21. DEVOJKA S ONE STRANE IVICE

     Ime joj je bilo Halrloprilalar Hotrufan. Letela je na usisnom brodu... Pionir, izgovori Nesus posle male pauze... čitavih dve stotine godina.
     Pionir se kretao u ciklusima od po dvadeset četiri godine, posećujući pri tom četiri sunca i njihove sisteme: pet svetova sa kiseoničkom atmosferom i Prstenasti svet. 'Godina' je označavala tradicionalni parametar, koji nije imao nikakve veze sa Prstenastim svetom. Mogla je da odgovara solarnoj orbiti nekog od napuštenih svetova.
     Pre nego što je bio sagrađen Prstenasti svet dva od Pionirovih pet svetova bili su gusto naseljeni ljudima. Sada su bili napušteni kao i ostali, prekriveni retkom vegetacijom i ruševinama trošnih gradova.
     Halrloprilalar je bila na osam tura. Znala je da na posećivanim svetovima rastu biljke i žive životinje koje se nisu prilagodile Prstenastom svetu, jer na njemu nije postojao ciklus smenjivanja zime i leta. Neke od biljaka bile su začini, a meso nekih životinja bilo je jestivo. Inače... Halrloprilalar niti je išta znala, niti ju je zanimalo.
     Njen posao nije imao nikakve veze sa brodskim tovarom.
     "Takođe je nije zanimao pogon, kao ni sistem za održavanje života. Nisam uspeo da saznam šta je, u stvari, radila", reče Nesus. "Posada Pionira brojala je trideset šest članova. Neki su bez sumnje bili suvišni. Njena dužnost sigurno nije bila složena, niti od životne važnosti za opstanak broda ili posade. Nije mnogo pametna, Luise."
     "Da li si se setio da je pitaš o razmeri muškaraca i žena na brodu? Koliko je bilo žena među tih trideset šestoro?"
     "To mi je rekla. Tri."
     "Slobodno prestani da razmišljaš o tome čime se bavila."
     Dve stotine godina putovanja, sigurnosti, pustolovina. A tada, na kraju Halrloprilalarinog osmog ciklusa, Prstenasti svet nije odgovorio na poziv Pionira.
     Elektromagnetski top nije radio.
     Dokle god su teleskopi mogli dopreti, nije se primećivala nikakva aktivnost ni u jednoj svemirskoj luci.
     Pet svetova koje je Pionir obilazio na svojim putovanjima nije bilo opremljeno elektromagnetskim topom za kočenje.
     Zbog toga je Pionir nosio sa sobom gorivo, kondezovano tokom puta iz međuzvezdanog vodonika. Brod se mogao spustiti... ali gde?
     Ne na Prstenasti svet. Protivmeteorska odbrana bi ih raznela.
     Nisu dobili dozvolu da se spuste na ispust svemirske luke. Tamo nešto nije bilo u redu.
     Da se vrate na neki od napuštenih rodnih svetova? Na taj način bi, u stvari, osnovali novi kolonijski svet, sa trideset tri muškarca i tri žene.
     "Slepo su se pridržavali pravila i bili su nevični da donesu takvu odluku. Uhvatila ih je panika", reče Nesus. "Pobunili su se. Pilot Pionira je uspeo da se zaključa u kontrolnu sobu taman toliko da spusti Pionir na ispust svemirske luke. Ubili su ga zbog toga što je brod i njihove živote izložio opasnosti, kaže Halrloprilalar. Samo pitam se da li je možda pravi razlog bio taj što je izneverio tradiciju, spustivši se pomoću rakete i bez formalne dozvole."
     Luis oseti da ga neko promatra i podiže pogled.
     Devojka svemirac još je motrila na njih. Nesus joj je uzvraćao pogled jednom glavom, onom levom.
     Znači u toj se nalazio tasp. Zbog toga je, dakle, Nesus uporno gledao uvis. Ona nije dopuštala Nesusu da se zakloni od njenog pogleda, on se nije usuđivao da je pusti sa divne udice taspa.
     "Pošto su ubili pilota, napustili su brod", reče Nesus. "Tek tada su videli koliko im je zla pilot, u stvari, naneo. Ciltang brone bio je nepokretan, slomljen. Našli su se nasukani na pogrešnoj strani zida visokog hiljadu milja.
