi i dopusti im da je izvedu. Ipak, još je gledala nazad, ka njemu.
     "Reci mu...!" povika Gundalinu. Stražari ga izguraše kroz vrata, koja se zatvoriše. Pandharu više nije video.