5. GRANICA DOMAJE

     Prva je nametnula brz tempo. Iz Brusobolovih i Maglovalovih pluća izdizala se para dok su vukli saonice, ali nisu zaostajali. Svi džinovi bili su željni da se što pre udalje od dromonda, da ostave za sobom svoj obogaljeni brod i sadruge u opasnosti. Salinci saonica odskakali su od šupljina u ledu, udarajući i klizeći preko ispupčenja. Kovenant i Linden cimali su se među prtljagom. No, Linden se držala za ogradu i nije se bunila. A Kovenant je želeo svaki korak i svaku brzinu koju džinovi mogu da postignu. Domaja i poglavar Kletnik naučili su ga mnogo čemu; ali nikada nije naučio kako da ostavi za sobom prijatelje kojima je potreban. Zgrbljen pod teškim ogrtačima i pokrivačima koje je dobio, okrenuo je zaslepljeno i smrznuto lice ka jugu i pustio da ga Brusobol vuče u divljinu gladnim kasom.
     Ipak, na kraju ga je pomisao na ono što čini nagnala da se osvrne ka dromondu. Jasno ocrtan u daljini iza Vaina i Findejla, brod se smanjivao kao da ga polako guta nevidljiva santa; grlo mu se steglo od prizora napuštanja. No, skoro odmah je razabrao zastavu koja je lepršala sa zadnjeg jarbola. Mora da ju je podigao Sedmoruk, kao pozdrav odlazećoj grupi. Živahna od šarenila i pokretna pod vetrom, za trenutak je zračila duhom Dragulja Zvezdoputa kao obećanje valjanosti i istrajnosti. Kada su mu se oči suviše zamaglile da bi i dalje razabirao džinobrod, bio je u stanju da se ponovo okrene napred i ostavi dromond za sobom.
     Linden ga je gledala sa drugih saonica; ali nije imao da joj kaže ništa što bi vredelo dovikivati preko teške škripe salinaca, ritmičkih udara stopala džinova i napora njihovog disanja. Ponovo je bio nošen ka meti i strahu, ne svojim naporom, nego trudom ljudi kojima je stalo do njega. Isto je bilo u svakoj krizi koja bi ga snašla: jer uprkos svoj snazi i moći, ne bi ništa uspeo bez pomoći drugih. A čime je uzvraćao na tu pomoć? Samo bolom, opasnošću i barem jednom laži; ničim više. Ali pod ovakvim uslovima srce nije moglo da mu se razneži - pod plavetnom gorčinom neba i pogledima saputnika.
     Putovali su ka zapadu. Kada su napustili Dragulj Zvezdoputa, na južnom obzorju još se videla pruga slobodne vode; mogli su biti sigurni da će, što bliže priđu moru, led biti sve nesigurniji. Pod ovakvim okolnostima, Kovenant se nadao da neće biti primorani da traže siguran prolaz dalje ka severu.
     Prva je isprednjačila ispred ostalih kako bi tražila slaba mesta u smrznutom prostranstvu. Za njom je kasao Lupižena. Iako nije nosio nikakav teret sem svoje izobličenosti, videlo se da je već na granici snage. U poređenju sa njim, Magloval i Brusobol izgledali su sposobni da danima održe ovu brzinu, vukući za sobom teške saonice i ne posrćući. A Kail je pripadao haručaijima, rođenim u ledu i opasnostima opstanka. Samo para koja mu se dizala iz nozdrva i beli kristali na obrazima pokazivali su da diše dublje nego obično.
     Što se tiče Vaina i Findejla, oni su se kretali dugim putem kao da im to ništa ne znači. Vainova drvena podlaktica beskorisno mu je visila sa lakta, ali u svemu ostalom ostao je savršena zagonetka koju su pragrdani stvorili iz nekih svojih tajnih razloga. A Određeni je odavno pokazao koliko je otporan na fizičke napore i napetost.
     Ledena ravnica oko njih izgledala je bezlična i lišena svakog sadržaja, osim hladnoće, sve do kraja sveta. Sunce se obrušavalo na bele sante, čineći da led sija, primoravajući Kovenanta da žmiri sve dok ga slepoočnice nisu zabolele. A hladnoća se upijala u njega kroz svaki šav i nabor na pokrivačima. Ritam koraka džinova i njihov dah bili su jedino što je prekidalo smrznutu tišinu. Saonice su ga neprestano bacale na svežanj drveta za vatru koje je bilo spakovano kraj njega. Mračno je zategao pokrivače i povukao se u sebe.
     Pad Prve ga je iznenadio. Predstavljala je samo sivu mrlju u neusmerenom vidnom polju, a onda joj je noga skliznula u pukotinu.
     Poletela je napred u oblaku snega. Grudima je udarila o ivicu pukotine. Za trenutak je ostala tu, očajnički tražeći oslonac, a potom im je nestala sa očiju.
     Lupižena je bio četiri-pet koraka iza nje; smesta je skočio za njom, leteći glavom napred da joj uhvati ruke pre no što nestanu.
     Zakasnio je. I nije mogao da se zaustavi. Pao je za svojom ženom, okružen oblakom snega.
     Kližući se po glatkoj površini, Brusobol i Magloval zaokrenuli su saonicama kako bi se zaustavili. One sa Linden su se umalo prevrnule; ali Kail ih je uhvatio i gurnuo nazad na salince.
     Kovenant se nagnuo iz svojih saonica, pao na led, podigao se na noge. Kapetan i Magloval još su se borili sa amovima koji su ih vezivali za teret. Findejl i Vain su se zaustavili; Kail je već bio na pola puta do pukotine.
     Kovenant i džinovi stigli su do ivice istovremeno, a Linden tek korak iza njih. Kail je stajao tamo, zureći naniže, kao da je zaboravio na hitnju.
     Prva i Lupižena visili su nekoliko stopa ispod ivice. Pukotina je bila tek nešto šira od njenih ramena, pa je uspela da se uglavi između naspramnih zidova, držeći se čistom snagom. Lupižena ju je držao oko kukova; ceo se klatio između njenih butina.
     Ispod njegovih nogu, sneg koji je upao zajedno sa njima pretvarao se u sivu mrlju dok se topio u moru.
     Lupižena je podigao glavu. "Kamena mi i mora!" jeknuo je. "Požurite!"
     Kapetan i Magloval nisu uopšte bili spori. Brusobol se bacio potrbuške na led, glavom i ramenima preko ivice. Magloval je čvrsto uhvatio kapetana za noge, a Brusobol je pružio ruke da uhvati Prvu.
     Ona se začas uzverala iz pukotine, vukući Lupiženu za sobom.
     Na njenom mirnom licu nije bilo nikakve reakcije; ali Lupižena je teško disao, a čvornovate šake su mu drhtale. "Kamena mi i mora!" ponovo je dahnuo. "Ja sam džin i volim putovanja puna događaja. Ali ovakvi događaji uopšte mi nisu po ukusu." Počeo je da se smeje od olakšanja, a između otkrivenih zuba dizala mu se para. "A pomalo sam i posramljen. Hteo sam da spasem svoju ženu, a na kraju je ona mene spasla."
     Prva mu je spustila ruku na rame. "Možda bi bilo bolje da nisi tako žurio u spasavanje." Ali kada se obratila Brusobolu, glas joj je postao strožiji. "Kapetane, smatram da moramo malo skrenuti ka severu. Ovaj led nije siguran."
     "Razumem", odgovorio je. Još od kako je bio primoran da shvati kako će družina morati da napusti Dragulj Zvezdoputa, nije uspevao da priguši prizvuk gorčine u glasu. "Ali taj put je duži, a mi smo u žurbi. Na severu neće biti tako lako putovati po ledu. A sever je i opasan, kao što znaš."
