LARK

     Istraživači su izronili trijumfalno. Izlazeći iz ledenih voda jezera, donoseći sa sobom gotovo sve po šta su otišli. Ali sačekale su ih rđave vesti.
     Umor je teško pritiskao Larka. Pomagači su skidali ronilačku opremu sa njega i brisali ga peškirima. Njemu se činilo da je nekako čudno vratiti se u vazduh; kao da je život na suvom bio u nekoj dalekoj prošlosti.
     Jedan narednik, ljudsko biće, izvestio je o onome što se u međuvremenu desilo. Glas mu je bio napet od tuge.
     "Zahvatilo je sve naše sive maltene u isti mah - hripanje u plućima, pojava velike količine penušavog šlajma. Onda se zarazilo i dvoje-troje mladih plavih. Poslali smo ih kod naših farmaceuta, gore, ali kažu da se epidemija i tamo zahuktava. Izgleda da nemamo još mnogo vremena."
     Svi pogledaše daničke žene koje su jedine, i jedva, uspele da se izvuku iz zarobljenog broda. Još su izgledale ošamućeno od tog doživljaja - koji je počeo naletom vode pod visokim pritiskom, kad je oklop od zlatastog 'ćilibara' najzad popustio na mestu gde je bio najviše izjeden. Posle toga morale su da se provlače, što je brže moguće, kroz taj tesni tunel. Bilo je to jedno očajničko puzanje i migoljenje. Jer tunel se lagano zatvarao, pa su njihova tela mogla ostati zalivena poluprozirnom 'materijom' koja zaustavlja vreme, onako kao što su hiljade zlosretnih G'Kekija ostali u Duden Mesi.
     Lark je gledao to njihovo izvlačenje, ali slike su bile kvantno pomaknute, a to ga je veoma nerviralo. Umesto da vidi dve ljudske prilike, ispred sebe je opažao samo ispreturane delove tela kako se provlače kroz cev koja se oko njih stalno menja. Jednu od te dve žene video je, neko vreme, izvrnutu - svi unutrašnji organi našli su se spolja, tako da je stekao neželjeno saznanje o tome šta je imala za ručak.
     Ipak, sad su obe bile tu, pred njim, žive. Čim su se oporavile od mučnine koja ih je pratila još od prolaska kroz tunel, obe su počele da ispunjavaju svoj deo pogodbe. Sa sobom su donele jednu malu mašinu, koju sad uključiše. Pogodba je bila da Jijoanci dobiju lekove, a za uzvrat da pomognu u izvlačenju još nekih članova posade. Plan je bio da posle toga dve strane, jijoanska i rothenska, preduzmu usaglašenu akciju protiv Jofura. To bi morao, dakako, da bude neki očajnički pokušaj, u kome će i Jijoanci i Rotheni morati da ujedine svoje skromno znanje i skromne mogućnosti, a uspeh bi mogli postići samo uz obilati dodatak Ifnine pomoći.
     Čitav poduhvat je, od samog početka, bio Larkova zamisao... a Lark je procenjivao da su izgledi za uspeh otprilike kao i izgledi da zec prođe živ kroz jazbinu ligera.
     "Simptomi?" upita prva žena. Njena kosa bila je crvena, sa nekom nijansom koju Lark nikada ranije nije video; ni kod jedne Jijoanke.
     "Pa, zar ne znate već koji je to virus?" upita Dženi Šen.
     "Neka varijanta onih patogena koje smo čuvali kao zalihu u istraživačkoj stanici", odgovori druga, dostojanstvena crnka koja je izgledala starija nego ijedna druga danikenska osoba koju je Lark ikada video. Izgledala je kao zrela, solidno građena žena od četrdeset godina, a mogla bi, zapravo, biti dve stotine godina stara.
     "Ako je uopšte istina da je Ro-ken oslobodio neki organizam iz te zalihe", nastavi ona, "mi prvo moramo da ustanovimo koji."
     Lark je u međuvremenu skinuo sa glave svog reuga, ali i bez njega umeo je sasvim dobro da prepozna fatalizam i nevoljnost kod te osobe. Pomažući da se epidemija suzbije, njih dve su, zapravo, priznavale da je Ro-ken pokušao genocid... i da njihov brod rutinski nosi sa sobom opremu za takav zločin. Možda ova starija, kao i Lingova, sve do sada nije znala da je to tako. Samo potpuna bespomoćnost mogla je prinuditi Rothene da do te mere odaju svoje tajne svojim ljudskim slugama, a sada i žiteljima Jijoa.
