KA

     Nije se imalo šta više postići u toj pećini. Robotić je najverovatnije 'poginuo'.
     Ako bi se i mogao vratiti u život, svaki eventualni razgovor sa lokalnim stanovništvom bio bi vođen pravo iz Brazdača. A dotle, Ka i Pipoa moraju da se vrate u habitat. Ka komanduje ekipom, ali tu ekipu već danima nije ni video.
     Par ljudi možda bi zastao, osvrtao se, da dobro zapamti tu malu pećinu, da ponese sa sobom što trajniji utisak o mestu gde su prvi put vodili ljubav. Delfini, ne. Neo-delfini osećaju nostalgiju, baš kao i njihovi ljudski pokrovitelji, ali pamte sonarne slike mesta, na način na koji to ljudi ni sa aparatima za snimanje ne mogu. Pipoa prva jurnu napolje, u vodu blistavo osunčanu, a Ka za njom i već su bili napolju. Znao je da njih dvoje mogu da opet 'posete' tu pećinu kad god zažele - tako što će u vodi, jednostavno, primaći glavu uz glavu i stvoriti iznova one jedinstvene odjeke koje samo ta pećina daje. Za ovaj prastari oblik pamćenja postoji naziv 'kitovski san'.
     Prijalo je, tako je divno prijalo jurcati opet preko širokog mora; plivaš, a Pipoino gipko telo uz tebe, oponaša svaki tvoj pokret, odbacivanje repom, svaki skok, u savršenoj podudarnosti i usklađenosti. Pokret je jednak radosti, posle duge vezanosti uz mašine, u zatvorenom prostoru.
     Na putovanju do te pećine, plivali su izvrsno, ali im je pomalo smetala napetost seksa u njima. Sada više nisu imali nikakvih tajni, nikakvih sukobljenih želja. Zato je glavnina povratnog putovanja bila blaženstvo bez reči - ličilo je na jednostavni delfinski par iz predsapientnih dana, kad ta rasa još nije imala ni darove, ali ni terete Uzdizanja.
     Konačno, kada su se primakli habitatu, Ka oseti da se njegov um vraća, nerado, u ritmove koji idu uz angliski jezik. Prinuđen da progovori, on upotrebi neformalni dijalekt prožet pocikivanjem i puckanjem, koji delfinima više prija dok plivaju.
     "Eto, primaklo se", uputi on reči, sonarom, prema Pipoi, tokom podvodne faze njihovog sledećeg ciklusa naizmeničnog plivanja i izletanja u vazduh. "Vraćamo se domu i porodici... kakvi god da su."
     "Porodica?" uzvrati ona skeptično. "Brukida, možda. Ali Mopol i Žaki - zar ne bi radije da budeš u srodstvu sa pingvinom?"
     Zar je moje mišljenje o njima tako očigledno? - zapita se Ka. Probi se na površinu, iskoči kroz vazduh, a onda, pod vodom, pokuša da stvari malo okrene na šalu. "Čekaj, pa treba imati i nešto poverenja. Uz malo sreće, izbegli su da zapale okean dok smo mi bili odsutni."
     Pipoa se nasmeja, a onda dodade: "Šta misliš, hoće li njih dvojica biti ljubomorni?"
     Bilo je to dobro pitanje. Delfini ne mogu, kao ljudi, da prikrivaju svoja osećanja u ličnim odnosima, pa zato i nemaju složene igre emocionalnog varanja. Oni sonarom lako pregledaju unutrašnje organe jedni drugima i zato je retko kad tajna ko je spavao s kim.
     Zavist ne bi bila problem, pomisli Ka, da sam ja od početka jasno uspostavio svoju vlast, kao oficir, ali i kao najstariji po rangu među muškarcima.
     Na nesreću, 'lanac komandovanja' bio je novi koncept; uveli su ga ljudi. Ispod toga, muškarci delfini osećali su i sad drevnu sklonost da se nadmeću za status i za pravo na razmnožavanje.
     To što se Pipoa opredelila za njega moglo bi, zapravo, da pojača Kaov položaj u maloj lokalnoj hijerarhiji.
     Ali da sam ja pravi vođa, pomisli on, ne bi mi bila potrebna takva pomoć.
     "Ljubomorni." Razmišljao je o ovome; pojačao je zamahe perajima, tako da je sad njegov kljun prednjačio u njihovom zajedničkom udarnom talasu u vodi, povlačeći Pipou za sobom. "Ako su puni seksa, možda će i biti ljubomorni, ali će bar prestati da ti dosađuju svojim beznadežnim nabacivanjem."
