KARL

     Ako bi zažmirio pred tvrdim Sunčevim čvorom žutila, ledeni predeo prostirao se pred njim nalik na zemlju iz snova. Vojske ljudi i mehova navirale su preko izbrazdane umrljane teritorije. Vukli su duge cilindre od uglačanog čelika i alabasternog aluminijum-oksida, povlačili ogromne gomile električne opreme ili teglili transformatore koji su, napravljeni da rade u hladnom vakuumu, više ličili na okoreli moždani koral nego kao petlje svetlucavog bakra i gvožđa.
     Grupe radnika hitale su preko izbušenog i ispucalog leda, ogromni prolazi bili su duboko usečeni u njega, urezani, oblikovani i isklesani. U pravilnim razmacima Džim Vidor je uspravio vretenaste tornjeve topljenjem, oblikovanjem u kalupu i ponovnim zamrzavanjem vode u kristalne grede, skele, potpornje.
     Paučinaste niti povezivale su izdignute, narandžasto obojene prste kristala zavarenih laserom. Led je imao malu tvrdoću na smicanje i dobro je služio samo pod pritiskom. Bilo je nemoguće poverovati da su te arabeske samo funkcionalne. Pa ipak, Karl nije sumnjao da bi Vidor, kada bi ga pritisli, bio u stanju da pruži objašnjenje za svaki istureni, krhki potporanj, svaki bočno oslonjeni luk, čitav taj vretenasti, ispleteni doživljaj. Karl nije pitao. Ljudska bića ne drže se surovo onog uskog i praktičnog; svako s bilo kakvom veštinom žudeo je da izrazi nešto duboko i čvrsto uz pomoć svoga umeća. Možda je u pitanju bio poriv da se ostavi poseban, individualan trag na najtrajnijim stvarima koje načini. Verovatno je bilo nešto dublje, vezano za duh koji je doveo usamljeno pleme primata toliko daleko od njihovog toplog vlažnog sveta.
     Karl se sećao uvodnih redova pesme koju mu je Virdžinija pokazala pre više meseci. Nekako su ostali u njemu.

     More je mirno večeras
     Plima nadošla, Mesec počiva ljupko.

     Znaci dobre plovidbe. Pesma je imala veze s plažama i okeanima, a Virdžinija je osetila neki odziv u njemu za takve slike. Putovanje dovde, jedrenje naspram plima gravitacije podsećalo je na slavne stare dane moreplovstva. Iskoristili su deo Sunčevog sirovog fotonskog vetra da bi upravljali otparavanjem komete tokom prvih meseci posle sletanja. Onda su bežali pred tim vetrom i koristili Sunčevu svetlost samo za dobijanje elektriciteta. Sada je dolazilo ključno vreme, kada je njihova letelica od ledenog sveta trebalo da bude gurnuta u novu orbitu, novi kartografisani kurs.
     On se nasmeši za sebe. Uhvatio si se analogije s morem, eh? Sve zbog toga što si duboko u kostima svemirac i ne možeš to da zaboraviš. Otkako si izgubio Edmunda, žudiš za brodom. Ovo parče leda i gvožđa jedino je što ti je preostalo.
     Bilo je to toliko očigledno da je čak i Virdžinija videla. Rekla mu je da je poezija uteha, a na svoje iznenađenje on zateče sebe kako uživa u nekim stvarima koje mu je prenela na displej. To bi bila stvar u potpunosti nemoguća za osornog, sobom obuzetog svemirca kakav je bio pre trideset pet godina. Ostario je za to vreme samo sedam godina, ali i to razdoblje imalo je svoju težinu. Njegovo mlađe ja sada je izgledalo tako daleko, i gotovo neverovatno slepo.
     Nadam se da Virdžinija ne može da me prozre previše dobro. Dovoljno će brzo otkriti koliko su sva ta nada i euforija lažni, zasnovani na neopozivoj laži...
     Nije voleo da se priseća toga. Zavrteo je glavom i krenuo preko leda; išao je dugim koracima, nadgledao posao. Budi zaposlen. Ne razmišljaj previše; nisi jak u tome.
     Karl je kružio oko grupe zaposlenih mehova ne bi li stigao do dugog jarka lansera 6. Dovršeni izbacivač ispunjavao je uski kanal iskopan u blagom spustu. Dva inženjera isprobavala su zamajac napravljen od Halejevog gvožđa.