     Ne znam odgovarajuću reč za ciltang brone na međunarodnom ili Junakovom jeziku. Mogu vam samo reći koje radnje obavlja. A to što čini od životne je važnosti za sve nas."
     "Nastavi", reče Luis Vu.
     Inženjeri Prstenastog sveta ugradili su bezbednosni mehanizam. Mnoge stvari navode na pomisao da su predvideli krah civilizacije i da su sve planove tome podredili, kao da su ciklusi kulture i varvarstva čovekova prirodna sudbina. Složena struktura kao što je Prstenasti svet ne bi propala zato što se o njoj prestalo da vodi računa. Potomci inženjera mogli su zaboraviti kako da održavaju vazdušne komore i elektromagnetske topove, kako se pokreću svetovi i prave leteća kola; moglo je nestati civilizacije, ali ne i Prstenastog sveta.
     Protivmeteorska odbrana, na primer, bila je u toj meri nepogrešiva da Halrloprilalar...
     "Zovi je Pril", predloži Luis.
     ...da Pril i njenoj posadi uopšte nije palo na pamet da možda ne radi.
     Ali šta je sa svemirskim lukom? Koliko bi bezbedna bila ako bi neki ludak ostavio otvorena oboja vrata vazdušne komore?
     Uopšte nije bilo vazdušnih komora! Umesto njih postojao je ciltang brone. Ova mašina projektovala je polje koje je strukturu poda Prstenastog sveta, pa, dakle, i zidnog oboda činilo propustljivim za materiju. Postojao je, doduše, izvestan otpor. Dok je ciltang brone bio uključen...
     "Osmotski generator", predloži Luis.
     "Možda. Pretpostavljam da je brone neka vrsta modifikatora, verovatno skarednog."
     ...vazduh bi proticao, ali lagano, dok je, dakle, osmotski generator bio uključen. Ljudi su mogli da prođu u skafandrima, imajući pri tom utisak kao da se kreću uz neki postojani vetar. Mašine i velike terete mogli su vući traktorima.
     "Šta je sa vazduhom za disanje pod pritiskom?" upita Govornik.
     Pravili su ga napolju, pomoću transmutora!
     Da, na Prstenastom svetu postojala je jeftina transmutacija. Bila je jeftina samo kada se operisalo velikim količinama, a postojala su i neka druga ograničenja. Sama mašina bila je džinovskih razmera. Mogla je da pretvara jedan elemenat u drugi, ali ne u više drugih. Dva transformatora svemirske luke pretvarali bi olovo u azot i kiseonik; olovo se lako uskladištavalo i moglo se bez teškoća prenositi kroz zidni obod.
     Osmotski generatori predstavljali su bezbednosni mehanizam. Ukoliko otkaže vazdušna komora, može se izgubiti velika količina vazduha za disanje. Ali ako ciltang brone prestane sa radom, najgore što bi se moglo dogoditi jeste da se vazdušna komora zatvori prema svemiru... i tako zapreči povratak astronauta.
     
     "Računajući tu i nas", primeti Govornik.
     Luis reče: "Ne prenagljuj. Čini mi se da je upravo osmotski generator ono što nam je potrebno da stignemo kući. Uopšte ne moramo da pokrećemo Lažova. Dovoljno je da usmerimo ciltang brone..." Izgovorio je to kao da počinje da kija... "prema podu Prstenastog sveta ispod Lažova. Lažov bi propao kroz pod Prstenastog sveta kao kroz živi pesak. Skroz kroz suprotnu stranu."
     "Dok nas ne zarobi penasto plastični amortizer meteora", uzvrati kzin, a zatim dodade: "Ispravka. Tu nam može poslužiti Slejverovo oružje."
     "Upravo tako. Na žalost", reče Nesus, "na raspolaganju nam ne stoji nikakav ciltang brone."
     "Ali ona je ovde. Nekako je ušla!"
     "Da..."
     Magnetohidrodinamičari doslovce su morali da se prekvalifikuju pre nego što su bili kadri da ponovo sagrade ciltang brone. Za to im je bilo potrebno nekoliko godina. Mašina se pokvarila za vreme rada: delimično se izobličila, a delimično istopila. Morali su da naprave nove delove, da ih prekalibriraju, da upotrebe elemente za koje su znali da će otkazati, ali možda će izdržati dovoljno dugo...
