BLEJD

     Visinomer u balonu sigurno je u kvaru, uvide on. Ili goriva ponestaje. Koji god da je razlog, tek, pojačavanja vreline gasa, ionako povremena, postajala su sve ređa. Nervirajući pucketavi zvuci pratili su svaki novi mlaz plamene toplote, ali takvih je mlazeva bilo sve manje.
     Onda su prestali sasvim.
     Jezero je nestalo iza njega tokom onih mahnitih dura kad je vazdušni poremećaj, nastao prolaskom letećeg čamca, povukao njegov balon prema jednom uzanom prolazu između planina, prema planinskim oblastima na još većoj nadmorskoj visini. Propala je, međutim, Blejdova prilika da povuče konopac, raspori balon i pljusne u duboku vodu. Jer sad je leteo ne samo iznad drveća, nego i između vrhova drveća.
     Stabla su bila gusto načičkana kao zupci na onom češlju pomoću koga uklanjaš buve iz krzna tvog lornika - kućnog ljubimca.
     Ali sada sam ja vaša buva, pomisli on.
     Sad će ga neki šumski div dokačiti i strgnuti sa neba. Posle toga, pod pretpostavkom da on ostane živ, neko bi mogao čuti njegove vapaje i doći.
     Ali, zapita se Blejd, šta li će narod misliti kad vidi Gheuena na drvetu?
     Bila je to poznata fraza, metafora za nešto što je slabo verovatno. Protivurečnost, kao kad bi rekao 'Urkinja koja pliva' ili 'skroman čovek' ili 'Treki egoista'.
     Ali, pomisli on, ovo je po svemu sudeći godina protivurečnosti.
     Vrh jedne grane dokači ga malo po vrhu jedne noge. Blejd se nagonski trže, tako jako da se celo njegovo telo okrete u vazduhu. Posle toga, privuče svih pet nogu sasvim uz telo i zadrža ih tako. Ali znao je da će i tako svakog trenutka tresnuti u nešto.
     Ali ne: šuma najednom prestade. Blejdu se učinilo da nailaze neke razlomljene litice, onda neki sumporni miris pogladi njegov jezik. Zatim poče novi utisak uzgona.
     I vreline. Njegove antene počeše se savijati: reakcija na udar toplote odozdo. Uvide šta se desilo. Nekoliko liga istočno od Livade okupljanja bila je zemlja gejzira.
     Balon se vinuo na znatno veću visinu zato što je njegov posustali svod bio sad poguran uzlaznim strujanjima vrućeg vazduha.
     Pa, ovi Jofuri su me povukli u jedan sasvim određan kanjon, reče on sebi. Sad nadlećem Stazu hodočasnika.
     Stazu koja vodi do Jajeta.
     Posle onog zakačinjanja grane, Blejdovo telo i balon počeli su da se okreću oko sebe. To okretanje se nastavilo, pa i kad je balon krenuo naviše. Drugim bićima moglo bi zasmetati, ali Gheuen nema utisak da mu je neka orijentacija 'ona prava' i da mora biti 'licem' okrenut ka nečemu da bi to nešto gledao. Njemu je savršeno svejedno kako je okrenut. Zato je Blejd bio spreman da gleda u trenu kad se lebdeći predmet pojavio na vidiku.
     Eno ga! - reče on sebi.
     Nebeski čamac bio je tačno ispred njega. Nepomičan, zaustavljen u vazduhu. Reflektor upaljen na površini čamca obasjavao je nešto na zemlji, kružio po nekom terenu koji je, uvide Blejd, mogao biti samo gnezdo Svetog Jajeta; ništa drugo.
     Šta li planiraju? - zapita se on.
     Imao je na umu grad Ovoom, koji su ovi tuđini masakrirali noću, da bi stvorili najveći užas, ali i vizuelni efekat. Pa, zar imaju istu takvu nameru i sad?
     Neće, valjda, naneti neko zlo Svetom Jajetu! - pomisli Blejd.
     Nikad u životu nije ispoljio ni najmanju paranormalnu sposobnost. Pa ipak, sad mu se učini da mu neka osećanja puze iz vrhova nogu prema gipkoj limfnoj pumpi u sredini tela. Prvo utisak iščekivanja. Onda nešto slično radoznalosti.
     Najzad, u brzom smenjivanju, on oseti prepoznavanje, uviđanje i ogromnu razočaranost i dosadu. Svi ti utisci prošli su kroz njega za samo nekoliko trenutaka. Znao je, odnekud, da oni ne dolaze od Jofura.
     Naprotiv, to što se upravo dogodilo - uvreda upućena paranormalnim putem, ili neuspešan pokušaj komunikacije - kao da je naljutilo one u letelici, podstaklo ih na delanje. Široki mlaz svetlosti reflektora naglo se suzi u iglu jezive blistavosti, a ona opako zaseče. Tek posle jedne ili dve dure stiže zvuk... Niz praskavih zvukova. Eksplozija. Blejd iz svog položaja nije mogao videti metu, ali vide dim koji se u oblacima dizao iz pogođenog mesta.
     Oštar zvižduk sasvim nehotice izmače iz svih pet Blejdovih nožnih ventila; njegove noge počele su da se trzaju grčevito. Ali nije primio nikakav osećaj bola, pa čak ni osećanje iznenađenosti.
     Biće potrebno mnogo više od ovoga, pomisli on ponosito. Mnogo više.
     Naravno, Jofuri su mogli ispaliti mnogo jače naoružanje, koliko god je potrebno da se nebranjeno Sveto Jaje pretvori u jezero lave. Njihova namera sada je bila jasna. Ovaj zločin, mnogo delotvornije nego masakr grada Ovooma, slomiće moral svih šest naroda Jijoa.
     Blejd požele da njegov balon pođe još napred; da na vreme stigne tamo.