LESTER KEMBEL
Šumski požar oko Lestera tutnjao je kao vulkanska erupcija. Neuspešni projektili padali su među ista ona stabla gde je, u tajnosti, lansiranje toliko dugo pripremano. Eksplozije, užasavajuće vrele, palile su zdrava stabla ogromnoga bua. Nešto južnije, na dva mesta kuljala je toplota neuporedivo žešća: tu su pali pramac i krma neprijateljskog čamca. Lester je stoički ostajao na sredini proplanka koji su on i jedna pomoćnica G'Kekijevka odabrali za svoju osmatračnicu ove noći.
Jedna pukovnica urskih oružanih snaga dojuri galopom da raportira. "Nudrače, požari se zatvaraju oko nas. Noraš vežati!"
Ali Lester ostade na istom mestu, zureći u zadimljena nebesa. Glas mu je bio suv i zagušen.
"Ne vidim! Da li je ijedna nastavila let bez ikakvog kvara? Da li još odmiču?"
Mlada G'Kekica odgovori, držeći sva četiri očna pipka okrenuta pravo nagore i samo malo talasajući njima: "Mnoge nastavljaju sasvim dobro, mudrače. Mnogo desetina njih nastavlja da leti kuda treba. Tvoj plan bio je uspešan. Sad više nema šta da se radi, ovde. Vreme je da idemo."
Lester, nerado, dopusti da ga odvuku sa proplanka, planiranom putanjom za evakuaciju, između stabala bua.
Ali vrlo brzo videše da im je izlaz zaprečen žestokim plamenim jezicima. Prinuđeni na uzmak, prođoše opet pored dojučerašnjih radionica, zaklonjenih blur-platnom koje je uveliko buktalo. Zaostala, neiskorišćena burad trekijevske paste eksplodirala su jedno za drugim... a eksplodirali su i neki Trekiji, isto tako. Videle su se mnogi jijoanski obrisi kako beže tamo-amo, dok se njihov višemesečni rad, uložen u stvaranje svojevrsne tajne industrije u šumi, pretvarao u klobučavu oluju plamena.
"Ne postoji izlaz", uzdahnu Urkinja.
"Onda se ti spasavaj. Naređujem ti!"
Lester poče gurati njen bok od sebe. Opirala se. Vikao je to isto naređenje ponovo i ponovo. Najzad Urkinja zaječa i zalete se galopom prema mestu gde se činilo da je vatra najmanje jaka. Urkinja bi mogla preživeti kratkotrajni juriš kroz vatru... Lester je znao da nema nikakvog smisla da on pokuša to isto.
Ostade sam sa pomoćnicom. Zguriše se tačno na sredini proplanka. Lester obema šakama pridrža jedan njen uzdrhtali točak.
"U redu je", reče joj on, između dva napada žestokog kašlja. "Uradili smo ono što smo sebi stavili u zadatak.
"Svemu dođe kraj.
"A sve naše sad je u rukama Ifni."
|