     U to vreme dogodio se i jedan nesretni slučaj. Osmotski zrak, modifikovan pogrešnim kalibriranjem, prodro je kroz Pionira. Dva člana posade poginula su do pojasa zaronjeni u metalni pod, a sedamnaestorica drugih pretrpela su trajna oštećenja mozga, kao još neke povrede do kojih je došlo kada su izvesne propustljive membrane postale suviše propustljive.
     Ali šesnaest ostalih su se probili. Idiote su poveli sa sobom. Takođe su poneli ciltang brone, u slučaju da se novi Prstenasti svet pokaže negostoljubivim.
     Svuda su nailazili samo na divljinu, ništa sem divljine.
     Mnogo godina kasnije, neki od njih pokušali su da se vrate.
     Ciltang brone je, međutim, zakazao i četvorica su ostala zarobljena u zidnom obodu. Nakon toga, bilo im je jasno da nigde na Prstenastom svetu neće naći potrebne delove.
     "Ne razumem kako je varvarizam tako brzo mogao da ovlada", reče Luis. "Rekao si da je Pionir leteo u ciklusu od dvadeset četiri godine?"
     "Dvadeset četiri godine prema brodskom vremenu, Luise."
     "Oh. To je onda nešto drugo."
     "Da. Za putovanje brodom pri potisku od jedne gravitacije Prstenastog sveta, zvezde postaju međusobno udaljene od tri do šest godina. Stvarne udaljenosti su, međutim, velike. Pril spominje napuštenu oblast dve stotine svetlosnih godina bližu srednjoj galaktičkoj ravni gde su tri sunca grupisana na deset svetlosnih godina jedno od drugog."
     "Dve stotine svetlosnih godina... misliš li da je to u blizini ljudskog svemira?"
     "Možda i u ljudskom svemiru. Planete sa kiseoničkom atmosferom u načelu ne teže da se grupišu na maloj razdaljini kao što to čine u blizini Sola. Halrloprilalar pominje i dugoročne tehnike teraformiranja Prstenastog sveta. Te tehnike odista dugo traju. Nestrpljivi ljudi su ih napustili na pola puta."
     "To bi mnogo toga objasnilo. Sem.. . ne, nema veze."
     "Primati, Luise? Postoji dovoljno dokaza da se tvoja vrsta razvila na Zemlji. Ali Zemlja je mogla biti i pogodna baza projekta teraformacije za potrebe svetova u susednim sistemima. Inženjeri su mogli na nju doneti omiljene životinje i sluge."
     "Kao, na primer, majmune i neandertalce...?" Luis odmahnu energično rukom. "To je samo nagađanje. Uopšte nam nije neophodno da saznamo."
     "Prihvata se." Lutkar je žvakao ciglu od povrća dok je govorio. "Pionir je prevalio preko tri stotine svetlosnih godina. Za to vreme mogle su se dogoditi velike promene, mada su one bile retke. Prilino društvo bilo je postojano."
     "Zašto je toliko uverena da je ceo Prstenasti svet preplavio varvarizam? Koliko su istražili?"
     "Veoma malo, ali dovoljno. Pril je u pravu. Nemoguće je naći rezervne delove za ciltang brone. Do sada se već ceo Prstenasti svet vratio u divljaštvo."
     "Kako?"
     "Pril je pokušala da mi objasni šta se ovde dogodilo, prenevši mi ono što je njoj saopštio jedan od članova posade. On je to krajnje uprostio, naravno. Može se dogoditi da je proces započeo godinama pre nego što je Pionir krenuo na svoju poslednju turu."
     Postojalo je deset naseljenih svetova. Kada je Prstenasti svet bio završen, svi oni su napušteni, pošto više nisu mogli biti ni od kakve koristi po čoveka.
     Evo kako bi izgledao jedan takav svet:
     Tle prekriveno gradovima na različitim stepenima razvoja.
     Možda su straćare bile prevaziđene, ali ponegde su verovatno sačuvane iz istorijskih razloga. Posvuda nuzproizvodi života: upotrebljena ambalaža, polomljene mašine, oštećene knjige, filmske trake ili svitci, sve što se nije moglo isplativo upotrebiti ili ponovo preraditi, kao i mnoge stvari s kojima se to moglo učiniti. Mora su korišćena kao stovarišta dubreta tokom sto hiljada godina. Negde u to vreme, izručivali su neupotrebljive, radioaktivne otpatke procesa fisije.