     Po izrazu Ranovog lica moglo se zaključiti da se taj visoki zvezdani ratnik ne slaže sa donetom odlukom; Larku je bilo jasno zašto.
     Ovo ide dalje od pitanja morala i kršenja galaktičkog zakona, reče on sebi. Naši ovdašnji Gheueni i Huniši imaju rodbinu tamo, među zvezdama. Ako se sazna šta se ovde radilo, te matične populacije mogle bi proglasiti osvetu protiv Rothena. Ili bi, sa ovim dokaznim materijalom, Zemlja mogla podneti tužbu i zatražiti da se danička populacija, koju su Rotheni držali pod svojom kontrolom, u tajnosti, već dva stoleća, najzad vrati ljudskom rodu.
     Pod pretpostavkom, naravno, da Zemlja još živi, zaključi Lark; i pod pretpostavkom da u Pet galaksija još postoji zakon.
     Ran je, očigledno, smatrao da je taj rizik preveliki. Po njegovom uverenju, vredelo je žrtvovati taj jedan rothenski brod, i posadu, samo da bi se tajna sačuvala.
     E, baš nemaš sreće, Rane, pomisli Lark; tvoji svemirski saputnici, po svemu sudeći, ipak bi radije da ostanu živi.
     Dok je Ling opisivala infekciju koja je pred njenim očima uništila Uthena, Lark začu šta Ran šapuće Dženi Šen.
     "Ako ćemo već evakuisati sve, onda treba uraditi posao do kraja! Izneti i oružje i zalihe. Ta pena koju Trekiji prave mora se proizvoditi i u brodu, u daleko većim količinama, da bi prolaz bio trajan..."
     Dženi ga prekide oštro.
     "Tek kad potvrdimo delotvornost leka, zvezdani čoveče. Ako lek ne bude uspešan, tvoji drugari i njihova 'rasa gospodara' mogu da sede u svojim govnima sve dok se Jijo ne ohladi, što se nas tiče."
     E, ovo je bilo 'živopisno', reče Lark sebi, smeškajući se sumorno.
     Uskoro su u mašinu bile učitane sve bitne činjenice.
     "Pojavili su se znaci neke nove bolesti i kod mnogih Huniša", podseti Lingova.
     "Doći će i to na red", reče crvenokosa. "Za ovo će nam trebati minut-dva."
     Lark je gledao kako simboli hitro sevaju na malenom ekranu.
     Opet kompjuteri, reče on sebi, nezadovoljan. Naravno, ovo je bio mnogo manji kompjuter nego onaj koji ih je odao kod Duden Mese; štaviše, ovu 'digitalnu svest' verovatno štiti geološka aktivnost u ovoj oblasti. Pedeset metara čvrste stene - takođe.
     Ali, reče on sebi, možemo li biti sigurni da nas Jofuri neće primetiti?
     Iz mašine se začu visoki zvuk nalik na zvon.
     "Sinteza potpuna", reče starija Danikenovka. Ona izvuče iz bočne strane te mašine jednu prozirnu epruvetu sa nekom zelenkastom tečnošću. "Ovo su samo dve-tri doze, ali i to je dovoljno za proveru - da vidimo da li lek deluje. U brodu ga možemo, onda, proizvoditi u velikim količinama. To, naravno, znači da će nam trebati trajan prolaz kroz prepreku."
     Očigledno je smatrala da njena, rothenska strana sad ima na raspolaganju krupan ulog za dalje pregovaranje i pogađanje. Ona podiže epruvetu, koju je držala sa samo tri prsta, i nastavi. "Možda je sad dobar trenutak da popričamo o načinima na koje bi naše dve strane mogle sarađivati, kako ćemo pomagati jedni drugima; vi biste davali osoblje - dakle, vaše učešće bilo bi masovno, dok bismo mi dali..."
     Zaćuta, jer Lingova joj je već otela tu epruvetu iz ruke, okrenula se i dodala je Dženi Šen.
     "Pojuri", reče Ling. Samo tu jednu reč.
     Dženi ode trkom kroz tunele. Za njom, dve nur-zverčice, koje su je pratile lajući uzbuđeno.

