LARK

     I dotadašnji holografski prizori bili su zbunjujući, ali ove nove slike ostaviše Larka bez daha, paralisanog od zabune. Nikako nije uspevao da shvati ovaj plameni prizor... moćne stubove bua koji se dižu na svojim sopstvenim bujicama vatre, stotine, hiljade, kao roj ljutih vatrenih pčela.
     Udaljena kamera poče se tumbati ludo. Očigledno se 'korveta' borila da izbegne plotun nekakvih improvizovanih raketa. Tačka gledanja prevrtala se tako naglo da Larku pripade muka u stomaku. On skloni pogled.
     I drugi u ćeliji bili su jednako zblanuti. Lingova je, međutim, reagovala tako što je prasnula u bučan smeh i počela pljeskati šakama. Na Ranovom licu mešali su se zaprepašćenost i pometnja. Videći to, Lark pomisli: pa, to bi značilo da ovo što se dešava mora biti dobro. I sa tom pomišlju Lark dozvoli da se u njemu uzdigne jedna iskra nade.
     Tamničar Evask samo je krkljao i klobučao; prepoznadoše samo po koju reč na gal-drugom. "Skandal!... Izdaja... Neočekivano... Nepredviđeno!"
     Drhtaji su protresali njegovo kompozitno telo, od masne zaravni na vrhu, pa do debelog torusa sa jakim nogama na dnu. Drhtanje - u talasima. Većina tih debelih, masnih torusa bili su Larku stari poznanici. Svojevremeno su, zajedno, sačinjavali jednog prijatelja, mudraca, plemenitog i punog znanja. Ali nametnuo se pridošlica, samo jedan - i preuzeo vlast. Mlad, crn, svetlucav; najmanji, ali na vrhu; bez ikakvih crta na sebi, bez ikakvih spoljašnjih organa, čulnih ili drugih, ili izdužetaka.
     Lingova i Ran kriknuše uglas. Lark se okrete da vidi zašto... ali holo-ekran bio je prazan. Video se samo 'sneg' statika.
     "Korveta..." objasni Lingova, prigušenim tonom strahopoštovanja. "Pogodili su je!"
     Cičav uzdah zatreperi iz Jofura čiji se drhtaji zaoštriše u niz grčeva.
     Evasku se događa nekakav napad, pomisli Lark. Ako ga ja napadnem sad? Ako tresnem tog tiranina na vrhu - iz sve snage?
     Lingova je nešto pričala u stilu "Druge rakete, druge rakete..." Ali Lark je svoju odluku već doneo. Zakorači ka Jofuru koji se bespomoćno tresao. Napašće ga samo golim rukama, pa - neka bude šta bude.
     Lestere, Lestere, pomisli on. Fantastičan vučji trik si izveo, Lestere. Ask bi se ponosio tobom.
     Takođe bi želeo da ja sad uradim ovo.
     Zamahnu pesnicom ka uzdrhtalom prstenu-vladaocu.
     Neko ga zgrabi za ruku i povuče je silovitim zahvatom unazad. Lark se okrete i pripreti Ranu drugom pesnicom. Ali Danik sagnu glavu kao bik i samo malo odmahnu.
     "Šta bi time dokazao? Samo bi ih naljutio, urođenički dečače. Mi ostajemo ovde, u zarobljeništvu, na njihovoj milosti."
     "Ma, sklanjaj mi se s puta", zareža Lark. "Da oslobodim mog trekijevskog prijatelja."
     "Tvog prijatelja odavno nema. Kad umre prsten koji je na vlasti, raspada se cela ta zajednica prstenova! Ja to znam, divljače mladi. Ja sam to imao u praksi."
     Lark je bio dovoljno ljut da napadne krupnoga Danika. Osećajući to, Ran ga pusti i uzmače jedan korak, podigavši šake u položaj kao za borilačke veštine.
     E, pa, dobro, pomisli Lark, zauzevši sličan položaj sa podignutim rukama, malo poguren i malo čučeći. Ti si vojnik zvezdanih bogova. Možda divljak zna poneki trik koji ti ne znaš.
     "Prestanite, vas dvojica!" povika Lingova. "Moramo se pripremiti za..."
     Onda zaćuta, jer je metalni pod počeo podrhtavati od lanca ujednačenih vibracija; moćne sile stupile su, režeći, u akciju, negde drugde u bojnom brodu.
     "Odbrambeni topovi", reče Ran, prepoznavši tu buku. "Baš se pitam na šta bi...?"
     "Na rakete!" uzvrati Lingova. "Rekla sam vam da su krenule ovamo!"
     Ran poče da shvata da bi prerano došli mogli, čak, ugroziti zvezdani bojni brod. On opsova i brzo se skloni u ugao ćelije.
     Lark dozvoli Lingovoj da ga odvede u drugi ugao. Bojni brod je blago podrhtavao od tutnjave svoje odbrambene artiljerije. Detonacije kao da su se približavale. Lark i Lingova se zagrliše. Ovaj trenutak imao je živopisnost koja je udarala oboma u glavu: talas hormona. Lark je kroz zadovoljstvo zbog dodira Lingove bio jasno svestan da se smrt zaletela ka njima.
     Ali se nadao i Bogu molio da pogine sledećeg trenutka.
     Hajde Lestere. Možeš, Lestere. Dovrši posao!
     Krhotina Svetog Jajeta ležala je na njegovim prsima, koja su, zbog one poslednje žestoke aktivnosti tog paranormalnog kamena, imala na tom mestu modricu. Lark slobodnom rukom stisnu amajliju, očekujući toplinu i brujanje. Umesto toga, oseti ledenu hladnoću. Krtost koja bi se od jednog daha razlomila na komadiće.