     Kako bi čudno bilo da se morski život uspeo prilagoditi tim novim uslovima?
     Koliko bi čudno bilo da se razvije novi život sposoban da živi na đubretu?
     "To se jednom dogodilo na Zemlji", reče Luis Vu. "Kvasac koji je bio u stanju da jede poletilen. Jeo je plastične kese na policama u samouslugama. Sada je mrtav. Morali smo da se odreknemo poletilena."
     Uzmite u obzir deset takvih svetova.
     Razvile su se bakterije koje su jele jedinjenja cinka, plastiku biljke, žičane instalacije, sveže đubre i đubre staro hiljadama godina. Ali to nije bilo od značaja, izuzev po usisne brodove.
     Usisni brodovi rutinski su obilazili stare svetove, tragajući za zaboravljenim oblicima života ili za onim koji se nisu privikli na Prstenasti svet. Donosili su sa putovanja mnoge stvari: suvenire, umetničke predmete koji su bili zaboravljeni ili čije je prebacivanje bilo odloženo za neki naredni put. Mnogi muzeji čekali su svoj red da budu preneseni; svaka misija dostavljala je po jedan komad neprocenjive vrednosti.
     Jedan od usisnih brodova doneo je buđ sposobnu da razori strukturu supervodonika na sobnoj temperaturi, koji se veoma koristio u najfinijim postrojenjima.
     Buđ je delovala sporo. Bila je mlada, primitivna i u početku lako uništiva. Njene varijacije donošene su na Prstenasti svet u nekoliko navrata, sve dok se jedna od njih konačno nije primila.
     Kako joj je dejstvo bilo sporo, uništila je usisni brod tek mnogo vremena nakon spuštanja. Isto tako, ciltang brone u svemirskoj luci bio je razoren tek kada su je posada i radnici iz luke uneli unutra. Nije dospela u prijemnike energetskih snopova sve dok je vozila koja su putovala kroz elektromagnetski top na zidnom obodu nisu raznela svuda po Prstenastom svetu.
     "Prijemnici energetskih snopova?"
     "Energija se proizvodi na senkovitim kvadratima pomoću termoelektriciteta, zatim se usmerava prema Prstenastom svetu. Verovatno je i snop obuhvaćen bezbednosnim mehanizmom. Nismo ga otkrili dolazeći ovamo. Mora da se prekinuo kada su se prijemnici pokvarili."
     "Sigurno se može napraviti drugačiji superprovodnik", reče Govornik. "Znamo za dve osnovne molekulske strukture i za njihove mnogobrojne varijacije u zavisnosti od različitih temperaturnih dometa."
     "Postoje bar četiri osnovne strukture", ispravi ga Nesus.
     "Potpuno si u pravu, Prstenasti svet je trebalo da preživi pad gradova. Jedno mlađe, snažnije društvo bi to uspelo. Ali uzmi u obzir teškoće sa kojima su se suočili.
     Većina njihovih predvodnika bila je mrtva, nastradala pri padu zgrada, kada je nestalo energije.
     A bez energije nisu mogli mnogo da eksperimentišu kako bi pronašli druge superprovodnike. Uskladištena energija bila je uglavnom konfiskovana za privatnu upotrebu politički moćnih ljudi, ili se koristila za održavanje ostrvaca civilizacije, u nadi da neko drugi preduzima nešto u vezi sa opasnošću. Fusioni pogon usisnih brodova bio je neupotrebljiv, jer je ciltang brone koristio superprovodnike. Ljudi koji su bili u stanju nešto da postignu nisu mogli da se okupe; kompjuter koji je upravljao elektromagnetskim topom prestao je da radi, a sam top nije posedovao energiju."
     Luis reče: "Kraljevstvo je palo jer nije imalo ekser."
     "Znam priču. Ali ne može se baš doslovno primeniti", reče Nesus. "Nešto se ipak moglo preduzeti. Postojala je energija da se kondezuje tečni helijum. S obzirom na to da su energetski snopovi bili prekinuti, opravka prijemnika energije ne bi imala svrhe; ali ciltang brone se mogao adaptirati na metalni superprovodnik koga bi hladio tečni helijum. Ciltang brone bi omogućio pristup u svemirske luke. Brodovi bi u tom slučaju mogli odleteti do senkovitih kvadrata i tamo ponovo otvoriti energetske snopove, što bi omogućilo da se ostali superprovodnici, hlađeni tečnim helijumom, prilagode za prijemnike energetskog snopa.