     Prva je klimnula glavom, oklevajući. Trenutak kasnije, duboko je uzdahnula i ispravila leđa. "Vrlo dobro", rekla je. "Idemo ponovo na zapad."
     Pošto se niko nije pomerio, dala je znak Kovenantu i Linden da se vrate na svoje saonice.
     Linden se okrenula i pošla u korak sa Kovenantom. Lice joj je bilo crveno od mraza i strogo od zamišljenosti. "Zašto je sever opasan?" upitala je tihim, ravnim glasom.
     Kovenant je odmahnuo glavom. "Ne znam." Ožiljci na desnoj podlaktici svrbeli su ga od reakcije na pad Prve i pomisli na druge opasnosti. "Nikada nisam išao severnije od Veselkamena i Koerkrija." Nije želeo da razmišlja o bezimenim opasnostima. Već je i hladnoća bila previše za njega. A nije uspevao da shvati kako će družina preći preko pukotine.
     No, taj problem je jednostavno rešen. Dok su se on i Linden penjali u saonice, Prva i Lupižena preskočili su na drugu stranu. Potom su Brusobol i Magloval dovukli saonice do same ivice. Kovenant je tek tada uvideo da su saonice duže od pukotine. Brusobol i Magloval su ih gurnuli preko jaza; Prva i Lupižena su ih prevukli do kraja. Pošto je i ostatak družine prešao, Brusobol i Magloval ponovo su se upregli u amove, a Prva je pošla napred - ka zapadu.
     Sada su išli sporije, delom iz opreznosti, a delom zbog Lupiženinog umora. No, i dalje je brzina bila veća nego što bi Kovenant mogao da prati pešice. Led kao da se izvijao i propinjao pod salincima. Kad god bi videla nešto čemu nije verovala, Prva je usporavala korak i mačem opipavala led sve dok se ne bi uverila da je bezbedan.
     Tokom ostatka jutra tolika brižnost pokazivala se suvišnom. No, ubrzo posle pauze za brz obrok i nekoliko toplih gutljaja alem-vina, vrh mača se zario u pokoricu, a nekoliko stotina stopa zbijenog snega duž tanke linije između juga i severa prosto je nestalo. I ovu pukotinu su lako prešli; ali kada su stigli na drugu stranu, Prva je ponovo pogledala Brusobola. "Ovo je previše. Led postaje krhak pod nama."
     Kapetan je tiho opsovao kroz smrznutu bradu. Ipak, nije se bunio kada je vođa Potrage skrenula ka severu i čvršćem ledu.
     Tokom većeg dela popodneva led je ostao ravan, pokriven snegom i nepouzdan. Kovenant je povremeno osećao da je površina nagnuta naviše; ali zbog blistavog sunca nad belim predelom nije mogao da bude siguran. Iako je povremeno otpijao alem-vino, hladnoća mu se uvlačila sve dublje u kosti. Lice je osećao kao metalnu masku. Postepeno je zapadao u priviđenja o plamenu. Kad god bi ga opili napitak i hladnoća, našao bi se u polusnu o divljoj magiji, kao da je ona lepa i poželjna - plamen dovoljan da razori Kemperov Vrh; moć dovoljna da se suoči sa Crvom sa Kraja Sveta; otrov sposoban da potčini sve kada bunilo nastupi. Oganj je bio živ i privlačan - i neophodan koliko i krv. Nikada neće moći da ga se odrekne.
     No, takvi snovi vodili su ga na mesta kuda nije želeo da ide. Do vriska koji mu je gotovo iščupao srce kada mu je Linden rekla istinu o otrovu i Crvu. I do one druge vatre koja je ležala u korenu njegove potrebe - do kamore koju nikako nije uspevao da nađe, iako mu je duša zavisila od nje.
     Obuzet strepnjom, svaki put bi izronio sa same ivice dubokog sna. A poslednji put kada je to učinio, iznenadio se kada je uvideo da severno obzorje više nije prazno. Prva je skretala ka nizu ogromnih ledenih bregova. Nagomilani ka nebu, izbijali su iz obzorja na istoku i zapadu. Iako je sunce bilo blizu zalaska, bilo je daleko na jugu i nije ga zaslepljivalo, nego je svetlelo, puno i pomalo ružičasto, prema grebenima, čineći da led izgleda neprobojan kao glečer.
     Tu je Prva ponovo skrenula ka zapadu, držeći se što je bliže moguće planinama, a da ne izgube srazmerno lak prolaz za saonice. No, gromade i uzvišenja dizali su se pred njom kao obelisci, pali ili otrgnuti silom koja je drobila led. Morala je da usporava korak jer je teren postajao sve neravniji. Ipak, postigla je svoj naum. Led ispod grebena teško da će pući pod pritiskom družine u prolazu.
     Sunce je zalazilo, purpurno i smrtonosno na zapadu, i putnici su se zaustavili da prenoće. Lupižena se skljokao na led i ostao da sedi sa glavom u rukama, preumoran čak i da govori. Kovenant i Linden ukočeno su se izvukli iz saonica i počeli da hodaju tamo-amo, trljajući šake i trupkajući nogama, a Magloval i Brusobol su podizali logor. Brusobol je otpakovao komade nakatranisanog platna za podlogu, a po njima je prostro ćebad. Magloval je raspakivao Lindenine saonice dok nije našao veliki kameni pravougaonik. Spremio se da na njemu zapali vatru, kako otopljeni led ne bi ovlažio drva. Prva je, ne obraćajući se nikome naročito, objavila da je družina po njenoj proceni prešla oko dvadeset milja. Potom je i ona zaćutala.
     Dok je Magloval podsticao vatru, Lupižena se s mukom uspravio, otro inje sa lica i pošao da kuva. Dok je radio, mrmljao je više za sebe, kao da mu je zvuk nečijeg glasa - pa i sopstvenog ako nema drugih - neophodan za hrabrost. Ubrzo je pripremio gust paprikaš za sve. No, i dalje ih je držala ogromna bela pustinja i niko nije govorio.
     Posle večere, Lupižena se odmah spremio za spavanje, umotan u nakatranisano platno. Prva je ozbiljno sedela kraj vatre i poigravala se granjem kao da ne želi da ponovo razmotri svoje odluke. Odlučan kao i uvek da odmeni haručaije, Magloval se pridružio Kailu koji je stajao na straži. Brusobol je zurio u prazno, ne gledajući nikoga u oči. Pogled mu je bio skriven pod teškim obrvama, a lice mu je bilo upalo i napeto.
     Linden je takođe napeto hodala oko vatre, kao da želi da razgovara sa nekim. No, Kovenant je bio obuzet svojom dubokom žudnjom za toplotom belog plamena. Od napora odricanja nije imao snage da govori. Ćutanje je postalo hladno i usamljeno kao led. Posle nekog vremena, uvio se u ćebad i pošao za primerom Lupižene, čvrsto se umotavši i u platno.
     Mislio je da će uspeti da zaspi, makar i samo zato što je hladnoća bila suviše napadna. No, Linden je spremila ležaj blizu njega i uskoro je osetio da ga posmatra kao da želi da ugrozi njegovu izdvojenost. Kada je otvorio oči, na njenom osvetljenom licu ugledao je izraz namere.
     Gledala ga je kao da preklinje; ali reči koje je tiho promrmljala potpuno su ga iznenadile.
     "Nisam saznala njeno ime."
     Kovenant je podigao glavu i zatreptao prema njoj, ne shvatajući.
     "Ona žena-džin", objasnila je Linden, "ona koja je bila ranjena kada se prednji jarbol slomio." Ona koju je izlečila njegovim prstenom. "Nisam saznala ko je ona. To mi se događalo čitavog života. Lečila sam ljude kao da su komadi bolesnog i oštećenog mesa, a ne istinske ličnosti. Mislila sam da sam lekar, ali bilo mi je stalo samo do bolesti i povreda. Samo do borbe protiv smrti. A ne do ličnosti."