     Ta dvojica mladih muškaraca, Žaki i Mopol, uporno su pravili vulgarne predloge Pipoi, još od dana kad je ona doputovala iz Brazdača u habitat, pa su čak i nastojali da se u prolazu očešu o nju. Ka je morao i da ukori Žakija i Mopola zbog toga. Delfini, doduše, imaju u takvim stvarima daleko liberalniji stav nego ljudska bića - a Pipoa je sposobna da se brani i sama - ali ovog puta se preteralo, pa je morao da 'radi' i rep: jedna pljuska perajem dovela je Žakija u red, a druga Mopola.
     "Beznadežnim?" upita Pipoa, tonom zadirkivanja. "Pazi ti njega, kakve pretpostavke on čini. Otkud ti znaš da sam ja monogamna? Možda bi mi baš odgovarao jedan mali harem muževa."
     Ka raširi čeljusti i uputi ugriz ka njenom najbližem grudnom peraju... ali dovoljno sporo da se ona izmakne, smejući se, pre nego što su njegovi zubi škljocnuli.
     "Pa, šta", nastavi ona da komentariše. "Kod tursiopsa u Tihom okeanu ima tih muvanja utroje, učetvoro. Ali ja sam od onih finih i konzervativnih iz Atlantika. Ti si iz Majamija Ispod, zar ne? Rođen iz klasičnog braka, član klasične porodice, kladim se."
     Ka učini jedno "Hmmm." Čak ni sonarnim dijalektom angliskog nije lako govoriti dok se kroz vodu hita punom brzinom.
     "Iz jedne varijante porodice po Hajnlajnu", priznade on. "To je jedan stil koji bolje uspeva kod delfina nego kod ljudi. Zašto? Htela bi da se udaš u dobru porodicu?"
     "Mnn. Radije bih započela novu. Oduvek sam želela da budem matrijarha-osnivačica jedne fine male loze - ako gospodari Uzdizanja to dozvole."
     To je bilo večito veliko 'ako'. Nijedan neo-delfin nije mogao zakonito da se razmnožava bez dozvole Teragenskog odbora za Uzdizanje. Iako su ljudi ovim svojim klijentima dali neuobičajeno mnogo slobode - čak i pravo glasa i druge elemente državljanstva - klan Zemlje nije smeo odstupiti od drevnog galaktičkog zakona.
     Poboljšaj svoje klijente, glasila je temeljna postavka Uzdizanja... ili ćeš ih izgubiti.
     "Zezaš se?" upita on. "Ako ijedan od nas delfina sa Brazdača ikad stigne kući sa ovog otkačenog putovanja, nikad više nećemo biti pušteni na ispit sapijentnosti. Naši gospodari ima da nas sterilišu na licu mesta zato što smo napravili ovoliku frtutmu. Ili će da nas proglase za heroje, pa ćemo doživotno davati spermu i jajne ćelije za ceo delfinski rod, tako da će gotovo celo sledeće pokolenje neo-delfina biti naše potomstvo.
     Ali u oba slučaja, nema ništa od udobnog porodičnog života za nas. Nikad."
     Nije očekivao da će se njegove reči završiti ovako, ironično i gorko. Ali Pipoa je sigurno videla da on govori istinu. Nastavila je da ga prati u plivanju sasvim tačno, ali njeno ćutanje pokazalo je koliko joj je bilo bolno to što je čula.
     Super, reče on sebi. Sve je išlo tako fino... ova najdivnija voda, ribe koje smo usput ćapili za doručak, ono kako smo vodili ljubav. Zar bi bolelo da sam je pustio da još neko vreme poriče stvarnost, da sanja o srećnim završecima, da se nada da ćemo ipak otići kući i voditi normalan život?

     "Ka!" Od Brukidinog povika čitav habitat je odzvonio. "Baš mi je drago što ste se vratili. Je li uspela misija? Čekajte samo dok čujete šta sam otkrio korelacijom pasivnih seizmičkih eho-skenova između ovog mesta i Brazdača. Učitao sam sirove podatke u jedan od starih programa po Čarlsu Dartu, da bih dobio tomografske slike zone ispod planetne kore!"
     Sve to u jednom dahu. Ljudska bića bi rekla: raspričao se 'sto na sat'.
     "To je super, Brukida. Ali da odgovorim na tvoje pitanje. Naša misija nije prošla tako dobro kao što smo se nadali. Zapravo, dobili smo naređenje da i ovaj habitat spakujemo i da se vratimo u brod. Džilijan i Tišt se spremaju da pokrenu Brazdača."
     Brukida zatrese pegavom, sivom glavom. "Zar nećemo time rizikovati da odamo položaj na kome smo?"