     Ali za sve to bila je potrebna uskladištena energija. Energija se koristila za uličnu rasvetu, održavanje preostalih lebdećih zgrada, ili za pripremanje obroka i smrzavanje namirnica! I tako je Prstenasti svet propao."
     "Kao i mi", reče Luis Vu.
     "Da. Imali smo sreće što smo naišli na Halrloprilalar. Uštedela nam je beskoristan put. Više nema potrebe da nastavimo prema obodnom zidu."
     Luisu odjednom zabubnja u glavi. Ne gine mu glavobolja.
     "Imali smo sreće?" reče Govornik-Životinjama. "Ma hajde! Ako je ovo sreća, zašto nisam veseo? Ostali smo bez odredišta, naše jedine mršave nade u beg. Vozila su nam uništena. Jedan član nam je izgubljen u ovom gradu-lavirintu."
     "Mrtav", reče Luis. Kada su ga zbunjeno pogledali, on pokaza u mrak. Tilin letcikl prilično se dobro video, jer ga je osvetljavao jedan od četiri para prednjih farova.
     On reče: "Ubuduće ćemo sami morati da kujemo svoju sreću."
     "Da. Verovatno nisi zaboravio, Luise, da je Tilina sreća povremena. Moralo je tako biti. Inače se ne bi ukrcala na Lažova niti bismo se srušili." Lutkar napravi pauzu, a zatim dodade: "Moje saučešće, Luise."
     "Nedostajaće nam", zatutnja Govornik.
     Luis klimnu glavom. Možda je trebalo da oseća nešto više. Ali događaj koji se odigrao u olujnom oku na neki način je izmenio njegova osećanja koja je gajio prema Tili. U tom trenutku izgledala mu je manje ljudski od Govornika ili Nesusa. Predstavljala je mit. Tuđinci su bili stvarni.
     "Moramo pronaći novo odredište", reče Govornik-Životinjama. "Moramo na neki način vratiti Lažova u svemir. Priznajem da nemam nikakvih ideja."
     "Imam ja", reče Luis.
     Govornik je izgledao iznenađen. "Već?"
     "Želim još malo da razmislim o tome. Nisam siguran čak ni da li je razumno, a kamoli izvodljivo. U svakom slučaju biće nam potrebno vozilo. Razmislimo malo o tome."
     "Kako ti se čine sanke? Možemo iskoristiti preostali letcikl da ih vuče. Velike sanke, možda zid neke zgrade."
     "Možda i nešto bolje. Verujem da mogu ubediti Halrloprilalar da me provede kroz postrojenja koja drže u vazduhu ovu zgradu. Nije isključeno da će biti moguće samu zgradu iskoristiti kao vozilo."
     "Pokušaj to", reče Luis.
     "A ti?"
     "Daj mi malo vremena."
     
     Jezgro zgrade bilo je ispunjeno postrojenjima. Neka od njih služila su za održavanje na visini; druga su predstavljala klimatizatore, kondezatore vode, odnosno vodovodni sistem; u jednom izdvojenom odeljku nalazili su se elektromagnetski generatori-hvatači. Nesus je radio. Luis i Pril su stajali pored njega, naizgled ne obraćajući pažnju jedno na drugo.
     Govornik se još nalazio u zatvoru. Pril je odbila da mu dozvoli da se popne.
     "Boji te se", kazao mu je Nesus. "Mogli smo, bez sumnje, da požurimo stvar. Mogli smo da te smestimo na jedan letcikl. Ako bih ja odbio da se ukrcam sve dok se ti ne nađeš na platformi, morala bi da te podigne."
     "Mogla bi da me podigne na pola puta do tavanice, a zatim da me pusti da padnem. Ne."
     Ali uzela je Luisa.
     Dok se pretvarao da je ne primećuje, on ju je proučavao. Usta su joj bila uska, gotovo ih nije imala. Nos joj je izgledao mali, prav i uzak. Nije imala obrva.
     Nikakvo čudo što je bila bezizražajna. Lice joj se činilo tek nešto življe od onoga na lutki proizvođača perika.