     Odgovorio joj je što je bolje umeo. "Je li to loše?" Poznavao je takvo ponašanje. "Ti nisi Bog. Ne možeš da pomažeš ljudima zbog onoga kakvi su. Možeš da im pomogneš samo zato što su bolesni i što si im potrebna." Pažljivo je nastavio. "Inače bi pustila Maglovala da umre."
     "Kovenante." Sada je i glas uperila u njega oštro kao i pogled. "Do izvesne mere moraćeš da se suočavaš sa mnom. Sa onim što jesam. Bili smo ljubavnici. Nisam prestala da te volim. Boli me što si me lagao - što si pustio da verujem u nešto što nije istina. Pustio si me da verujem da pred nama stoji zajednička budućnost. Ali nisam prestala da te volim." Napola zgasla vatra blistala je u njenim ovlaženim očima. Ipak, bila je odlučno bezosećajna, rešena da ga poštedi prebacivanja zbog svoje tuge. "Mislim da si me voleo samo zato što sam bila povređena. Voleo si me zbog mojih roditelja. A ne zbog onoga što jesam."
     Iznenada se okrenula na leđa i pokrila lice rukama. Šaputala je sa manje samokontrole, zbog potrebe koja ju je obuzela. "Možda je takva ljubav divna i nesebična. Ne znam. Ali nije dovoljna."
     Kovenant ju je pogledao, pogledao je ruke kojima je pokrivala bol i uvojak kose iza uha. Moraćeš da se suočavaš sa mnom, mislio je. Moraćeš. Ali on neće moći. Neće znati kako. Od gubitka Jedinog Drveta izmenili su položaj. Sada ona zna šta želi, a on je izgubljen.
     Zvezde su svetlucale nad njim od duge lišenosti. No, ni sa njima nije znao šta da počne.
     Kada se probudio u ranu zoru, otkrio je da je Brusobol nestao.
     Podigao se vetar. Dok se Kovenant izvlačio iz pokrivača i platna, sneg je hujao preko napola zatrpanih ostataka vatre. Prva, Lupižena i Linden još su spavali. Magloval je ležao umotan u svoje pokrivače kao da je tokom noći njegova želja da bude kao Kail pretrpela poraz. Na nogama su bili samo Kail, demonokot i Findejl.
     Kovenant je pogledao Kaila. "Gde...?"
     Kail je umesto odgovora pokazao glavom naviše.
     Kovenant je brzo pretražio pogledom masiv grebena. Za trenutak nije mogao da nađe mesto koje je Kail pokazivao. Ali pogled mu je ubrzo razabrao najvišu tačku iznad logora; i tamo je ugledao Brusobola.
     Kapetan je sedeo na gromadi leda, na samom vrhu, leđima okrenut jugu i družini. Vetar se obrušavao niz padinu pravo Kovenantu u lice, noseći sa sobom slab miris dima.
     Krv i prokletstvo! "Šta, do đavola, on to radi?" mračno je upitao Kovenant. Ali već je znao odgovor. Kailove reči samo su ga potvrdile.
     "Pre nekog vremena ustao je i zašao u led, obećavši da će se brzo vratiti. Poneo je sa sobom drva i kazan za vatru kakav džinovi koriste."
     Kamora. Brusobol je pokušavao da spali svoju tugu.
     Na zvuk Kailovog glasa, Prva je podigla glavu sa ležaja, upitnog pogleda. Kovenant je utvrdio da ne može da govori. Nemo je pokazao Prvoj kuda da gleda.
     Kada je ugledala kapetana, progunđala je kletvu i brzo ustala. Munula je Lupiženu da ga probudi, a potom je upitala Kovenanta i Kaila kada je Brusobol otišao.
     Haručai je smireno ponovio ono što je rekao Kovenantu.
     "Kamena mi i mora!" zarežala je dok su se Lupižena i Linden podizali iz postelje. "Zar je zaboravio sopstvene reči? Sever je opasan."
     Lupižena je zažmirio ka Brusobolu; ali glas mu je bio umirujući. "Kapetan je džin. Dorastao je opasnosti. A u srcu nije imao mira od smrti Palamara Sanomora. Možda će ovako naći olakšanje."
     Prva ga je prostrelila pogledom, ali nije pozvala Brusobola da se vrati.
     Očiju sjajnih od sna i prikaza, Linden je ćutke gledala kapetana.
     Brusobol je uskoro ustao. Prešao je greben i pošao naniže. Ubrzo se pojavio iz obližnje doline i drvenastim korakom pošao ka družini.
     Ruke su mu visile kraj bokova. Kada se približio logoru, Kovenant je video da su sjajne od vatre.
     Kada je stigao do ostalih, Brusobol je zastao i podigao ruke pred sebe u gestu uzaludnosti. Pogled mu je bio mračan. Prsti su bili čitavi; ali posledice bola bile su jasne. Linden je u nagonskom saosećanju sakrila šake pod mišice.
     Glas Prve bio je neobično nežan. "Jesi li dobro, Mrkotraže Brusobole?"
     Odmahnuo je glavom, zbunjen. "Nije dovoljno. Ništa nije dovoljno. Peče me u grudima - i neće da sagori."
     Kao da se volja koja ga je dotle držala iznenada slomila, pao je na kolena i zario šake u snežni smet. Oko zglobova su mu se dizali mlazevi pare.
     Otupeli od bespomoćne brige, džinovi su stajali oko njega. Linden je grizla usne. Vetar je nosio ledeni dah preko leda, a vazduh je bio oštar od jada. Kovenant je osećao da ga oči peku i suze mu. U samoodbrani bi za mnogo šta tvrdio da nije kriv; ali Sanomorova smrt nije spadala među to.
     Konačno se oglasila Prva. "Hajde, kapetane", promuklo je šapnula. "Podigni se i na posao. Moramo da se nadamo, inače ćemo umreti."
     Nada ili smrt. Klečeći na smrznutoj pustari, Brusobol je izgledao kao da se izgubio između dve mogućnosti. Ali polako je podvio noge i ustao. Pogled mu je otvrdnuo, a lice mu je bilo kruto i zlokobno. Za trenutak je ostao nepokretan, puštajući da čitava družina uoči njegovo držanje. Potom je bez reči počeo da pakuje logor.
     Kovenant je naslutio strepnju u Lindeninom pogledu. No, kada ju je upitno pogledao, ona je odmahnula glavom, nesposobna da izgovori šta je videla u Brusobolu.
     Zajedno su pošli za kapetanovim primerom.
     Dok je Brusobol pakovao platno i ćebad, Magloval je pripremio hladan doručak. U njegovim pocrvenelim očima i umornom držanju kao da je bilo stida; bio je džin i nije očekivao da će Kail biti izdržljiviji od njega. Sada je očito bio rešen da više radi kako bi to nadoknadio - i da bi pomogao Brusobolu. Dok su Kovenant, Linden i ostali džinovi jeli, Magloval se muvao po logoru, pripremajući sve za polazak.
     Kad su se Kovenant i Linden smestili u saonice i dobro se umotali zbog sve jačeg vetra, Prva se ponovo obratila Brusobolu. Govorila je tiho, a vetar je raznosio zvuk njenog glasa.
     "Sa uzvišice svoje kamore, jesi li video ikakav znak?"
     Zbog nove tvrdoće, njegov odgovor zazvučao je neobično grubo.
     "Nisam."
     On i Magloval upregli su se u amove saonica. Prva i Lupižena pošli su napred. Sa Kailom između saonica, a Vainom i Findejlom pozadi, družina je krenula.