     Na svaki eventualni povratak u zarobljeni brod moralo se pričekati do zore. Ni najbolje podešeni reug nije mogao pojačati svetlost koja ne postoji.
     Ling je želela da angažuje dve spasene Danikinje da cele noći proizvode protivsredstva za sve infektivne klice pomenute u maloj Biblioteci, za slučaj da je još neka epidemija oslobođena, ali ne i uočena; Lark je, međutim, to zabranio. Još od katastrofe kod Duden Mese, od svakog kompjutera hvatala ga je nervoza. Želeo je da se ovaj rothenski medicinski kompjuter upotrebljava što manje. Rekao je: nek Rotheni proizvode dodatne količine lekova (ili vakcina) u svom brodu, pa nek ih iznose zajedno sa drugim zalihama, kad i ako tunel bude opet otvoren. Lingova kao da je htela da se raspravlja o ovome, ali onda je čvrsto stisnula usne i slegnula ramenima. Uzela je jedan fenjer, povukla se u ugao pećine i tamo ostala, daleko od Rana i svojih negdašnjih koleginica.
     Lark je proveo neko vreme sastavljajući izveštaj za savet mudraca. Zahtevao je dodatne boce trekijevske tečnosti za rastvaranje i opisivao kako je skiciran savez između šest rasa Jijoa i njihovog dojučerašnjeg neprijatelja. Ali ni sam nije imao mnogo poverenja u takvu koaliciju.
     Obećavaju oružje i drugu pomoć, napisa on. Ali ja savetujem opreznost. Ako imamo u vidu da je Fhun-dau opisao Rothene kao 'sitne kriminalce', i ako imamo u vidu da su srazmerno lako savladani, bolje bi nam bilo da pristanemo na bilo kakav iole povoljan sporazum sa Jofurima, uz uslov, naravno, da se ne dogodi masovno ubistvo.
     Pobunu treba smatrati za poslednji izlaz.
     Možda će visoki mudraci smatrati da je ova njegova preporuka čudna zato što dolazi upravo od onog čoveka (od njega) koji je prvi predložio da se pokuša saradnja sa Rothenima. Lark, međutim, nije primećivao u svom stavu ništa protivurečno. Ako si otključao jedna vrata, to ne znači da moraš kroz njih i da prođeš. On naprosto veruje u istraživanje alternativa.
     Nije se imalo, dakle, šta činiti, osim čekati. Nadali su se da će vesti od lekara stići brzo i da će biti srećne. U vlažnoj pećini nisu mogli čak ni da zapale vatru.
     "Hladno je", reče Lingova u jednom trenutku te noći, kad je Lark prolazio pored njenog udubljenja u steni. Tražio je, tu negde, zgodno mesto da odmota i ispruži svoju vreću za spavanje... ne tako blizu nje da bi se to shvatilo kao 'nabacivanje', ali, opet, dovoljno blizu da čuje ako ga ona pozove. Sad zastade, pitajući se kako da shvati ovu primedbu da je hladno.
     Da li ona to mene poziva? - pomisli Lark. Ili me optužuje?
     Ovo drugo izgledalo je verovatnije. Lingovoj je, sve u svemu, mnogo bolje bilo da je zauvek ostala u toplini svog visokotehnološkog veštačkog životnog okruženja, u žarećem sjaju jedne mesijanske vere.
     "To jeste", progunđa on. "Stvarno je hladno."
     Teško je bilo primaći se makar i malčice bliže njoj. Teško je bilo očekivati išta osim odbacivanja. Mesecima je njihov odnos bio zasnovan na jednoj igri u koju se ušlo sa obostranim prećutnim pristankom: bila je to bitka dva uma, nadmetanje ko će više saznati o položajama one druge strane, ali i ko će koga nadmudriti i nadjačati... osim što su se ubrzo pojavili, između njih dvoje, i trenuci intenzivnog, poluerotičnog flertovanja. Posle izvesnog vremena, on je tu igru dobio, ali ne svojom zaslugom. Gresi njenih rothenskih bogova dali su mu oružje tako nadmoćno, da je nadmašilo važnost svih crta ličnosti - i njegovih i njenih. Tada je njemu ostala samo jedna opcija: da do temelja sruši i opustoši sve ono u šta je Ling verovala. A od tog vremena, pa do ove noći, njih dvoje su složno ulagali trud da bi postigli neke zajedničke ciljeve, ali privatno nisu razmenili ni jednu jedinu reč.
