DŽILIJAN

     Njihov ultimatum zatreštao je odjednom na svim talasnim dužinama u eteru - kreštavo i pucketavo. Ta buka ispunila je komandni 'akvarijum' Brazdača. Bila je tako prodorna da je od nje oksi-voda počinjala da se penuša. Posle svake jofurske reči izgovorene jezikom gal-četvrti u vodi su ostajali mlazevi mehurića.
     Neo-delfini su odmah čitali prevod, koji im je davala Nis mašina. Slova angliskog jezika, kao i hijeroglifi gal-sedmog proticali su uporedno preko glavnog holo-ekrana.
     ČUJTE I POČUJTE! NAŠA ZAVRŠNA KOMANDA/PONUDA!
     Bila je to prva rečenica. A kad se ultimatum završio i kad je ponovljen još jednom u celosti, a onda još jednom od početka, Džilijan poče osluškivati, nastojeći da odredi nijanse u načinu govora tog Jofura, ne bi li eventualno doznala još neku, makar i malu, korisnu informaciju.
     VI ZA KOJIMA TRAGAMO - VEŠT VAM JE MANEVAR BIO, DOSTOJAN POŠTOVANJA U OVOM TRENUTKU. NEĆEMO VIŠE TRAĆITI BOMBE, A NI BESKORISNO PREGLEDATI JEDAN PO JEDAN MAMAC.
     Ova promena taktike bila je očekivana. Neprijatelji su počeli da šalju robote u more, u dubine gde svetlost sunca ne dopire, da pregledaju i uklone reaktivirane bujurske brodove, jedan po jedan. Ali ekipi Hanesa Suezija nije bilo teško da, uz ostali posao, brodove i minira. Pri svakom približavanju robota, eksplodirala je po jedna mina, nanoseći štetu toj olupini, ali uništavajući robota.
     Uobičajena hijerarhija troškova bitke bila je time preokrenuta. Ovde u dubini jijoanskog mora isplatilo se minirati velike, skupe brodove radi uništenja malih, jeftinih robota. A Suezi još nije ni podigao sa dna mora sve osposobljene brodove, nego tek neke. U takvom razvoju događaja, pre bi Jofurima ponestalo robota nego Zemljanima mina i olupina.
     Postojala je, doduše, i jedna velika briga. Svi ti brodovi bili su ranije odbačeni zato što su - još pre pola miliona godina - bili u vrlo lošem stanju. Samo neverovatna otpornost galaktičke mašinerije omogućila je da se sada uopšte podignu. Ali njihova korisnost bila je marginalna, izdržljivost mala. Već dvadesetak motora je pregorelo; ti brodovi sada su tonuli opet na dno, samo na drugim mestima u jijoanskom okeanu.
     POŠTO VAS NISMO USPELI PRISILITI TAKVIM SREDSTVIMA, NUDIMO VELIKODUŠNE USLOVE...
     Dok je prvi put slušala te uslove, Džilijan je dobro pripazila kakva će to biti 'velikodušnost'. Iskušenje, međutim, nije bilo veliko. Jofuri su tražili da im se Brazdač preda sa svim svojim podacima, uzorcima i mapama, a za uzvrat kapetan/vođa bojnog broda Polkdži nudio je da cela posada bude u zarobljeništvu zamrznuta i da u krioničkom čuvanju ostane 'samo hiljadu godina', a posle toga da bude puštena na slobodu. Obrazloženje: 'Dok ovi sadašnji problemi ne budu razrešeni.'
     Drugim rečima, Jofuri su želeli ne samo da doznaju sve tajne Brazdača...
     ...Nego i da obezbede da niko drugi te tajne ne sazna, barem u sledećih hiljadu godina.
     Dok je ultimatum i po treći put šištavo išao ka svome završetku, Džilijanin prvi oficir, poručnica Tišt, dopliva blizu.
     "Pripremili smo gotovo sav materijal koji je lokalni čarobnjak tražžžžila", reče Tišt.
     Jedna od posledica zvanično uspostavljenih veza sa Zajednicom šest naroda Jijoa sastojao se u tome što su Zemljani dobili 'spisak za nabavku' - gde su bile nabrojane stvari očajnički potrebne urskoj kovačici, Urijeli.
     "Nekoliko brodova-mamaca prići će do same obale, kao što si zatražila. Ka i drugi istovariće, u prolazu, sve to što je Urijel tražžžila."
     Delfinka zastade. "Pretpostavljam da je uzaludno da ja sad napomenem da ćemo time dovesti sebe u dodatnu opasnost? Neprijatelj bi mogao otkriti ritam u tim našim manevrima i nanišaniti na luku Vufon."
     "Nis je spremio obrazac nasumičnog kretanja i zaustavljanja u skupinama, kojim će im to biti otežano", odgovori Džilijan. "Nego, kako napreduje podela posade? Da li doktor Makani privodi kraju taj posao?"
     Tišt klimnu glatkom glavom. Čisto da bi se odmorila od naporne podvodne varijante angliskog, ona odgovori na trinarnom.