     Nisu napredovali brzo kao prethodnog dana. Tlo je bilo neravnije, a smetao im je i vazduh koji se slivao sa grebena. Saonice su odzvanjale od pregršti ledenih kristala, koji su boli lica putnicima. Beli oblaci i priviđenja poigravali su pred njima. Predeo je bio bolan od vetra. Alem-vino i hrana pružali su Kovenantu jezgro izdržljivosti, ali nisu širili toplotu do udova. Nije znao koliko dugo će izdržati vrebajuću i smrtonosnu ozbiljnost hladnoće.
     Kada je sledeći put otro led sa trepavica i podigao glavu, ustanovio je da nije izdržao. Prošlo je čitavo jutro. Nehotice se prepustio pasivnoj ukočenosti kojima zima i lepra vrebaju svoje žrtve.
     Linden je uspravno sedela u svojim saonicama. Napeto se osvrtala kao da nešto traži. Kovenant je za trenutak ošamućeno pomislio da ona svojim čulima proverava bezbednost leda. No, sledećeg časa ona se izvila napred i glas joj je odjeknuo u pustari.
     "Stoj!"
     Vetar je poneo jezive odjeke: Stoj! Stoj! Ali led i hladnoća izmenili su ton njenog uzvika, učinivši da zvuči usamljeno nao krik Dušogriza.
     Prva se smesta okrenula ka saonicama.
     Istog časa su se zaustavili pod hrpom izlomljenog leda, nalik na šljaku ogromne tvrđave uništene opsadom. Ogromni blokovi i sante uzdizali su se i nadvijali kao da žele da padnu na družinu.
     Linden se iskobeljala iz saonica. Pre no što je iko stigao da pita šta hoće, zagrcnula se. "Postaje hladnije."
     Prva i Lupižena su se zgledali. Kovenant je zakoračio ka Linden, mada je nije razumeo. "Hladnije, Odabrana?" upitala je Prva. "Mi to ne osećamo."
     "Nisam mislila na zimu", smesta je počela da objašnjava, žureći da je shvate. "Nije isto." Tek tad se savladala i ispravila ramena. Počela je da govori polako i oštro. "Vi ne osećate - ali ja znam da je tu. Čini vazduh hladnijim. Ne led. Ne vetar. Ne zima. Nešto drugo." Usne su joj drhtale, potpuno modre. "Nešto opasno."
     A sever je opasan, tupo je pomislio Kovenant, kao da ga je mraz zaglupeo. Kakava vrsta opasnosti? No, kada je otvorio usta, reči nisu došle.
     Brusobol je naglo podigao glavu. Lupiženine oči su plamtele na izobličenom licu.
     Istog trenutka shvatila je i Prva. "Arguli!" povikala je i skočila ka Kovenantu i Linden.
     Nastavila je da viče dok ih je gurala ka saonicama. "Moramo da bežimo!" Brzo se okrenula da pregleda okolinu.
     Kovenant je izgubio ravnotežu i pao pravo u Kailove ruke. Haručai ga je bez prenemaganja ubacio u saonice. Linden je sama uskočila u svoje. Brusobol i Magloval smesta su povukli saonice napred što su brže mogli po neravnom ledu.
     Pre no što su prešli tri koraka, na daljini manjoj od dobačaja kamena podigao se talas leda i pošao ka njima.
     Pokretni oblik bio je širok koliko visina džinova, a debeo koliko Kovenantove raširene ruke. Kratke noge nosile su ga napred varljivom brzinom. Tamne pukotine oko ivica izgledale su kao čeljusti.
     Iz njega je zračila hladnoća kao uzvik.
     Prva se zaustavila, kližući, i postavila se tačno na putanju spodobe. "Argule!" ponovo je uzviknula. "Odlazi!"
     Na Lupiženin uzvik naglo se okrenula. On je nesigurno pokazivao ka grebenu. "Arguli!"
     Iz ledene šljake izdvojila su se još dva bića nalik na prvo i sada su hitala ka družini.
     Na jugu se pojavilo i četvrto.
     Svi zajedno su zračili hladnoću užasnu kao okrutno srce zime.
     Prva se za trenutak ukočila. Progovorila je više za sebe, a glas joj je odneo vetar. "Ali arguli se ne ponašaju tako."
     Findejl se iznenada pretopio u sokola i odleteo.
     "Na zapad!" proderao se Brusobol. On je bio kapetan Dragulja Zvezdoputa, spreman za brzo delovanje. Uz trzaj koji je gotovo srušio Kovenanta, počeo je da okreće saonice. "Moramo da se probijemo!"
     Magloval je učinio isto. Dok se trudio da postigne brzinu, preko ramena se obratio Linden. "Ne plaši se! Mi smo džinovi, otporni na hladnoću!"
     Sledećeg trenutka arguli su napali.
     Stvorenje koje se približavalo Prvoj sada se zaustavilo. Na Lupiženin uzvik upozorenja, ona se okrenula da pogleda argula. Ali ovaj nije išao dalje. Samo je mahnuo jednom nogom.
     Duž luka koji je opisao, vazduh se iznenada zgusnuo u mrežu leda.
     Šireći se i debljajući u pokretu, mreža je letela ka Prvoj. Pre no što je stigla do nje, postala je dovoljno velika i teška da zarobi čak i džina.
     Za to vreme, argul koji je prilazio sa juga stao je i pogrbio se kao da će zaroniti u pustaru. Pod njim se led razbio u ogromnoj eksploziji; opiljci su leteli na sve strane. Površina leda se rascepila i pukotina je pojurila ka družini kao munja. Između dva otkucaja srca, pukotina je postala šira od saonica.
     Prošla je tačno ispod Vaina. Demonokot je nestao tako brzo da ga Kovenant nije ni video kako pada.
     Kovenant se nagonski okrenuo da pogleda ostala dva argula.
     Bili su gotovo dovoljno blizu da napadnu i sami.
     Saonice su se zanele kada je Brusobol ubrzao. Kovenant je ponovo pogledao ka Prvoj.
     Ledena mreža spuštala joj se na glavu.
     Lupižena se batrgao ka njoj, ali nije uspevao da nađe dobar oslonac na klizavoj površini. Kail ga je lako prestigao, kao da su haručai sigurni na nogama koliko i Ranihini.
     Prva se branila bez mača. Kad je mreža počela da se spušta, zamahnula je na nju levicom.
     Mreža se razbila u kiši opiljaka koji su odbijali svetlost kao mala fatamorgama i vetar ih je brzo razneo.
     Ali ruka joj je sada bila okovana prozirnim ledom. Dopirao joj je do pola mišice, učinivši lakat i šaku nepokretnim. Počela je da udara po ledenoj opni desnom pesnicom. No, led je bio čvrst kao gvožđe.
     Saonice su ubrzavale. Kad su se približili Prvoj, Brusobol i Magloval skrenuli su u stranu, u naporu da mimoiđu argula. Pukotina koja je progutala Vaina širila se ka severu. Findejla nije nigde bilo. Linden se držala za ogradu saonica, a lice joj je bilo izobličeno od bezglasnog vriska.
     Kail je jurnuo pored Prve prema njenom napadaču.
     I ona i Lupižena povikali su za njim kao jedno: "Ne!"
     Haručai ih nije slušao. Napao je spodobu svom svojom snagom.
     Pre no što je stigao da udari, argul se pognuo kao da se klanja. Pretvorio se u ogromnu ledenu šaku koja se obrušila na Kaila. Potpunio ga je poklopila i našao se pod stvorenjem.