     Ukupni učinak bio je taj da je Lark nju pobedio i pretvorio u saveznicu Jijoanaca, ali je zato izgubio ono što je ranije postojalo između njih dvoje.
     Nije se osećao nimalo pobednički.
     "Sad vidim zašto kažu za tebe da si jeretik", reče Lingova, prekidajući neugodnu tišinu.
     Sve do tog trenutka Lark, iz stidljivosti ili iz poštovanja, nije pogledao u nju direktno. Sad pogleda i vide da Ling ima na krilu jednu otvorenu knjigu, čiju jednu stranu osvetljava nejakim zrakom svoje svetiljke. Bio je to onaj njegov udžbenik jijoanske biologije. Knjiga koju je napisao zajedno sa Uthenom. Njegovo životno delo.
     "Ja sam... nastojao da to ne utiče na moj stručni rad", odgovori on.
     "Kako bi moglo ne uticati? Upotrebljavaš kladističku taksonomiju, a to je u potpunoj suprotnosti sa načinom na koji galaktička nauka definiše i organizuje žive vrste već milijardu godina."
     Lark uvide šta ona radi i oseti da mu je zbog toga toplo oko srca. Njihova zajednička ljubav prema biologiji bila je onaj neutralni teren na kome se ne moraju pojavljivati nikakva osećanja krivice niti stida. On priđe bliže Lingovoj i sede na jednu kamenitu gromadu.
     "Pomislio sam da govoriš o mojoj jeresi u odnosu na Jijoance. Ja sam svojevremeno bio pripadnik jednog pokreta..." Njegovim licem prelete tuga, jer setio se svog prijatelja Harulena. "...Jednog pokreta čiji je cilj bio da ubedi šest rasa da svoje postojanje, to jest postojanje ove ilegalne kolonije, privede kraju... dobrovoljno."
     Ona klimnu glavom. "To je stav prepun vrline, po galaktičkim merilima. Ali ne lak za organska bića, koja su programirana za seks i razmnožavanje."
     Lark oseti da mu se lice crveni. Sad je bio zahvalan za to što je svetlost, u pećini, tako slaba.
     "Pa, da, ali ta pitanja više nisu u našim rukama", reče on. "Čak i ako rothenske kuge budu suzbijene, Jofuri će nas pobiti sve do poslednjeg, ako im se prohte. Ili će nas predati Institutima, pa će se dogoditi tačno onaj sudnji dan koji je opisan u našim svetim Spisima. A to bi moglo biti i svojevrsno olakšanje, posle ovih poslednjih nekoliko meseci. Bar bi se dešavao onaj kraj koji smo oduvek zamišljali."
     "Ali tvoj narod se nadao da će suđenje nastupiti tek posle iskupljenja. Da, znam ja, znam da je to kod vas, Jijoanaca, pravoverno gledište. Ali ja sam govorila o nečem drugom, o tome da si ti kao naučnik jeretik. Naime, jeretičan je način na koji ste ti i Uthen u svom delu rasporedili životinjske vrste - vaše kategorije bile su vrsta, rod, kolo i tako dalje. Upotrebio si taj stari kladistički sistem predkontaktne zemaljske taksonomije."
     On klimnu glavom. "Imamo mi nekoliko udžbenika u kojima je objašnjena galaktička nomenklatura. Ali većina naših knjiga došla je iz zemaljskih arhiva. U vreme kad je Kivot poletao, još nijedan, ili gotovo nijedan ljudski biolog nije bio prešao na galaktičku sistematologiju."
     "Ja nikad nisam videla da neko upotrebi kladistiku u stvarnom ekosistemu", bio je komentar Lingove. "A ti čak nastupaš sa jakom argumentacijom u prilog nje."