     * Trudi se vreme
     * da one koji se najviše
     * vole, razdvoji...

     Ovome dodade, sasvim izvan metričke sheme haikua, jednu reč, završnu:

     * ...zauvek...

     Džilijanino lice se malo trznu. Ono što je naumila da uradi bilo je ponajmanje užasno od desetak užasno loših mogućnosti; ali - značilo je da će se ispresecati veze naklonosti izmađu mnogih članova jedne posade koja je zajedno prošla kroz velika iskušenja. Kroz epopeju o kojoj će Zemljani, možda, pevati i pričati još mnogo milenijuma.
     Ako bude Zemlje, naravno, i ako bude Zemljana, pomisli Džilijan.
     Zapravo, nije imala mnogo izbora. Polovina delfinske posade pokazivala je simptome stresnog atavizma - gubljenja sposobnosti koje su neophodne za kritičko razmišljanje. Strah i umor činili su svoje. Nijedna klijentska rasa tako mlada kao što su delfini vrste tursiops amicus nikada nije izdržala takve tegobe tako dugo, maltene bez ičije pomoći.
     Vreme je, pomisli Džilijan, da se žrtvujemo na onaj način na koji smo svi znali da ćemo, ranije ili kasnije, morati.
     Prostorija puna vode još je odzvanjala od jofurskih pretnji. Da je neka druga rasa tako pretila, Džilijan bi pretpostavila da tu ima puno puno neosnovanog 'busanja' i blefa; ali za ove protivnike znala je da misle tačno to što kažu.
     Preko holo-displeja klizila su zloslutna slova.
     MI SMO JEDINI GALAKTIČKI RATNI BROD U OVOM PODRUČJU. NIKO VAM NEĆE DOĆI U POMOĆ, NITI ĆE NAM ZASMETATI MA KAKVI TAKMACI KAO ŠTO SE U NEKIM DRUGIM PRILIKAMA DEŠAVALO.
     MOŽEMO VAS NATČEKATI, MOŽEMO PREGLEDATI I UKLONITI JEDAN PO JEDAN MAMAC SA BEZBEDNE UDALJENOSTI, ILI, AKO BUDE NEOPHOPDNO, OVAJ PLEMENITI BROD MOŽE DA SE ODREKNE EKSKLUZIVNOSTI ČASTI U OVOM SLUČAJU I DA POZOVE U POMOĆ OGROMNU JOFURSKU ARMADU.
     ODUGOVLAČENJEM SAMO IZAZIVATE NAŠ VEĆI BES. UTOLIKO ĆEMO VEĆU ŠTETU NAPRAVITI VAŠIM ZEMLJANSKIM ROĐACIMA, KAO I DRUGIM PRERANO DOŠLIM KOJI BORAVE NEZAKONITO NA ZABRANJENOJ ZEMLJI...
     Džilijan pomisli na Alvina, Hak i Ur-ronu koji su sve to slušali iz susedne kabine; i na Štipka, koji je bio tu, u vodi komandnog akvarijuma, kroz koju se kretao hitrim 'makazanjem' crvenih nogu sa sekačima/hvataljkama na kraju.
     Mi smo, pomisli Džilijan, već dovukli najveću katastrofu na Jijoance, samim tim što su nam Rotheni nekako ušli u trag; valjda sad postoji neki način da poštedimo Jijoance svakog daljeg stradanja koje bi bilo zbog nas.
     Moraćemo, reče ona sebi, uskoro da okončamo sve ovo.
     Džilijan se okrete Tišt. "Koliko još ima vremena do naše akcije?"
     Poručnica razmeni nekoliko reči sa oficirom za taktiku i pokret.
     "Na obalu ćemo se krišom iskrcati između četvrtog i petog mamca... kroz otprilike osam časova."
     Džilijan baci pogled na Štipka, čiji je crvenkasti oklop bio sav načičkan mehurićima kiseonika. Vizir tog Gheuena vrteo se ludo: dečko je 'snimao' sve oko sebe, prepun mladalačke radoznalosti. Ovi mladi Jijoanci koji su se zatekli na brodu trebalo bi da budu zadovoljni zbog onog što će se dogoditi... a biće zadovoljan i Dver Kulhan.
     Nadam se, barem, da će biti, reče ona sebi. Mada neće biti baš ono što je on želeo.
     Džilijan priznade sebi da će joj nedostajati taj mladi čovek koji ju je toliko podsećao na Toma.
     "Pa, dobro", reče ona poručnici Tišt. "Da vratimo klince kući."