     Kovenant se trudio da ustane u saonicama. Kailov pad prostrelio ga je kao proročanstvo. Predeo je bio beo i pust kao divlja magija. Kada mu je srce ponovo zakucalo, bio je pretvoren u vatru. Moć je tekla kroz njega, učvršćujući ga. Plamen vreo kao peć, divalj kao otrov, nakupljao mu se u troprstoj šaci da bi zavitlao uništenje ka argulu.
     Pažnju mu je privukla mreža koju je bacilo jedno od stvorenja iza njih. Dva argula sa severa promenila su pravac kako bi gonili družinu; a sad se jedan zaustavio da napadne. Klopka još nije doprla do njega. No, prednja ivica ga je zakačila po levoj strani glave, okrznula mu rame i sklopila mu se oko podignute pesnice.
     Divlja magija pretvorila je led u paru; nije ostalo ništa da ga zarobi. Ali ogromna silina hladnoće zarila mu se pravo u mozak.
     Istog časa zahvatila ga je paraliza.
     Video je šta se dešava; svaki događaj dopirao je do njega. Ali bio je ošamućen i bespomoćan, izgubljen u divljoj hladnoći.
     Dok su se Brusobol i Magloval trudili da skrenu saonice i izbegnu argule, Prva je poletela Kailu u pomoć, a Lupižena za njom. Stvorenje je pokušavalo da se povuče; ali ona je bila brža. Spodoba se zaustavila i ponovila udarac kojim je zarobila Kaila.
     Prva nije mogla da koristi levicu, ali nije obraćala pažnju na to. Pokretali su je bes i hitnja. Kad je argul podigao led, ona je unela svu snagu u udarac i raspalila spodobu svom moći koju dobar džin ima u pesnici.
     Argul se raspao. Zvuk njegovog uništenja odjeknuo je sa nadnesene litice.
     Saonice su se zanjihale od grmljavine i projurile kraj Prve. Ona se okrenula ka ostalim argulima.
     Lupižena se divlje zaleteo u ostatke stvorenja. Brzo je razbacivao ledene gromade. Ubrzo se ponovo pojavio, prekriven injem i ledenim prahom kao da je čak i mrtav argul imao dovoljno snage da ga smrzne. U naručju je nosio Kaila.
     Haručai je od glave do pete bio okovan ledom kao levica Prve, potpuno ukočen kao da je nepovratno zamrznut. Žurno ga noseći, Lupižena je potrčao za saonicama.
     Prva je podigla komad leda i bacila ga prema argulima da ih uspori. Potom je pošla za družinom.
     Stvorenja su se pognula nad ledom; površina se prekrila pukotinama, nalik na krike osujećenosti i gladi, koje su pojurile za putnicima. Prva je za trenutak morala da skače i izvija se preko tla koje se raspadalo pod njom. Ubrzo je izgubila oslonac, pala i otkotrljala se dalje od pravca napada. Pukotine su brzale za družinom; ali saonice su uskoro bile van domašaja.
     Prva se ponovo uspravila. Ubrzo se i ona našla van domašaja argula.
     Kovenant ju je video kako stiže, trčeći za Lupiženom, i kako ga udara po ramenu da ga ohrabri. Lupižena je grčevito dahtao dok se trudio da održi korak. Zbog zgrbljenih leđa izgledao je kao da se zaštitnički nadvio nad Kailom. Kailov ožiljak bio je neprirodno jasan, pojačan svetlucanjem ledenog oklopa. On je poslednji od haručaija koji su dali zavet Kovenantu. A Kovenant i dalje nije uspevao da razbije hladnoću koja mu je okivala um. Sva nada vatre sada je nestala.
     Linden je vikala na Prvu. "Moramo da stanemo! Kailu je potrebna pomoć! I tebi je potrebna pomoć!"
     Brusobol i Magloval nisu usporavali korak. "Ako se arguli ponovo približe", doviknula je Prva, "hoćeš li moći da ih osetiš?"
     "Da! Sada znam šta su!" Lindenin glas bio je čvrst i siguran. "Moramo da se zaustavimo! Ne znam koliko će još ostati u životu ovakav!"
     Prva je klimnula glavom. "Kapetane!" povikala je. "Moramo da stanemo!"
     Brusobol i Magloval smesta su skratili korak i pustili da se saonice same zaustave.
     Lupižena je napravio još nekoliko koraka, a onda je pao na kolena u snežno udubljenje. Vetar je vitlao oko njega. Promuklo je dahtao, pognut nad Kailom, grleći haručaija kao da želi da ga zagreje sopstvenim životom.
     Linden je iskočila iz saonica pre no što su se sasvim zaustavile, povratila ravnotežu i požurila ka Lupiženi. Samo je Kovenant ostao ukočen dok su Brusobol i Magloval vukli saonice ka Lupiženi, Kailu, Linden i Prvoj.
     Sa njima je stajao i Vain. Kovenant nije video kada se demonokot vratio, nije znao kako je uspeo da pobegne. Iscepana odeća bila mu je prekrivena ledom, ali crno telo ostalo je nepovređeno. Nije disao, a oči boje ponoći upravio je u prazno.
     Lupižena je spustio Kaila. Linden je klekla kraj haručaija, pretražujući ga pogledom, da bi tek potom dodirnula ledeni oklop. Istog časa jeknula je kroz zube od bola. Kada je povukla ruke, na ledu su ostali komadići leda sa vrhova prstiju. Sunce je osvetlilo kapi krvi. "Prokletstvo!" jeknula je, pre uplašena i besna nego povređena, "ovo je hladno." Podigla je pogled ka Prvoj, drhteći. "Ti očito znaš nešto o ovim argulima. Znaš li i kako se ovo leči?"
     Umesto odgovora, Prva je isukala mač. Podigla ga je visoko nad glavom, a onda balčakom snažno udarila po pokorici koja joj je okivala levicu. Led se razbio i spao, ostavljajući ruku slobodnu i nepovređene kože. Oprezno je savila jedan, pa drugi zglob. Lice joj se za trenutak zgrčilo, ali to se brzo pretvorilo u mrštenje.
     "Vidiš? Mi smo džinovi - otporni na hladnoću koliko i na vatru. Nije nam potreban drugi lek, pa ga nismo ni naučili." Po njenom besnom pogledu videlo se da to neznanje smatra nekom vrstom promašaja.
     Ali Linden nije imala vremena za promašaje. "To mu ne možemo uraditi", promrmljala je, razmišljajući naglas. "Sve bismo mu kosti polomili." Izbliza je začkiljila u Kaila da potvrdi opažanja. "Još je živ - ali neće dugo." Pokretala je odrane prste kao da je već zaboravila svoj bol. "Potrebna nam je vatra."
     Pogledala je Kovenanta.
     Kada ga je ugledala, raširila je oči od šoka i straha. Nije znala da je i njega pogodila hladnoća argula.
     On ju je osećao kao tupi ekser zaboden u glavu, kako mu bez bola okiva um. I polako je napredovao sve dublje. Levo oko mu je oslepelo. Većina nerava na levoj strani tela bili su mrtvi kao da ih je oglodala lepra. Želeo je da krikne tražeći pomoć, ali nije znao kako.
     Findejl se stvorio niotkuda. Ponovo je poprimio izmučeni ljudski oblik i stao na ivicu grupe, usmerivši pažnju na Linden.
     Šta god da je govorila, led je to prigušivao. Kovenant nije mogao to da podnese: nije želeo da tako umre. Besna pobuna sukljala je kroz njega. Zima mu je neprijatelj; svaka milja i svaki ledeni greben predstavljali su napad na njega. Iz dubine strepnje izvukao je plamen i otrov kao da namerava da zauvek otera hladnoću sa Zemlje, da iščupa Vreme iz temelja kako bi stresao ledenu smrt koja mu je okivala mozak.