     "Pa, dobro, u našem slučaju to je nalaženje uzvišenih opravdanja za nešto što se u svakom slučaju mora. Pokušavamo razumeti prošlost, ali i sadašnjost Jijoa proučavajući samo jedan tanko izrezani sloj vremena - a to je ova sadašnjost u kojoj se nalazimo. Ne možemo se osloniti ni na kakve dokaze osim na sadašnje zajedničke odlike živih životinja... i na odlike, naravno, onih fosila koje uspemo iskopati. To je kao da pišemo istoriju jednog kontinenta samo na osnovu proučavanja slojeva stena. Zemljani su se puno bavili tom vrstom nauke pre kontakta, kao da slažu kockice zagonetke da bi utvrdili ko je počinio neki zločin, iako se leš ohladio davno i pradavno. Galakticima nikada nisu bile potrebne te tehnike tumačenja. Dok eoni polako prolaze, oni naprosto gledaju i beleže uspon i nestanak planina, kao i razgranavanje živih vrsta. Ili proizvode nove vrste kako im je volja, pomoću genetičkog inženjerstva i Uzdizanja."
     Lingova klimnu glavom, razmotri ovo. "Nas su učili da preziremo nauku 'vučje rase'. Mislim da je to uticalo na način na koji sam postupala prema tebi, u vreme kad... znaš."
     Ako je to bilo izvinjenje, Lark ga je prihvatio sa zadovoljstvom.
     "A nisam ni ja baš sasvim iskreno postupao prema tebi, ako se dobro sećam."
     Ona se suvo nasmeja. "Nisi."
     Još jedno ćutanje se poče otezati. Lark je mislio da još popriča o biologiji, ali uvide da bi to bilo upravo ono pogrešno, ono što ne treba uraditi. Upravo ta tema, koju je nedavno upotrebio da premosti jedno nelagodno ćutanje, sada bi samo održala njihovu rezervisanost, njihovu neutralnost koju on više nije želeo. Preduze nespretan pokušaj da promeni temu.
     "A kakva je bila..." Proguta. Pokuša ponovo. "Imam brata i sestru. Možda sam ih već pomenuo, nekom prilikom. Imaš li ti porodicu? Mislim, tamo odakle..."
     Zaćutao je, tako da je pitanje ostalo da visi u vazduhu, nedovršeno. Jedan trenutak provede brinući se da je 'iskopao' temu odveć bolnu i ličnu. Ali izraz olakšanja na njenom licu pokaza mu da je i Lingova želela da pređe na nešto dalje.
     "Ja sam imala mlađeg brata", reče ona. "I deljenu ćerku, čiji su gornji roditelji bili veoma fini. Mnogo mi nedostaju, svi oni."
     Sledeću miduru Lark provede slušajući zbunjeno o složenom daničkom načinu života na dalekoj stanici Porija. Glavnina toga što je Ling govorila bilo je, zapravo, izlivanje njene tuge, sad kad su joj čak i oslobođeni članovi posade kojoj je do juče pripadala bili kao tuđini iz neke sasvim druge svemirske rase, i kad je znala da ništa neće nikada više biti isto.
     Kasnije im je bilo nekako sasvim prirodno da ona opruži svoju vreću za spavanje odmah uz njegovu. Njihova tela bila su sad jedno uz drugo i grejala su jedno drugo, iako se, zbog slojeva tkanine i našušurenog torga, nisu mogla dodirnuti. U svojoj duši Lark oseti smirenje koje dosad nije znao.
     Ona me ne mrzi, reče on sebi.
     Bila je to dobra početna tačka.

     Drugi njihov ronilački pohod išao je brže, u početku. Bolje su se snalazili ispod vode, putovali su uspešnije, iako je nekoliko novih ljudskih dobrovoljaca moralo zauzeti mesta plavih Gheuena koji su se razboleli.
     Najnovije vesti sa površine tla, o bolesti, bile su ohrabrujuće. Uzorci leka pomogli su nekolicini obolelih. Još bolja bila je vest da su Trekiji uspeli da kopiraju i proizvedu takve iste molekule - dakle, lek. Ali još nije bilo vreme za neku veliku radost. Čak i ako bi se postiglo potpuno izlečenje, ostajao je problem distribucije. Kako dostaviti lekove do svih, daleko razbacanih naseobina, pre nego što u njima Huniši i Gheueni masovno poumiru?
     Kad su prišli brodu Rothena, ustanovili su da je vazdušna komora već puna: u njoj su čekale četiri osobe, troje ljudi i jedan Rothen, već u ronilačkoj opremi i već natovareni uskim, dugačkim sanducima sa opremom. Kao voštane prilike, nepomični, stajali su oni, dok su Lark i Lingova obučavali svoje nove pomoćnike u neobičnoj 'umetnosti' kojom su juče ovladali. A onda je bilo vreme da se počne bušiti novi tunel kroz zlatastu 'materiju' vremena.