     Nakon dva sata posla, Nesus izvuče glave iz pristupne table. "Ne mogu da proizvedem pokretačku energiju. Polja za podizanje će nas samo dići. Ali oslobodio sam ispravljački mehanizam koji služi za održavanje zgrade iznad jedne tačke. Zgrada je sada prepuštena na milost i nemilost vetrovima."
     Luis se iskezi. "Ili vučenju. Priveži zgradu za letcikl i vuci je za sobom."
     "Nema potrebe. Letcikl koristi bezreakcioni potisnik. Možemo ga ostaviti u zgradi."
     "To si od početka imao na umu, a? Ali taj potisnik poseduje strahovitu snagu. Ako se 'cikl oslobodi, ovde unutra..."
     "Daaa..." Lutkar se okrenu prema Pril i obrati joj se lagano i otegnuto na jeziku Prstenastog sveta. Nedugo potom, reče Luisu. "Postoji zaliha plastične elektrooplate. Možemo letcikl optočiti plastikom, ostavljajući otkrivene samo komande."
     "Nije li to pomalo drastično?"
     "Luise, ako se letcikl oslobodi, mogu biti povreden."
     "Pa. .. možda. Možeš li spustiti zgradu kada želiš?"
     "Da, postoje komande za podešavanje visine."
     "Onda nam nije potrebno izvidačko vozilo. U redu, izvešćemo to."
     
     Luis se odmarao, ali nije spavao. Ležao je na ledima na velikom krevetu. Oči su mu bile otvorene; buljio je kroz mehurasti prozor u tavanicu.
     Sjaj solarne korone video se preko ivice senkovitog kvadrata. Zora nije bila daleko; ali luk je još bio plav i svetao na crnom nebu.
     "Mora da sam sišao s uma", reče Luis Vu.
     A zatim: "Šta nam drugo preostaje?"
     Spavaća soba verovatno je pripadala guvernerovim odajama. Sada je to bila komandna prostorija. On i Nesus ukrcali su letcikl u veliki plakar, sipali plastiku preko i oko njega... uz Prilinu pomoć... i pustili struju kroz plastiku. Plakar je bio upravo po meri.
     Krevet je odisao vremešnošću. Škripao je kada bi se pomerio.
     "Božja pesnica", reče Luis Vu u tami. "Video sam je. Hiljadu je milja visoka. Ne bi imalo smisla graditi tako visoku planinu, ne kada..." on dopusti misli da iščezne.
     Iznenada se uspravi u krevetu i povika: "Žica senkovitog, kvadrata!"
     Jedna senka ude u spavaću sobu.
     Luis se sledi. Ulaz je bio u tami. Ipak, po mekanim kretnjama i po rasporedu tananih senkovitih oblina uspeo je da prepozna nagu ženu koja mu je dolazila u susret.
     Priviđenja? Duh Tile Braun? Stigla je do njega pre nego što je odgonetnuo ko je? Krajnje samouvereno ona sede pored njega na postelju. Zatim ispruži ruku i dodirnu mu lice, pa prstima krenu niz Luisov obraz.
     Bila je gotovo ćelava, iako joj je kosa bila tamna i duga i prekrivala joj celo telo, tako da je poigravala dok je hodala; počinjala je da raste tek jedan prst iznad podnožja lobanje. Crte lica nisu joj se mogle razaznati u tami. Ali telo joj je bilo divno. Po prvi put ga je video. Bila je vitka, vretenastih mišića kao u profesionalne igračice. Grudi su joj izgledale visoke i teške.
     Kada bi joj samo lice odgovaralo stasu...
     "Odlazi", reče Luis, ali ne grubo. On je uhvati za zglavak i prekide igru nežnih prstiju po svom licu. Njeni pokreti podsetili su ga na masažu lica kod berberina; izazvali su beskrajno opuštanje. On ustade, nežno je podiže i uhvati za ramena. Ako je jednostavno okrene i potapše po zadnjici...?
     Ona mu prede prstima duž vrata. Sada je koristiIa obe ruke. Dodirnula mu je grudi, zatim ih je spustila tamo, pa tamo i Luisa Vua odjednom zaslepi požuda. Obgrli joj ramena kao kleštima.
     Ona spusti ruke. Čekala je ne pokušavši da mu pomogne da se izvuče iz džempera koji je skidao. Ali čim se ukazalo još gole kože, ponovo je stala da vršlja po njemu i to ne uvek po mestima gde su se živci grupisali. Svaki dodir delovao je na njega kao da mu dotiče centar za zadovoljstvo u mozgu.