     Ali u njemu je postojalo još nešto. Strano i strogo, očajno od straha - a ipak ga je neobično umirivalo. Nagonski se opirao kada mu je oduzelo plamen; ali hladnoća i neosetljivost učinili su otpor uzaludnim. A uljez - neko spoljašnje postojanje koje mu je nekako nastanilo um kao da je spustilo sve odbrane - uzvratilo mu je toplotom: toplotom svoje sopstvene jasne želje za njim i njegovom vatrom. Za trenutak je pomislio da poznaje to drugo postojanje, da mu je duboko poznato. A onda se svet pretvorio u divlju magiju i gnev; i hladnoća je pobegla.
     Nekoliko otkucaja srca kasnije ponovo je mogao da usmeri pogled i ustanovio je da se nalazi na sve četiri. Linden se povukla od njega, ostavljajući za sobom bol odsustva kao da je otvorila vrata koja su mu omogućila da vidi koliko mu je srce prazno bez nje. Tupa lišenost pulsirala mu je u desnoj podlaktici; ali prsten je još visio sa poslednjeg od tri prsta na toj šaci. Vetar mu je produvavao odeću. Sunce je sijalo kao da obesvećenje Kobi Sunca nikada neće biti zalečeno. Ponovo je promašio. I ponovo je dokazao da ona...
     Ovaj put je naprosto posegnula u njega i preuzela opsednutost.
     Nije bilo razlike između toga i onoga što je poglavar Kletnik učinio Džoani. Onoga što je činio Domaji. Nikakve razlike, osim razlike između same Linden i Opakog. A Gibon-Besomuk prorekao je da će ona uništiti Zemlju.
     Sada je imala moć da ispuni to proročanstvo. Može da je uzme kad god poželi.
     Zahvatila ga je plima tuge - tuge zbog njih oboje, zbog njega, osuđenog na nedelotvornost, i zbog nje, obuzete strašnom strepnjom. Uplašio se da će glasno zaplakati. No, tog časa je stalno hujanje vetra prekinulo promuklo, mučno disanje; taj zvuk povratio mu je svest o ostalim saputnicima.
     Led koji je okivao haručaija sada je nestao i Kail se vraćao u život najtežim putem - boreći se za svaki dah, otimajući od ledene smrti svaki udisaj kroz iskežene zube. Čak ni samožene nisu bile tako blizu da ga ubiju. Ali Linden ga je vratila do ivice opstanka. Dok je Kovenant gledao, Kail je sam savladao ostatak puta.
     Brusobol, Magloval i Prva gledali su Kaila, Linden i Kovenanta sa mešavinom brige i divljenja. Lupižena je dovoljno nadvladao sopstveno dahtanje da se sada iskezi. No, Linden je gledala samo Kovenanta.
     Bila je nesigurna od straha zbog onog što je učinila. U prvo vreme, njeno gnušanje nad opsedanjem bilo je veće čak i od njegovog; no, neophodnost joj je stalno bila nametana. Bila je primorana na zlo dubokom vezanošću koja ju je učinila lekarom. A kako je to primorana, upitao se. Nedostatkom moći. Da je imala njegov prsten, kao što su želeli Elohimi, bila bi pošteđena opasnosti ovog prokletstva.
     Nije mogao. Sve drugo; učinio bi sve drugo. Ali ne to. Ona se mnogo puta suprotstavila njegovim nagonima zaštite, buneći se zbog njegove želje da je zaštiti. Ali kako da joj objasni kako je sve ostalo - svaki pokušaj zaštite ili očuvanja - samo napor da joj se iskupi zbog tog jednog odbijanja? Da joj pruži nešto čime bi nadoknadio ono što ne želi da da.
     Sada je to opet učinio. Izmožden mrazom i izmučen ledom - gubavac, otrovan, poražen - skupio je hrabrost da ustane i otvoreno je pogleda. Progutao je jad i promuklo progovorio. "Nadam se da nikoga nisam povredio."
     To nije bilo mnogo, ali za sada sasvim dovoljno. Njen nemir se ublažio kao da joj je nešto oprostio. Nemiran osmeh odneo je sa njenih usana strogost. Zažmirkala je da otera suze. "Teško je s tobom", promrmljala je. "Kad sam te prvi put videla" - sećao se toga dobro kao i ona: zalupio joj je vrata pred nosom - "znala sam da ću imati nevolja sa tobom."
     Zaječao je od ljubavi u njenom glasu, jer nije mogao da joj priđe i zagrli je. A neće ni moći, do god bude odbijao da joj pruži jedinu žrtvu koja joj je stvarno bila potrebna.
     Magloval je iza nje otpakovao mešinu alem-vina. Kada joj je pružio, otrgla je pažnju od Kovenanta i klekla kraj Kaila. Između grčevitih udisaja, haručai je otpio nekoliko gutljaja lekovitog napitka.
     Potom mu se stanje brzo poboljšalo. Dok je mešina kružila između ostalih, prikupio je dovoljno snage da sedne, a potom i da ustane. Uprkos bezizražajnosti, lice mu je izgledalo pomalo posramljeno. Njegov ponos nije znao kako da podnese činjenicu poraza. No, pošto je već iskusio zavođenje samožena, kao da je polagao manje na samopoštovanje. Ili je možda Brinovo obećanje - da će Kail na kraju biti slobodan da sledi svoje srce - donekle izmenilo odlučnost haručaija da uspe ili umre. Kailovo lice već je sledećeg trenutka bilo lišeno izraza kao i uvek. Kada je kazao da je spreman da ponovo krenu na put, zvučao je potpuno ubeđeno.
     Niko se nije protivio. Ipak, Prva je bacila pogled na Lupiženu i objavila da će družina jesti pre no što nastave. Kail kao da je mislio da je to zadržavanje nepotrebno; ali prihvatio je priliku da se još odmori.
     Dok su jeli, Linden je ostala napeta. Gutala je hranu kao da žvaće strahove i nagađanja, pokušavajući da nađe put kroz njih. No, kada je progovorila, njeno pitanje pokazivalo je da je našla - ako ne odgovor, onda način da skrene pažnju. Obratila se Prvoj: "Koliko znaš o tim argulima?"
     "Naše znanje je malo", odgovorila je Mačomoćnica. Kao da nije bila sigurna u razloge Lindeninog raspitivanja. "Džinovi su povremeno sretali argule i imamo priče o njima. Ali sve zajedno, te priče i susreti malo znače."
     "Zašto si onda rizikovala?" bila je uporna Linden. "Zašto smo zašli ovako daleko na sever?"
     Prva je sada shvatila. "Možda sam pogrešila", rekla je nepomirljivim glasom. "Južni led je nesiguran i tražila sam bezbedniji put. Opasnost od argula sam prihvatila jer smo mi džinovi i hladnoća nas ne može ubiti niti nam naškoditi. Mislila sam da je četvoro džinova dovoljno da štiti vas ostale
     Ipak, moje nedovoljno znanje odvelo me je u grešku.
     Glupo", mrmljala je više za sebe. "Znanje je uvek dvoznačno, jer iza njega uvek leži drugo znanje, a nepotpunost onoga što znamo lišava znanje istinitosti. Po našem znanju, arguli se ne ponašaju ovako.
     Oni su divlja bića, puni mržnje kao zima u kojoj obitavaju. A njihova mržnja nije upravljena samo na životinje i bića krvi i toplote koja su im plen. Mrze čak i sopstveni rod. Po pričama koje smo čuli i po iskustvu našeg naroda, jasno je da je napad na jednog argula najsigurnija zaštita od ostalih, jer smrt jednog od njih milija im je od smrti drugih bića.
     I zato sam", zastenjala je, "verovala da je severni put manje opasan. Četvoro džinova svakako je dovljno brojno protiv jednog argula. Nisam znala", zaključila je, "da će protivno verovatnoći i svojoj prirodi zanemariti međusobno neprijateljstvo da bi zajedno napali."