     Opet su se morali okretati i obrtati, da bi onima unutra dali vremena za pripreme. Opet su dobrovoljci plivali do same prepreke, donosili mulk-zrna koja su bila izdubljena i pretvorena u 'boce' sa trekijevskim rastvaračem. I opet je bilo neophodno da se bitne radnje obave pod plaštom nesaznavanja, neopažanja: nije smeo niko da gleda šta se dešava, jer ako bi gledali, ne bi se desilo. Prvih nekoliko pokušaja bili su neuspešni, a onda je Dženi uhvatila jednog od novih pomoćnika da viri, iz radoznalosti. Iako joj je smetao otpor vode, lupila mu je šamar tako jak da je to nadaleko, oštro odjeknulo.
     Posle nekog vremena uvežbali su se. Šest zrna ostade zabodeno u određena mesta, na raznim međusobnim rastojanjima, unutar poluprovidne zlataste prepreke. Lark, kao i juče, poče aktivirati 'otvarače za konzerve', kojima je pogon davala uvek po jedna pradrevna bujurska mašina, koja je izvlačila voštani čep da bi penušava tečnost počela da izlazi i da nagriza prepreku. Kad je taj proces počeo, Lark je uzmakao, ali je gledao šta se dešava, očaran jezivim vizijama. Crvena pena se širila, 'pećina' u barijeri takođe.
     Neko ga najednom kucnu po ramenu.
     Bila je to Dženi, narednica milicije, koja mu je žurno stavljala pred oči voštanu tablu za pisanje - šticu.
     GDE JE RAN?
     On žmirnu, a onda, kao i Lingova, slegnu ramenima. Visoki danički vođa bio je u neposrednoj blizini, do pre jednog trenutka. Izraz Dženinog lica pokazivao je ogromnu zabrinutost. Lark poče pisati po svojoj štici.
     MI SAD NISMO NEOPH LING I JA TRAŽ SEVER POŠALJ OSTALE NA JUG, IST TI OSTANI
     Dženi Šen, iako nerado, prihvati ovu logiku. Larkov posao bio je uglavnom obavljen. Ako se tunel otvori kao što je planirano, provući će se još jedna grupa begunaca iz rothenskog broda. Dženi će nadgledati njihov povratak kroz jezero i kroz tunele, do pećine.
     Klimnuvši glavom, Lingova pristade na ovo. Njih dvoje zaplivaše zajedno, silovito zamahujući nožnim perajima. Trebalo bi da, zajedničkim snagama, savladaju Rana ako pokuša da im pruži otpor. Uostalom, kuda bi taj krupni čovek mogao otići? Izbora za to nije baš mnogo imao, ovih dana.
     Ipak, Lark je bio zabrinut. Pošto je već ostvario početnu prednost, Lark bi mogao stići do obale jezera, a onda i pobeći trajno. Mogao bi napraviti svakojaku štetu; mogli bi ga uhvatiti Jofuri i ispitivati ga. Koliko god da je tvrd i otporan, da li bi dugo mogao da se opire galaktičkim tehnikama saslušavanja?
     Lingova ga uhvati za ruku. Lark se okrete i vide da ona prstom pokazuje, sa nekoliko trzaja, gore, gore, prema površini jezera. Tamo vide par nožnih peraja koja su izmahivala polako, pričvršćena na krajeve nečijih snažnih nogu.
     Šta će on tamo gore? - pitao se Lark, dok su se odbacivali snažnim zamasima ka površini za beguncem. Prilazeći, videše da je Ran već izvirio gornjim delom tela kroz površinu: glavom, ramenima. Možda on to razgleda brod Jofura, pomisli Lark; a to bismo svi voleli, ali se ne usuđujemo.
     Lark je na sebi snažno osećao senku divovske svemirske letelice. Sada je prvi put doživeo mamutske razmere tog približno loptastog objekta. Jedan predmet - ali je tako pritisnuo dolinu da ju je pregradio celu, zbog čega je i nastalo ovo jezero. Pošto je detinjstvo proveo pored jedne brane, Lark je razumeo ogroman pritisak koji voda vrši na ono što joj zaprečava put. Kad ovaj brod uzleti, kad se opet vine među zvezde koje su mu dom, nastaće ovde istog trena ogromna poplava, koja će grunuti nizvodno.