     Mašine će obezbediti momenat sa precizno proračunatom brzinom i uglom. Najpre će ispaljivati paralelno s ekvatorom, ne bi li usporili i najzad zaustavili Halejevo pedesetčasovno obrtanje. Posle toga, lanser će se zaokrenuti oko ose ukopane u kanal i okrenuti se gotovo normalno na ekvator, poravnato s Halejevim središtem mase. Onda će početi dugi mucavi naleti koji će, zadavani tokom više godina, dodavati majušne priraštaje momenta Halejevom laganom, dostojanstvenom zaokretu u afelu. Svi lanseri, uz beskrajno pulsiranje, sabraće se da obezbede guranje.
     -Baš cakano, ha?-
     Karl vide kako se Džefers primiče lakim, uvežbanim zamasima nogu. Njegova grudna oznaka predstavljala je ukrštena klešta i ključ u kocki, zamazana i izbušena.
     "Divno. Da li je isproban? Spreman za vodoravno postavljanje?"
     -Jašta. Baš se postavlja mnogo fino, koj' god ugao 'oćeš. Mehovi će da ga srede na stalni nosač čim se probe okončaju.-
     Džefers se zadovoljno smešio. Bio je glavni čovek guranja, nalazio je rešenja problema uz hitro, stručno razumevanje. Radio je u smenama od po osamnaest sati, bez znaka iscrpljenosti. Fabrika na Nivou A, koja je sada sva hujala od roboa koji su pravili rezervne delove za lansere i rakete, ne bi postojala bez Džefersa. Karl se priseti vremena kada je čovek bio na minimumu: umotao se u holotrake i pornstime, uklanjao je stvarnost u kojoj se nalazio. Posao je bilo ono što mu je trebalo. Za Karla već samo to bilo je dovoljan razlog da učini sve ovo, iako njegov prijatelj sigurno misli da je sve samo farsa...
     -Sve ekipe prebacuju normu. Čak ubacuju ekstrasate a da im ja to i ne tražim.-
     "Najzad imamo nešto za šta vredi raditi", reče Karl ne gledajući Džefersa u oči.
     -Prokleto tačno.-
     Meh-poslužitelj približi se, dodatna kupola bila mu je smeštena povrh oklopa u sklepanom nosaču. Virdžinijini dodaci radili su izvanredno, od njih su mehovi i roboi bili višestraniji, ali nisu bili elegantni. Meh zažmirka svetiljkama da im privuče pažnju i odasla: Lanser 6 dovršen. Ljudski teh Osaka izjavljuje da je naprava spremna za formalnu probu.
     Džefers klimnu. -Ispaljuj krelca!-
     Upozoravajući udarci gonga oglasiše se preko kom-linije. Svuda po površini ekipe su prekinule rad i izašle iz jama da posmatraju. Odela su im bila izgrebana, pohabana, bezbojna, zakrpljena delovima domaće izrade.
     Ping ping ping zagrevanja talasalo se po frekvencijama koma, tanki zvonki odjeci punjenja koje se trenutno odvijalo u kanalu. Karl zaviri prema vrhu lansera koji je štrčao slobodan od okolnog leda, uperen u nebo.
     Osetio je golicavo uzbuđenje, rastuću napetost. Ukoliko su napravili neku grešku u konstrukciji, u sklapanju...
     Mali drhtaj prođe mu kroz noge. Čegrtanje na mikrotalasu, jedno skriiii - i naprava se isprazni.
     Istovremeno, nejasna izmaglica pojavi se na ždrelu lansera. On se upita šta nije u redu, sve dok odjednom ne shvati da je brzina ispaljivanja cevi izbacivača nekoliko kapsula u sekundi - a on je video senku njihovog prolaza.
     To je bilo sve. Nikakva rika niti bljuvanje dima. Lanseri su bili konstruisani da rade sa gotovo savršenom efikasnošću, da stvaraju što je manje moguću otpadnu toplotu. Kada bi makar delić procenta energije lansiranja iscurio na okolni led, to bi smesta izazvalo isparavanje nosača strukture, proizvelo poremećaje, razdesilo ravnotežu pažljivo podešenog slaganja momenata delova ubrzivača. Davno pre nego što bi led nestao, potresi od nestabilnosti cevi pogona, usled trzaja i udaraca, pretvorili bi ih u iskrivljeni čelik.
