NELO

     Bilo je jedno davno doba kad se veliki bujurski grad prostirao između dve reke, od jedne koja se zove Roni do druge, daleke, koja se zove Bibur.
     A sad tih kula više nema; odavno su sastrugane sa lica planete i bačene u daleka mora. Na njihovom mestu buja paprat sa klinastim listovima, drveće voov uzdiže svoje krošnje slične oblacima, a tle je uglavnom blatno ili močvarno, ili pokriveno uljastom vodom. Na mnogo mesta ostale su, od velikog grada, pojedine izbočine ili gromade materijala, a po njima spleteni pipci mulk-pauka; ali i mulk-pauci jednom dovrše svoj posao, pa uginu. Ovi su većinom dovršili posao, a poslednji ostaci njihovih pipaka trunuli su već uveliko.
     Sa Nelove tačke gledanja, ovo je bila pusta zemlja; doduše, po njoj vrvi živih bića koliko hoćeš, ali ona nije od koristi nijednome od šest naroda Jijoa, osim što bi možda neki Trekiji mogli voleti da dođu na izlet ili na letovanje u ova blatišta.
     Šta ću ja ovde? - upita se on. Trebalo bi da sam u Dolou i da pazim na moju vodenicu, a ja, gle, vozim se po močvari i pravim društvo jednoj ludoj ženi.
     Iza Neloa su huniški mornari psovali prigušeno, potmulo, ljuti što moraju motkama da guraju čun kroz jednu ovako bednu močvaru. Ko hoće da traga za nečim, treba da pođe početkom suve sezone, kad građani sa dobrim čamcima dolaze i pretražuju ove predele ne bi li otkrili nešto što je promaklo strpljivim mulk-životinjama. Ali sada je sasvim drugo doba godine, olujne kiše mogle bi početi već danas ili sutra; stvarno nije čas za polazak u istraživanje. Vode ima vrlo malo, vodostaj u blatnim kanalima vrlo je nizak, a ipak, mogućnost da te nagla poplava prevrne i udavi veoma je stvarna.
     Naspram Neloa sedela je, u invalidskim kolicima, blizu pramca, jedna stara žena. Preko očiju je imala reuga. Zurila je u drveće, koje im je na sve strane zaklanjalo pogled.
     "Čuj, mudra Fu, posada je nezadovoljna", reče joj Nelo. "Oni su mišljenja da nam je bolje da sačekamo, pa da pođemo kad bude bezbedno."
     Arijana Fu ga i ne pogleda, ali mu odgovori. "A-uh, koja ideja, čoveče. Da sedimo četiri meseca, ili više, dok se močvara puni, kanali pomeraju, a ono za čim tragamo tone sve dublje i dublje u blato. I, naravno, ako i nađemo, da nam bude beskorisno, jer za tu informaciju vreme je sad, a ne kroz nekoliko meseci."
     Nelo slegnu ramenima. Ova žena je u penziji. Službeno govoreći, ona uopšte nije na vlasti, nimalo. Ali kao bivši Visoki mudrac celokupnog ljudskog naroda na Jijou, Arijana Fu ima moralni autoritet da zatraži šta god hoće - pa čak i ovo: da Nelo napusti svoju voljenu vodenicu u kojoj je proizvodio hartiju, u selu Dolo, nadomak čuvene brane Dolo, i da pođe sa njom na ovo besmisleno traganje.
     Doduše, nije se imalo šta raditi ni u vodenici, reče on sebi; tolika je panika nastala zbog stizanja tih baksuznih zvezdanih brodova, da najverovatnije niko ne bi ni kupovao iole veće količine.
     "Sad je pravi čas", nastavi Arijana. "Pred kraj sušne sezone, kad je vodostaj najniži, a lišće opušteno; sad imamo najbolju vidljivost."
     Nelo prihvati ove njene reči kao istinite. Većina mladih muškaraca, ali i žena, mobilisana je za teritorijalnu odbranu; iz tog razloga, u traganje kao što je ovo mogu ići uglavnom klinci i babe i dede. Dakle, nije čudo što je tu ova baba. Područje je dobro odabrano: upravo ovde je, pre nekoliko meseci, nađen ranjeni Neznanac iz svemira, štaviše, našla ga je Nelova rođena kćer, kad je išla u jedno rutinsko traganje za preostalim tvorevinama Bujura. Najzad, on, Nelo, i nešto lično duguje Arijani Fu: ona mu je donela vest da su i Sara i oba njegova sina živi i zdravi - naime, da su to bili kad je ona poslednji put čula išta o njima. Svojevremeno je ova Mudra putovala sa Sarom od grada Tareka pa sve do tvrđave sa knjigama - Biblosa.
     Oseti još jednu kap vode na obrazu... desetu od kad su sa reke skrenuli ovamo, u ovaj beskrajni gnjecavi, smrdljivi predeo. Nelo diže šaku ka mutnom, naoblačenom nebu, i požele da prava kiša ne počne danas, a ni sledećih nekoliko dana.
     A onda neka pada iz sve snage! - reče on sebi; i u našem jezeru je nizak nivo vode. Treba nam puno jezero, da bi se moja vodenica okretala. Inače ću morati da obustavim rad, zbog nedostatka pogonske sile.