     "Naš položaj je već 'provaljen', Brukida. Doktor Baskin pretpostavlja da nas Jofuri još ne napadaju samo zato što su zauzeti nekim drugim poslovima. Ali to ne može dugo da traje."
     Kaova misija sastojala se u tome da, sa svojom ekipom, dozna šta prerano došli znaju o takvim stvarima; da li, možda, gazdarica kovačke radionice, Urijel, ima neku predstavu o namerama Jofura. Ovo nije uspelo. Niko iz posade Brazdača nije okrivljavao Ka za taj neuspeh; ne glasno. Ali on je znao da je brodski savet razočaran.
     Ja sam im rekao da pošalju nekog ko je bolji majstor za uhođenje, pomisli Ka.
     Pogleda oko sebe. "Gde su ostali?"
     Brukida uzdahnu neujednačeno.
     "Njih dvojica? Otišli da se vozaju na Pipoinim sankama. Ili da opelješe ribarske mreže ovdašnjih Gheuena i Huniša."
     Do vraga! - pomisli Ka. On je Žakiju i Mopolu rekao da se ne smeju udaljavati od ove kupole više od jedan kilometar i da ne smeju preduzimati ništa osim uhođenja posredstvom robot-kamera već uvučenih u luku Vufon. Nadasve, da izbegavaju svaki neposredan dodir sa prerano došlima.
     "Bilo im je dosadno", objasni Brukida. "Sad kad se u Brazdaču već nalaze Alvin i drugi lokalni stručnjaci, naš tim je malčice suvišan. Zato sam se ja posvetio praćenju tokova lave ispod zone subdukcije. To mi je, posle Kitrupa, prva prilika da isprobam jednu zamisao koju sam imao, a koja je zasnovana na starim istraživanjima Čarlsa Darta. Pamtiš ona čudna bića koja su živela duboko ispod planetne kore Kitrupa? Onu rasu čije ime je tako zavrnuto da se ne može izgovoriti?"
     Progovori Pipoa. "Misliš na Karrank-ki?"
     Majstorski je izvela dvostruko aspirovani klizeći ton na kraju; zazvučalo je kao šištanje iz parnog, Papenovog lonca koji će sledećeg trenutka eksplodirati.
     "Da, sasvim tako. E, pa, vidite, ja sam se pitao kakav je to ekosistem bio, dole, koji je mogao njih održavati. To me je navelo na razmišljanje..."
     Brukida zaćuta. Onda se sve troje delfina hitro okrenuše na suprotnu stranu: tihi zvuk grebanja začuo se iz onog dela zida koji se nalazio tačno iza njih. Vibracija se začas pretvori u hrapavo paranje od koga Kau poče da trne vilica.
     Uskoro je čitav habitat stenjao prožet soničnom frekvencijom koju Ka prepoznade.
     To je saser! - reče on sebi. Neko napada našu kupolu!
     "Amove!"
     Uzviknuo je tu komandu; sve troje se baciše prema polici na kojoj su visili kompleti sa teškim alatom, spremni za upotrebu. Ka jurnu u otvoreni kraj svog dobro 'razgaženog' kompleta, oseti da su mnogobrojne kontrolne površine skliznule svaka na svoje mesto. Kontrolni kabl jurnu kao zmija prema neuralnom utikaču iza njegovog levog oka. Robotske ruke se razmahaše: Ka se otkači sa 'klina' na polici. Pipoa isto tako, pola trena kasnije.
     Neravni pravougaonik puzio je po suprotnom zidu, iznad i ispod vodene linije, crveno užaren.
     "Prosecaju da uđu!" viknu Pipoa.
     "Disaljke!" komandova Ka. Iz leđnog dela njegovog ama, u koji Ka kao da je bio celim prednjim delom tela 'upregnut', jedna široka cev jurnu i poklopi rupu za disanje na vrhu Kaove glave. Vlažni poljubac te cevi pretvorio se u čvrsto prijanjanje. Naiđe, kroz cev, vazduh 'iz konzerve', čiji je ukus bio još više 'limen' nego ukus nebrojeno puta recikliranog vazduha ispod kupole. Ka posla, iz svojih neurona, komandu za uključivanje laserskog sekača i sasera, dve alatke koje mogu poslužiti i kao oružje za borbu izbliza...
     Ali uzalud; alatke se ne uključiše.
     "Pipoa!" viknu Ka. "Proveri tvoje..."
     "Ja pomažem Brukidi!" prekide ga ona. "Njegov am se zaglavio!"
     Ka poče da maklja vodu perajima i da ciči od uskraćenosti. Nemajući nijednu bolju opciju, on podmetnu svoje telo između to dvoje delfina i napadnutog zida...
     ...koji se sledećeg trenutka provali u bujici pene.