     Ali izbacivač je glatko radio. Uzvik oduševljenja dođe preko kom-linija. Ljudi su dizali ruke u pobedonosne pozdrave sve dokle je Karlovo oko dopiralo, igrali po prljavom ledu, skakali visoko u tamu. Samo su mehovi stoički nastavljali posao, nemarni za to što su ljudska bića najzad dograbila upravljački točak ovog ledenog broda. Halej više nije bio samo prljava grudva snega koja se obrće oko sebe u dugoj noći. Sada je to bio svemirski brod.
     Džefers je, uzbuđeno, brzao u govoru, ponavljao je radne parametre onako kako ih je očitavao sa displeja u svom šlemu. Karl je bio u stanju da sledi jedan deo tog baraža recitovanja - kiloamperi su kružili po kolima niske impedanse, naponi su se podizali do oštrih maksimuma i onda brzo padali kako bi proletelo svako tane, upijajući energiju induktivnih električnih i magnetnih polja. Energija se ulivala u kapsule, elektrodinamička količina kretanja tekla je kao fluid brzinom svetlosti.
     Samo električno ubrzanje bilo je dovoljno delotvorno da bi se izbegao problem viška toplote, da bi se izbeglo polagano otapanje same komete. Trenutno su se na severnom polu nalazile ogromne gomile gvožđa, iskopanog tokom prve godine ekspedicije, ali duboko ispod svakog lansera odvijali su se mehovski rudarski radovi, gde su po uskim pećinama roboti kopali i proizvodili još kometnog prirodnog, drevnog metala.
     Fabrika na Nivou A proizvodila je lake čaure od posebnog superprovodnog polimera. Ove su punjene gvožđem i drugim teškim materijalima. Svako metalom ispunjeno parče postajalo je đule. Pokretne trake uvodile su ih, nemilosrdnom preciznošću, u cev izbacivača, gde su udari napona dohvatali svako tane i izbacivali ga ogromnom brzinom - deset hiljada kilometara u sekundi, gotovo tri procenta brzine svetlosti. Lanser 6 bio je kosmička mašinka, ispaljivao je tanad koja će dostići najbliže zvezde za nekoliko vekova.
     Mogli smo da izgradimo zvezdane brodove, samo da smo imali petlju, pomisli Karl. Možda jednog dana.
     Masa Haleja bila je takva da su čak i te ogromne brzine bile jedva dovoljne za zadatak upravljanja. Karl se podesi na radnu frekvenciju i začu stakato braaap braaap braaap, kako je svako tane dobijalo mini-udare u stubu izbacivača. Lanser 6 bio je prvi od pedeset dva koji će uskoro opasati Haleja i bljuvati tanad od po kilogram, sledećih pet godina. Afel, kada se glava komete zaustavi kao baletan na vrhu skoka, bio je najdelotvornije vreme za skretanje Haleja. Trebalo je da bude izbačeno punih deset milionitih delova ukupne mase komete. To je podrazumevalo da desetine mehova nadgledaju rudarske radove i topljenje gvožđa, da miniroboti rade pored beskrajnih pokretnih traka, potprograme i ekspertne programe koji će hvatati svaku teškoću, svako zastajkivanje u beskrajnoj mucavoj groznici guranja.
     "Prokleto da je", reče Karl. "Radi." On oseti nalet olakšanja i shvati da je stezao šake.
     Oduševljeni povici nastavljali su se. Čak i ta demonstracija, koja će ići samo nekoliko sati, usporila je pradrevno obrtanje Haleja i pravila majušne izmene njegove duge klizeće elipse.
     -I to ga tera glatko- reče Džefers, srećno isceren.
     -Dođi do lansera 5. Umontir'o sam tamo lepu malu osovinu, sprečava da se cev izbacivača odlepi. Zaključili smo...-
     Džefers naglo stade kada gejzir pare izbi s ledenog tornja u blizini. Vidorova fina unakrsna mreža plavog i belokosnog eksplodira u pljusku magle i svetlucavih uskovitlanih ostataka.