     Bio je u vatri. Ako ga sada odgurne, upotrebiće silu; mora je imati...
     ...ali neki njegov hladan deo bio je svestan toga da ga može isto tako brzo i ohladiti kao što ga je uspalila. Osećao se poput mladog satira, pa ipak nekako neodređeno, znao je da je i lutka.
     U ovom trenutku to mu uopšte nije bilo važno.
     Ali Prilino lice i dalje je bilo bezizražajno.
     
     Dovela ga je do granica orgazma, zatim ga je držala na njoj, držala... tako da kada je taj trenutak najzad došao, osetio se kao pogođen munjom. Ali munje su se smenjivale i smenjivale, u plamenom pražnjenju ekstaze.
     Kada se sve okončalo, jedva da je bio svestan njenog odlaska. Verovatno je znala da ga je potpuno iskoristila. Zaspao je pre nego što je stigla do vrata.
     Probudio se sa mišlju: Zašto je to učinila?
     Suviše sam, tanj, antipatičan, odgovori on sam sebi. Usamljena je. Mora da je ovde veoma dugo. Savladala je jednu veštinu, a nije imala prilike da je upražnjava...
     Veština. Mora da je bolje poznavala anatomiju od većine profesora. Doktorat iz prostitucije? Najstariji zanat na svetu bio je mnogo složeniji nego što bi se to na prvi pogled reklo. Luis Vu je mogao da prepozna stručnjaka u svakoj oblasti. Ova žena je to bila.
     Treba samo dodirnuti prave nerve, i to po određenom redosledu i subjekat će igrati kako mu se svira. Pravo znanje lako može čoveka pretvoriti u lutku...
     ...Lutku Tiline sreće...
     Gotovo da je u tom trenutku sve shvatio. Već se dovoljno primakao rešenju, tako da kada se ono najzad pojavilo, on nije bio iznenađen.
     
     Nesus i Halrloprilalar vratili su se iz hladnjače. Vukli su za sobom neočerupani trup neke ptice, neletača, veće od čoveka. Nesus je upotrebio neku tkaninu, kako ustima ne bi morao da dodirne mrtvo meso na članku.
     Luis zauze lutkarevo mesto. On i Pril stadoše zajedno da vuku, a on ubrzo shvati da mora da upotrebi obe ruke, kao i ona. Na njen pozdrav odgovorio je samo klimanjem, a zatim upita lutkara: "Koliko joj je godina?"
     Nesusa pitanje nije iznenadilo. "Ne znam."
     "Sinoć je došla u moju sobu." Ne - ne vredi; to ništa ne znači jednom tuđincu. "Poznato ti je da mi radimo onu stvar kojom produžujemo vrstu i iz razonode?"
     "Poznato mi je."
     "E pa, radili smo to. Dobra je. Toliko je dobra da mora imati hiljadugodišnje iskustvo", reče Luis Vu.
     "Nije nemoguće. Prilina civilizacija posedovala je jednu smesu koja je u pogledu održanja života bila bolja i od podmlađujućeg začina. Danas ta smesa vredi onoliko koliko vlasnik zatraži. Jedna doza donosi nekih pedeset godina mladosti."
     "Da li slučajno znaš koliko je doza ona uzela?"
     "Ne, Luise. Ali znam da je peške došla dovde."
     Stigoše do stepeništa koje je vodilo naniže, prema kupastom bloku ćelija. Za sobom su vukli pticu, čije je truplo poskakivalo.
     "Odakle je ovamo došla peške?"
     "Sa obodnog zida."
     "Dve stotine hiljada milja?"
     "Gotovo toliko."
     "Ispričaj mi sve. Šta im se dogodilo pošto su stigli na pravu stranu obodnog zida?"
     "Pitaću je. Ne znam sve." I lutkar stade da ispituje Pril.
     Malo-pomalo oblikovala se priča:
     
     Prva grupa divljaka na koju su naišli videla je u njima bogove; kao i svi sa kojima su se potom sretali, uz jedan opšti izuzetak.
     Božanski status glatko im je rešio jedan problem. Članove posade, čije je mozgove oštetilo dejstvo polupopravljenog ciltang brona, ostavili su na staranje u različitim selima. Kao mesni bogovi imaće dobru negu; a kao idioti bili su donekle bezopasni kao bogovi.
