BELEŠKA O PREVODU

     Prevodeći ovu knjigu na engleski jezik - knjigu koja je, u izvorniku, pisana na jednom jeziku koji još ne postoji - lako sam sebi mogao uštedeti veliki trud upotrebom termina koje bih po potrebi izmišljao. Nisam to ni u jednom slučaju učinio. Zato sam mnogo puta morao da zamenjujem još neotkrivene pojmove njihovim najbližim parnjacima iz dvadesetog veka. Reči kao što su peltast, androgin i uzvišeni jesu zamene tog tipa, a svrha im je pre da nagoveste nego da odrede. Reč metal često je, ali ne uvek, upotrebljena kao opis one tvari koja je, u umovima savremenika, upravo to: metal.
     Kad se u rukopisu pominju životinjske vrste nastale biogenetskim prekrajanjem ili uvozom vansolarnih rasplodnih grla, nazivi sličnih ali izumrlih vrsta korišćena su bez oklevanja. (Severijan, uistinu, ponekad kao da podrazumeva da je neka izumrla vrsta vraćena u život.) U izvornom tekstu često je nejasna priroda životinja korišćenih za vuču i jahanje. Bio sam u nedoumici da li da ih nazivam "konjima", jer sam siguran da ta reč ne odgovara u potpunosti. Ti Severijanovi "atovi" u Knjizi Novog sunca neosporno su mnogo brži i izdržljiviji nego konji za koje mi znamo; tu se vojni "atovi" koriste za konjičke juriše na protivnike koji imaju podršku visokoenergetskog naoružanja.
     U dva-tri slučaja upotrebljen je latinski jezik kao naznaka da su izvesni natpisi napisani jezikom koji se Severijanu čini starinski. Ne znam na kom su jeziku stvarno bili ti natpisi i druge reči koje sam preneo kao latinski.
     Onima koji su se pre mene bavili izučavanjem postistorijskog sveta, a naročito onim sakupljačima - previše brojnim da bi ovde bili poimence pomenuti - koji su mi dopustili da razgledam rukotvorine što su preživele toliko budućih vekova, i nadasve onima koji su mi omogućili da posetim i snimim malobrojne preostale građevine iz te ere, iskazujem svoju iskrenu zahvalnost.

     Dž. V.