     Linden je zurila preko pustare. Brusobol je posmatrao svoje čvornovate šake kao da se boji da neće izdržati. Trenutak kasnije, Kovenant se nakašljao. "Zašto?" upitao je. U Domaji, Zakon prirode trajno je izopačen zbog Kobi Sunca. Zar uticaj poglavara Kletnika doseže čak dovde? "Zašto bi se promenili?"
     "Ne znam", mračno je odgovorila Prva. "Verovala sam da je lakše izmeniti prirodu kamena i mora nego mržnju argula."
     Kovenant je jeknuo u sebi. Još su bili stotinama milja udaljeni od Veselkamena; a njegovi strahovi gurali su ga napred kao da je sa sadruzima već zašao u područje vladavine Opakog.
     Linden je naglo ustala i pogledala na istok. Odmerila je daljinu i dahnula. "Dolaze. Mislila sam da će odustati. Očito su se naučili međusobnoj saradnji."
     Brusobol je opsovao na jeziku džinova. Prva je dala njemu i Maglovalu znak da pođu ka saonicama, a onda je pomogla Lupiženi da ustane. Kapetan i Magloval brzo su spakovali i natovarili prtljag. Kovenant je tiho proklinjao. Želeo je priliku da nasamo razgovara sa Linden. No, sledio je njen primer i žurno se popeo u saonice.
     Prva je pošla na čelo. U naporu da izbegne poteru, nametnula je najbrži korak koji je Lupižena mogao da prati, zahtevajući od njega da izdrži i ono što možda ne bi mogao. Kail je trčao između Kovenanta i Linden kao da se potpuno oporavio.
     Vain i Findejl išli su zajedno na začelju, bacajući jedan drugom senku preko divljine pune vetra.
     Družina se te noći malo odmarala, iako je Lupiženi odmor bio neophodan. Ubrzo po izlasku meseca, Kailova urođena opreznost navela ga je da probudi Linden; a ona je, čim je okusila vazduh, poslala družinu da pakuje saonice.
     Mesec je bio pun pre samo tri dana, a nebo je bilo vedro. Prva je mogla da nađe srazmerno laku putanju. No, zadržavala ju je Lupiženina iscrpljenost. Bez njene pomoći, mogao je samo da hoda. A da bi nadoknadio snagu, popio je toliko alem-vina da nije bio potpuno trezan. Povremeno bi počeo da poluglasno peva, kao da je poludeo od umora. Sadruzi su nekako uspevali da održe rastojanje ispred argula, ali nisu mogli da ga povećaju.
     A kada je sunce izišlo iznad pustog leda, našli su se u još većoj nevolji. Stizali su na kraj sante. Tokom noći zašli su u područje gde je led postajao sve izlomljeniji, jer su se sa ivica odvaljivali i otplovljavali ledeni bregovi. Put na zapad postao je nemoguć. A iza prostranog područja lomljenja ležala je otvorena voda. Prva nije imala drugog izbora do da skrene ka strmom grebenu koji je odvajao polarni glečer od izlomljene sante.
     Tu je Kovenant pomislio da će morati da ostave saonice. On i Linden ustali su da nastave pešice; ali to nije dovoljno smanjilo opterećenje koje su Brusobol i Magloval vukli. Ipak, džinovi nisu posustajali. Probijajući se kroz usku dolinu koja je prosecala greben, počeli su da idu na severozapad, kao da, uprkos iscrpljenosti koja se sad merila sa Lupiženinom, još nisu ugroženi. Kovenant se divio njihovoj čvrstini, ali nije mogao da im pomogne ničim do da ih prati, ne tražeći pomoć.
     Taj zadatak uskoro je zapretio da ga prevaziđe. Hladnoća i nedostatak sna isisavali su mu snagu. Neosetljiva stopala činila su ga nespretnim kao da je bogalj. Nekoliko puta morao je da se uhvati za saonice kako ne bio pao nazad u dolinu. No, Brusobol i Magloval nosili su dodatni teret bez protivljenja sve dok Kovenant nije bio u stanju da se ponovo uspravi.
     Neko vreme je izgledalo da Prva bira put u nadahnuću ili sreći. Iako se dolina dizala ka glečeru, krivudajući između severa i zapada, dno joj je ostalo prohodno. Sadruzi su mogli da se kreću.
     Kada su stigli do gornje površine glečera, put je postao lakši. Ovde je led bio neravan kao bojno polje - uobličen pritiscima i vetrom u visoka fantastična obličja, ispresecan pukotinama, čudnim kanalima i udubljenjima od erozije - i družina je morala da skrene još više ka severu da bi našla put. Ipak, Prva je uspevala da pažljivo izabere prolaz koji nije zahtevao mnogo snage. A kada su sadruzi napustili ivicu glečera, mogli su ponovo da se upute gotovo pravo ka zapadu.
     Ošamućen od umora, hladnoće i ledenog odbleska sunca, Kovenant se spoticao za saonicama. Korak-dva od njega, Linden je bila u jedva nešto boljem stanju. Alem-vino i napor nisu uspeli da joj sa usana odagnaju slab, smrtonosan, plavičasti preliv; lice joj je bilo bledo kao kost. No, njena stalna pažnja i tvrdoglavi zamah koračanja pokazivali su da još nije spremna da padne.
     Više od milje, sa bolnim vazduhom u plućima i strahom za leđima, Kovenant je pratio korak džinova. Nekako je uspevao da se ne onesvesti.
     A onda se sve izmenilo. Put Prve nije bio ni nadahnut ni srećan: bio je nemoguć. Nesiguran na ukočenim kolenima, uzdrhtalog srca, Kovenant je pogledao sa ivice litice na kojoj se družina zaustavila. Ispod njih nije bilo ničega sem golog, crnog mora.
     Bez ikakvog upozorenja, družina je stigla do zapadne ivice glečera.
     Daleko sleva nazirao se nazubljeni greben koji je delio glavnu ledenu masu od nižeg leda. Ali sve ostalo bio je samo beskrajni sever, litica i jadom izjedeno more.
     Kovenant nije znao kako da to podnese. Vrtoglavica ga je kovitlala kao vetar iz ponora i kolena su ga izdala.
     Lupižena ga je uhvatio. "Ne", zakašljao se izobličeni džin. Glas kao da mu je bio pridavljen duboko u grlu. "Ne očajavaj. Zar te je zima oslepela?" Grub zbog iscrpljenostim trgao je Kovenanta naviše. "Pogledaj pred sebe. Ne treba imati oči džina da bi se videla ova nada."
     Nada, uzdahnuo je Kovenant u tišini uskovitlane glave. Oh, Bože. Nadao bih se kad bih znao kako.
     No, Lupiženin čvrsti stisak ga je primorao. Tražeći ravnotežu, otvorio je oči pod mrazom.
     Za trenutak nije mogao da usmeri pogled. Ali onda je smogao volje da razbistri oči.
     I video je: daleku i nedostižnu preko pola milje smrtonosnog mora, tanku prugu kopna.
     Protezala se van domašaja vida, na sever i jug.
     "Kao što sam rekao", mrmljao je Brusobol, "naše karte ne sadrže sigurne podatke o ovom području. Ali možda je to pred nama obala Domaje."
     U Kovenantovim grudima podiglo se nešto nalik na ludački smeh. "Pa, tim bolje po nas." Opaki bi se sigurno smejao. "Sada bar možemo da gledamo kuda to želimo da idemo, dok se smrzavamo ili nas budu jeli arguli." Zadržao je smeh, jer se uplašio da će se pretvoriti u jecanje.
     "Kovenante!" oštro je rekla Linden - protest saosećanja ili iščekivanja.