     Ostatak Pionirove posade se podelio. Njih devetoro, uključujući i Pril, krenuli su suprotno od smera okretanja. U tom smeru nalazio se i Prilin grad. Obe grupe nameravale su da putuju duž obodnog zida, tražeći civilizaciju. Obe strane su se zaklele da će poslati pomoć ako na nju naiđu. Svi su ih prihvatili kao bogove, sem drugih bogova. Pad gradova ostavio je za sobom malo preživelih. Neki od njih bili su ludi. Svi su uzimali smesu za produženje života, ako su mogli da je nabave. Svi su tragali za ostacima civilizacije. Niko nije mislio o tome da sam podigne novu civilizaciju.
     Kako je posada Pionira napredovala suprotno od smera okretanja, pridružili su im se i ostali preživeli. Polako su postajali uvaženi panteon.
     U svakom gradu nailazili su na porušene kule. Te kuIe počele su da lebde nakon što je završen Prstenasti svet, ali hiljadama godina pre nego što je usavršena droga mladosti. Droga mladosti izazvala je podozrenje potonjih pokolenja, jer većina onih koji su mogli da je pribave jednostavno se klonila lebdećih zdanja, sve dok ne bi bili izabrani za funkcionere. Tada bi instalirali sigurnosna sredstva ili energetske generatore.
     Nekoliko lebdećih zdanja još se nalazilo u vazduhu. Ali većina se srušila na središta gradova, i to sve u istom trenu, kada je poslednji prijemnik energije buknuo i utihnuo.
     Jednom je putujući panteon naišao na delimično obnovljenu civilizaciju u jednom gradu, naseljenom samo u predgrađima. Ovde im Božji Gambit ne bi upalio. Zamenili su čitavo bogatstvo droge mladosti za jedan ispravan autobus na samopogon.
     Proteklo je mnogo vremena pre nego što se to ponovo dogodilo. Tada su već bili odmakli. Ponestalo im je poleta, a i autobus se pokvario. U napola smrvljenom gradu, među preživelima pada gradova, većina članova panteona jednostavno je odustala od daljeg traganja.
     Ali Pril je imala kartu. Njen rodni grad nalazio se ne odveć daleko. Ubedila je jednog muškarca da joj se pridruži i oni su nastavili peške.
     
     Izdavali su se za božanstva. Uskoro su se umorili jedno od drugog, i Pril je sama nastavila put. Gde nije mogla da prođe kao božanstvo, menjala bi male količine droge mladosti, ako bi morala. Inače...
     "Postojao je još jedan način na koji je mogla da ovlada ljudima. Pokušala je da mi objasni, ali ne shvatam."
     "Mislim da znam šta je posredi", reče Luis. "S tim je takođe mogla da se izvuče. Poseduje svojevrstan ekvivalenat taspu..."
     Mora da je bila gotovo luda kada je stigla do rodnog grada. Nastanila se u prizemnoj policijskoj stanici. Provela je stotine časova učeći da rukuje postrojenjima. Jedna od prvih stvari koju je postigla bilo je da je podigne u vazduh; jer kula sa vlastitim pogonom bila je spuštena nakon pada gradova iz predostrožnosti. Nedugo potom, sve više je počela da je opseda pomisao da pusti kulu da padne i tako se ubije.
     "Postojao je sistem za hvatanje vozača koji bi prekršili saobraćajne propise", završi Nesus. "Uključila ga je. Nadala se da će uhvatiti nekoga kao što je ona, nekoga ko je preživeo pad gradova. Pošla je od pretpostavke da bi onaj ko leti kolima, morao biti civilizovan."
     "Ali zašto ga je onda bacala u ono more zardalog metala?"
     "Za svaki slučaj, Luise. Bio je to znak da joj se vraća zdrav razum."
     Luis se namršteno zagleda u blok ćelija pod njim. Spustili su trup ptice na uništena metalna kola i Govornik se odmah baci na njega. "Olakšaćemo zgradu", reče Luis.
     "Težinu možemo gotovo prepoloviti."
     "Kako?"
     "Odsekavši podrum. Ali moraćemo da izvučemo Govornika odatle. Možeš li da ubediš Pril?"
     "Mogu da pokušam."