     Njegove misli okrenuše se poslu. Treba sakupljati, ali i kupovati, stare krpe, od svih šest rasa. Treba ih pulpovati. Onda pulpu treba procediti kroz fina sita. Pa, presovati i sušiti. Dobijenu finu hartiju prodavati. Po toj hartiji njegova porodica je slavna još od kad su prvi ljudi na Jijou doneli blagoslov papira ovoj planeti.
     Blagoslov, ali neki kažu: prokletstvo. Sad je većina žitelja sela Dolo prešla na stranu radikala. Zbog panike, jer svi su izgledi da se primakao kraj našeg postoj...
     "Eno ga!" povika neko, glasom kao iz bureta, iznad Neloa. Tamo je, na izvesnoj visini iznad palube, držeći se za katarku čamca, stajao jedan žilavi, mladi Huniš, koji je sad pokazivao ispruženom rukom. "Hrrrm..." zabrunda Huniš. "To je sigurno Neznančev brod. Govorio sam ja vama da mora biti tačno ovde!"
     Taj mladi Huniš zvao se Vhuf-eihugo. Bio je sa Sarom i ostalima na onom sudbonosnom putovanju kad su našli Neznanca u močvari. Takva traganja su dužnost svakog građanina, ne samo ljudskih bića. Sara je sa njim tada razgovarala na huniški način, uz 'umblanje' koje je izvodila, iako nije imala nikakvu vreću na grlu. Sara je, štaviše, upravljala tim čamcem, tada.
     Nađosmo, najzad - pomisli Nelo. Sad još da Arijana nacrta što nacrta, pa da bežimo iz ove vodurine.
     Nervozno je pogledavao ukrštene mulk-kablove u blatu, iako su bili toliko truli da ih je pramac čamca, ojačan oštricom od opsidijana, sekao kao od šale. Jesu truli, ali... Nelou se sve nešto činilo da zalazi u đavolju zamku.
     Arijana Fu je nešto gunđala. Nelo je pogleda, žmirnu.
     "A? Kažeš nešto?"
     Starica, okrenuta tamo gde je Huniš pokazao, reče: "Ne vidim čađ! Nema čađi." Oči su joj iskričile od radoznalosti.
     "Nema?" upita Nelo. "Pa, šta?"
     "Neznanac je sav bio 'nagoreo'. Njegova odeća sastojala se uglavnom od pepela i dronjaka. Smatrali smo da je to dokaz da se njegov brod srušio u plamenu... možda posle bitke sa nekim drugim tuđinima, visoko iznad Jijoa. Ali, gledaj. Vidiš li ikakav trag požara?"
     Čamac zaobiđe poslednju prepreku, jedan šumarak voov drveća, i nađe se pred okruglom metalnom kapsulom koja je ležala u gnezdu od skršenih grana. Na kapsuli se video samo jedan otvor, nalik na latice cveta koji se delimično otvorio; nije to mnogo ličilo na vrata, niti na okrugli hermetički brodski poklopac. Spuštajući se, taj uljez je posekao šumu i žbunje; putanja se jasno videla, opružena ka severozapadu. Presekao je, štaviše, i nekoliko brežuljaka mekane zemlje u močvari, kao da je neko ogromnim plugom prošao kroz njih; rastinje je, tokom proteklih nekoliko meseci, samo delimično uspelo da ublaži taj usek.
     Nelo je svojevremeno radio pomalo i kao geometar, pa sad pomože da ocene veličinu nebeskog broda. Brodića, zapravo, ili čamca; jer to u čemu je Neznanac pao s neba nije bilo mnogo duže od ovog huniškog čamca sa katarkom u kome su se dovezli. Ni u kom slučaju to nije ličilo na onu veličanstvenu nebesku krstaricu koja je ubrzo potom prohujala iznad sela Dolo i bacila sve žitelje u tešku histeriju. Obli bokovi nebeskog čamca podsećali su Neloa na prirodni oblik kapi vode, suze, na primer, pre nego na bilo kakvu veštačku tvorevinu.
     Još dve kapi vode padoše mu na glavu, baš na čelo. Sledeća, na nadlanicu. Začu potmulo 'kuvanje' grmljavine u daljinama.
     "Ajmo bliže, brzo!" reče Arijana, prelistavajući blok za crtanje.
     Mrmljajući ne osobito oduševljeno, Huniši prionuše na vesla i motke kojima su otiskivali čamac kroz plićak.
     Nelo je zurio u tuđinsku letelicu. Ali nije uspevao da smisli ništa osim reči šljaka. Jer kad pripadnici šest naroda Jijoa tragaju za bujurskim stvarima, oni znaju da će pojedine nađene predmete svakako moći lepo da koriste, za razne praktične svrhe, neko vreme - duže ili kraće; ali isto tako znaju da će i najkorisniji predmeti morati jednog dana u bure sa pepelom i kostima, pa u more, u Veliki Miden. Kolonisti su smatrali da na ovaj način doprinose očišćenju Jijoa; da će, takvim postupcima, doneti 'svojoj' planeti više dobra nego zla.
     "O, Ifni!" reče Nelo i teško uzdahnu. Zurio je ukočeno u to čudo u kome je Neznanac pao s neba. U poređenju sa drugim zvezdanim brodovima ovo ovde možda je samo trunčica, ali, brate, tu 'trunčicu' podići, odvući je rukama sve do mora... Prokleto teško.
     "Baš ćemo se namučiti da ovo makar i samo iščupamo iz blata, a kamoli tek da ga oteglimo do mora", reče on.
     Opet se dovalja odjek groma, iz južnih daljina.