     Cev u njegovim ustima migoljila se uznemiravajuće. Trekijevski prsten za proizvodnju vazduha borio se, tokom uspona ka površini, da se prilagodi promenama pritiska. Šištao je, pulsirao. Larka je to, međutim, brinulo ponajmanje. Razmišljao je: šta ako Jofuri opaze Rana?
     Ako imamo bar malo sreće, pomisli Lark, on će im izgledati, ovako zamotan u kože skinka, kao nešto što je poplava izbacila... a kad ja s njim završim, tako će se i osećati!
     Osećao je u sebi nagomilavanje moćnog gneva. Posegnu da uhvati krupnog čoveka za nožni zglavak.
     Noga se trže iznenađeno... a onda se poče ritati divljački. Izmače se iz Larkovog zahvata.
     Lingova kucnu Larka po drugoj ruci, pokaza prstom opet.
     Ran je ispred sebe držao neki predmet - mali rothenski kompjuter! Dok je pokretima peraja samo održavao sebe na površini jezera, kuckao je po tastaturi na toj spravi.
     Gad prokleti! - pomisli Lark. Probi se na površinu i zgrabi kompjuter, ne mareći da li će Jofuri videti i njega. Ranovi signali svakako su bili upadljivi Jofurima, kao da je palio i gasio reflektore i ujedno gruvao po bubnjevima.
     Čim se Lark pojavio iznad površine, čovek sa zvezda uputi udarac ka njegovoj glavi. Nesumnjivo dobro uvežban, spretan udarac; ali uvežban za uslove na suvom. Reakcija vode, međutim, poremetila je putanju tog udarca, koji samo okrznu Larka bolno po uhu.
     Šokiran bolom, Lark vide da je Lingova izronila iza svog dojučerašnjeg kolege, uhvatila ga oberučke oko vrata i povukla unazad. Lark iskoristi tu priliku da jače dograbi kompjuter, upre se obema nogama o Ranova prsa, povuče svom snagom i otrže tu spravu iz ruku krupnoga čoveka.
     Na nesreću, to nije bilo dovoljno da se opasnost okonča. Ekran je bio i sad osvetljen. On povika Lingovoj: "Ne znam kako da isključim ovo!"
     Ona je imala dovoljno svojih nevolja jer su Ranove moćne ruke posezale unazad da je udaraju i vuku. Lark uvide da ovoga Danikenovca mora da onesposobi, i to brzo. Zato uzmahnu obema rukama i tresnu ga pravo u glavu - kratko podšišanu - tim istim kompjuterom.
     Pošto nije imao dobar oslaonac, udarac nije uspeo onako kao što se Lark nadao, ali je bar odvukao Ranovu pažnju od borbe sa Lingovom.
     Drugi udarac kompjuterom po toj glavi bio je mnogo uspešniji. Ran zastenja, klonu u vodi.
     Nažalost, ni ovaj udarac nije bio dovoljan da polomi izdržljivi kompjuter, koji - i posle trećeg, najjačeg udarca po Ranovoj glavi - nastavi da sija.
     Ran je sad plutao bespomoćno, ruku raširenih po vodi; disao je plitko, ali bučno, oko trekijevskog pipka. Lingova se nekako iskobelja ispod Rana i dočepa se Larka, pri čemu se uhvati za njegovo rame kao oslonac. Najzad pruži ruku i samo malo dodirnu jednu određenu tačku na kompjuteru, koji se istog trena ugasi sasvim.
     To je već bolje, pomisli Lark; mada, kažu, Galaktici umeju da pronađu digitalnu svest čak i kada je isključena.
     Lark spusti poklopac preko radne površine kompjutera, a onda pusti da mu ta naprava isklizne iz ruku i potone kroz vodu. Morao je obema rukama da pridrži koleginicu.
     Naročito u sledećim trenucima, kad je nova, ogromna senka pala preko njih, senka od koje se telo Lingove sasvim ukrutilo u njegovom zagrljaju.
     Odjednom kao da je svud oko njih bila hladnoća.
     Oboje, drhteći, okrenuše glave, da pogledaju gore. Da vide šta je to došlo po njih.