     Nije je pogledao. Nije gledao nikoga. Jedva je čuo sebe. "Zar ovo zoveš nadom?"
     "Mi smo džinovi", odgovorila je Prva. Glas joj je čudno zvučao, kao da je pun oštre svrhe. "Iako izgleda gadno, izborićemo život iz ovoga."
     Brusobol je ćutke skinuo kožuh i smestio ga među zavežljaje na svojim saonicama. Magloval je iskopao dugačak smotak teškog konopca, a potom se svukao kao kapetan.
     Kovenant je zurio u njih. Linden je dahtala. "Zar mislite...?" Oči su joj besno plamtele. "U tako hladnoj vodi nećemo izdržati ni pet sekundi!"
     Prva se procenjivački zagledala niz liticu. Dok je odgovarala, i dalje ju je posmatrala. "Onda moramo dovoljno paziti da vas zaštitimo."
     Naglo je okrenula leđa družini. Pokazala je Brusobolove saonice i obratila se Kailu. "Da li težina ovoga sa Džinoljubom prevazilazi tvoju snagu?"
     Kailovo nepomično lice pokazivalo je prezir prema pitanju dok je odmahivao glavom.
     "Led ne pruža dobro uporište", upozorila ga je.
     Bezizražajno ju je pogledao. "Biću siguran."
     Čvrsto mu je klimnula glavom. Naučila je da veruje haručaijima. Vratila se na ivicu. "Onda, da ne oklevamo", rekla je. "Arguli nas ne smeju stići ovde."
     Utrobe zgrčene od predosećanja mučnine, Kovenant je gledao Brusobola kako vezuje jedan kraj konopca za zadnji deo svojih saonica. Džinova razgolićena leđa i ramena isparavali su se na oštrom vazduhu, ali izgledalo je da ne oseća hladnoću.
     Pre no što je Kovenant stigao da je zaustavi, Prva je sela na ivicu, namestila se i nestala im sa očiju. Ispratio ju je Lindenin prigušeni uzvik.
     Boreći se sa vrtoglavicom, Kovenant je klekao na led i otpuzao napred kako bi mogao da pogleda preko ivice.
     Stigao je na vreme da vidi Prvu kako teško pada u more. Bela pena za trenutak je označavala mesto na vodi kao da je zauvek nestala. A onda se probila na površinu i mahnula družini.
     Tek sada je primetio da litica nije okomita. Iako preglatka za veranje, spuštala se pod izvesnim uglom od vrha do dna. A bila je visoka jedva dve stotine stopa. Brusobolovo uže izgledalo je dovoljno dugačko da dosegne vodu.
     Lupižena je sa ivice posmatrao svoju ženu. "Poželite mi sreću", promrmljao je. Glas mu je bio bolan od umora. "Nisam stvoren za ovakve podvige." Ali uspeo je. Začas se našao kraj Prve, a ona ga je uhvatila da ga zadrži iznad površine.
     Niko nije govorio. Kovenant je stegao zube kao da bi svaka reč mogla da oslobodi paniku koja se nakupljala u njemu. Linden se obgrlila rukama i zurila u prazno. Brusobol i Magloval žurno su pričvršćivali prtljag za saonice. Kada su završili, kapetan je pošao pravo ka litici; Magloval se zadržao kraj Linden da je umiri. Nežno joj je dodirnuo rame i nasmešio se, kao da je podseća da mu je spasla život. Zatim je pošao za Brusobolom.
     Kovenant i Linden ostali su na glečeru sa Kailom, Vainom i Određenim.
     Stežući uže, Kail je pokazao glavom Kovenantu ka saonicama.
     Oh, pakla mu! - jeknuo je Kovenant. Vrtoglavica ga je polako prožimala. Šta ako ne izdrži težinu? I zašto džinovi misle da će saonice ostati na površini? Ali nije imao izbora. Arguli se sigurno približavaju. A on mora da nekako stigne u Domaju, mora da stigne u Veselkamen. Nema drugog načina. Džinovi su se već odlučili. Za trenutak je pogledao Linden. No, ona se povukla u sebe, trudeći se da savlada sopstvenu strepnju.
     Drvenastim pokretima popeo se u saonice.
     Čim se Kovenant smestio, pokušavajući da utrnulim prstima stegne ogradu i da se nogama odupre o prtljag, Kail je obmotao uže oko Vainovih nogu. Potom je stegao teško uže obema pesnicama i upro leđima o saonice, gurajući ih ka litici.
     Kada su se saonice nadnele preko ivice, Linden je dahnula: "Čvrsto se drži", kao da je tek sad primetila šta se dešava. Kovenant je zagrizao obraz iznutra tako snažno da mu je krv navrla na usne, bojeći inje u bradi.
     Kail je polako pustio da ga težina na drugom kraju konopca povuče ka Vainu.
     Vain nije pomerio ni mišić: kao da nije osećao uže koje mu struže oko članaka. Kad je stigao do demonokota, Kail se zaustavio uz njegova crna kolena.
     Bez ijednog drhtaja, haručai je spuštao Kovenanta i saonice, šaku po šaku, niz strminu litice.
     Kovenant je žvakao krv da bi savladao strah; ali uskoro je najgore bilo gotovo. Vrtoglavica se povukla. Ukopan među prtljag, nije mogao da padne. Kail je mirno i pažljivo popuštao uže. Sa ivice litice odlamali su se komadići leda, ali Kovenant ih je jedva osećao. Začuo je Lupiženin uzvik ohrabrenja. Tamno more izgledalo je gusto kao smrtonosna masa, ali četvoro džinova plivalo je po njemu kao da se sastoji od same vode. Lupiženi je bila potrebna pomoć Prve, ali Brusobol i Magloval održavali su se sa lakoćom.
     Brusobol se postavio tačno pred saonice.
     Čim je vrh ušao u vodu, podvukao se pod njega i uzeo salince na ramena. Iako su se ljuljale dok je tražio ravnotežu, saonice su se polako ispravile. Potom su se sasvim umirile i Kovenant je ustanovio da ga kapetan nosi.
     Magloval je odvezao konopac kako bi ga Kail ponovo privukao. Potom je Brusobol počeo da se udaljava od ledenog zida. Prva je rekla nešto Kovenantu, ali pljuskanje niskih talasa prigušilo joj je glas.
     Kovenant se jedva usuđivao da okrene glavu, iz straha da će Brusobolu poremetiti ravnotežu; ali uglom oka gledao je kako se Linden spušta. Grudi su ga bolele od pomisli da će se Vain pomeriti. Bio je iscrpljen od olakšanja kada su se i druge saonice bezbedno spustile na Maglovalova ramena.
     Na uzvik Prve, Kail je pustio konopac i skliznuo niz ledenu liticu da se pridruži ostalima.
     Kovenant je nagonski, čežnjivo usmerio pogled ka tankoj liniji obale na pola milje od njih. Razdaljina je izgledala prevelika. Nije znao otkuda će Brusobol i Magloval prikupiti snagu da prenesu saonice tako daleko. Ledena glad mora progutaće ih svakog trenutka.
     Ali ipak su se probijali dalje, iako je prelaz izgledao okrutan i beskrajan, van granica svake izdržljivosti. Prva je pridržavala Lupiženu, ne slabeći. Kail je plivao između saonica i umirivao ih kada bi se Brusobol ili Magloval zaklatili. Da se more podiglo protiv njih, izginuli bi. Ali voda i struje ostali su mirni, suviše hladni da bi primetili tako upadljive uljeze. U ime Potrage, u ime Kovenanta Džinoljuba i Linden Averi, Odabrane, džinovi su istrajali.
     I pobedili su.
     Družina je te noći podigla bivak na tvrdom šljunku obale kao da su u raju.