BLEJD

     "...Kao najdelotvornije pokazale su se bojeve glave koje su na vrhu imale po jednu toporgijsku kapsulu napunjenu trekijevskom formulom broj šesnaest i bujurskim metalom u prahu. Vatreni insekti bili su korisni u paljenju čvrstog goriva u raketama. Mnoge rakete koje nisu imale u sebi vatrene insekte za tu svrhu, nisu se uopšte upalile, ili su eksplodirale na lansirnom položaju..."
     Blejd je slušao kako mlada ljudska žena, Dženi Šen, recituje ovaj svoj izveštaj jednoj telegrafistkinji Urkinji, čije se kuckanje po tipkama pretvaralo u zrake svetlosti koji su odletali iz semafora. Dok je govorila, Dženi je povremeno malo trzala licem, od bola, jer je jedan Treki, apotekar, mazao meleme po njenoj oprljenoj koži. Lice joj je bilo prekriveno slojevima gareži, a čitava leva strana njene kožne jakne ispuštala je i sad pomalo dima i drugih isparenja. Glas joj je bio suv kao pečeni kamen i verovatno joj je bilo bolno da govori; ali nastavljala je, uporno, kao da se plaši da bi ovaj planinski vrh i semaforska stanica na njemu mogli biti prva meta eventualne jofurske odmazde.
     "...Osmatrači su javili da je nišanjenje i navođenje najbolje uspelo kod raketa koje su u sebi imale loptasta stvorenja za prenos poruka. Upotreba ovih živih loptica bila je nešto što je samo uzgred palo na um Fhun-dau, tako da ih nije upotrebljeno mnogo. Ali uspelo je. Pre nego što je sve eksplodiralo, Lester je rekao da bi trebalo još jednom da preispitamo sva bujurska stvorenja za čije postojanje znamo, za slučaj da se mogu za još ponešto upotrebiti..."
     Kamena kućica bila je prepuna. Raketni napad i šumski požari posle njega pokrenuli su veliki broj izbeglica, koji su povrveli kroz planinske staze i prevoje. Blejd je morao da se probija kroz tu izbegličku živu plimu da bi stigao u ovu stanicu milicije, u nameri da podnese izveštaj o svojoj pustolovini.
     Ali semafor je trenutno bio zauzet drugim izveštajima i vestima o uspešnom obaranju drugog jofurskog nebeskog čamca... i o činjenici da ni jedna jedina raketa nije uspela da se probije do bojnog broda, niti da načini ma i najmanju ogrebotinu na njemu. Noć njihovih zlatnih nada srušila se još potpunije kad su počele da stižu brojke o pogibiji u njihovim sopstvenim redovima... pa i pogibiji barem jednog od šest najviših mudraca.
     Ipak, jedan niski nivo oduševljenja nije prestajao. Jer ovaj narod je unapred računao da će sve vesti biti loše. Ukus pobede, pojačan čistim iznenađenjem, osetio se i zadržao, itekako.
     U Blejdovom pamćenju ostala je blistavo jasna slika dve polovine čamca u ognjenom tumbanju i padu, a zatim, izuzetno žestokog požara na ta dva mesta. Bio je zadovoljan što su izgorele uglavnom samo šume 'bua'. Divovski bambus nije bio domaća jijoanska biljka, nego bezvredni uljez iz svemira... baš kao i ovdašnjih šest naroda. Prema tome, noćašnji požari nisu osobito teško ranili ovu planetu.
     A ni mene, pomisli Blejd, trzajući se od bola. Jer, lekar G'Keki pokušavao je da namesti jednu od njegove dve polomljene noge.
     "Ma, ne", reče on doktoru. "Tu nogu samo odseci. A i ovu drugu."
     "Pa, onda ćeš imat samo tri noge", reče G'Keki žalosnim tonom. "Šta'š onda?"
     "Snalaziću se. Bitno je ovo: nove noge će izrasti brže ako ove odsečeš sve do samog korena. Daj, požuri s time!"
     Na sreću, uspeo je pri sletanju da se dočeka na samo dve noge, koje su bile na dve suprotne strane njegovog tela. Te dve je žrtvovao, a tri sačuvao, i od tog trenutka kretao se kao tripod, osoba sa tri noge. Na taj način se izvukao iz razlepršanih i zapetljanih komada svog balona i gondole, kao i užadi ispod gondole na kojima je visio. Planinska kosa, mesečinom obasjana, bila je strma, i to sve sam goli kamen, užasno mesto za plavog Gheuena potpuno usamljenog u ledenoj noći. Ali svetlucanje poruka sa jednog planinskog vrha na drugi mamilo ga je i ohrabrivalo, pa je uspeo, hramljući, da se domogne ovog skloništa.
     I tako ću, razmišljao je, moći, posle svega, da ispričam Drvogrizi svoju priču. Možda ću čak i pisati o tome. Nelo bi baš mogao da me materijalno podrži, za jedan mali tiraž, jer polovina moje priče odnosi se na njegovu kćerku...
     Blejd je znao da mu misli lutaju od žeđi, bola i neispavanosti. Ali ako bi sad otišao da se odmori, izgubio bi svoje mesto u redu pred semaforom - mesto odmah iza Dženi Šen. Komandant stanice, kad je čuo njegov izveštaj, dao mu je to povlašćeno mesto - odmah posle zvaničnog izveštaja o raketniom napadu.
     Trebalo bi da sam srećan zbog toga, pomisli on; veoma je laskavo biti odmah iza nje. Ali nisam srećan jer mi smo rakete potrošili sve do poslednje. Čak i ako smo negde neku sačuvali, element iznenađenja više ne postoji. Naše rakete nikada više neće postići ništa protiv Jofura.
     Ali zato - postoji moja zamisao. Još nikad isprobana. A uspela bi! Ja sam živi dokaz.
     O tome mora biti javljeno kovačicama na Bleštavici, zaključi on.
     Zato je samo sedeo i nervirao se, slušajući - ali samo sa pola pažnje - Jenin vrlo opširan izveštaj pun stručnih, tehničkih reči; trudeći se da bude strpljiv.
     Kad je amputacija počela, Blejdova kupola se nagonski uvukla u telo, tako da 'opasač' na kupoli, sa Blejdovim čulom vida, više nije mogao videti to. On pokuša da se prenese u mislima nazad u ono kratko vreme koje je proveo na nebu... kao prvi Gheuen koji je to postigao još od kako je gheuenski brod uspeo da se došunja na Jijo, pre mnogo vekova.
     Ali gheuenske uspomene nisu dovoljna brana protiv bola.
     Trojica jakih Huniša morali su držati njegovu polomljenu nogu da bi ostala ispružena i da bi hirurg mogao da obavi posao čisto.