     -Prokletstvo!-
     -Šta? Šta se dešava?-
     "Laser!" Karl se sravni sa zaprljanim tlom. "Svi lezite!"
     -Šta, do đavola... ko bi otišao i...-
     "Lucisti!" shvati Karl. "Mora da su čuli da je proba uspešna, preko koma."
     Džefers povika: -Ali zašto? Mislio sam da se Kviverijan složio.-
     "Proklet bio ako znam."
     Svuda po polju ljudi su tražili zaklon. Jedna ledena kula, nešto dalje, nemo se rastoči u maglu. Ovoga puta Karl je video sevanje svetlosti kada je snop udario.
     "Pucaju s onog brega - tamo preko. Južno, dvadeset pet stepeno od zapada."
     Džefers je žmirkao prema udaljenoj mrlji na vrhu ostataka šljake od neke rudarske operacije.
     -Doneli su jedan od onih velikih industrijskih. Pokušavaju da pogode šesticu, ali tim stvarima uopšte ne možeš dobro da nanišaniš.-
     Kom je odzvanjao od besa.
     Sev zapara led u blizini pognutog obličja i Karl začu preneraženi vrisak bola.
     "Takeda! Zatvori rupu na odelu te žene i smesta do prve pomoći!"
     Karl je čučao iza uzvišenja i gledao kako siloviti laserski udari bljuju pravim vodoskocima prema nebu. "Kopilad!"
     -Moramo neš' da učinimo.-
     "Mogao bih da kažem Virdžiniji da pošalje mehove iza njih, da ih zaobiđu..."
     -Jeste, tako je- odasla Džefers.
     "Ne, čekaj..." On proveri Virdžinijin kanal. Šištanje. Bio je odsečen. Razume se. Samo bi idiot napao a da ne odseče podršku odbrani.
     Novi krik bola preko koma.
     Karl gurnu Džefersovo rame. "Lanser 6 - možeš li da ga zaokreneš?"
     -Šta?-
     "Da spustiš šesticu? Da nanišaniš horizont?"
     Džefers je izgledao iznenađen. -Sigurnosni prekidači nisu ubačeni. Ne znammm... to je prilično nizak ugao.-
     "Pokušaj!"
     Dok je Džefers puzio prema kanalu lansera, nosač ledenog tornja lansera 5 eksplodira iza njih i rasturi kablove i komade oplate u lagani fluidni pad prema površini. Izgubljene komponente, izgubljeno vreme gradnje, povređeno osoblje - ljudi za koje je on odgovoran. Karl je mračno gledao udaljene tačke koje su radile oko laserskog topa, i u njemu je rastao ubilački bes.
     On se isključi iz kom-kanala, gde su glasovi nadirali i gušili jedan drugi. Ljudi su dozivali ljubavnike i prijatelje, prštali nemoćnim besom. Mehovi su nevino pitali za naređenja. Onda se Virdžinijin glas umeša na njegovu ličnu liniju. -Šta se dešava? Neko mi je pokvario kanale. Ko...?-
     "Daj nam ovamo neko oružje!"
     -Ali, ali, šta da upotrebimo?-
     "One male lasere sa 3B - to je jedino što imamo, a da može smesta da se pokrene."
     -Ali neće li ti naprosto skinuti svakoga ko priđe da upotrebi male lasere?-
     Karl opsova. Bila je u pravu.
     -Mogu da pošaljem velike mehove sa severnog pola.-
     "Do tada smo pečeni!"
     On zazvižda komandu 'potraži i poveži' za Žoaoa Kviverijana, i dobi kanal za nekoliko sekundi. "Kviverijane! Ovde Ozborn. Ti..."
     Čovekov glas bio je napet. -Ti ne rade po mojim zapovestima. Lucisti su, da, ali ne mogu da ih kontrolišem.-
     "Očekuješ da poverujemo u to?"
     -Moraš. To je istina.-
     Karl zaškripa zubima. Znači, neprijatelj je bio bez lica. Anoniman. Ljudi koji su koristili velike lasere nisu nameravali da dozvole ikome drugom da preuzme izbor guranja, da oproba drugu orbitu. Za njih, bilo je to sve ili ništa... a uzeće sve.
     Na zajedničkom komu, još vriske kada je nevidljivi laserski udar udario u uzvišenje i rastočio duboku jamu u njemu. Karl vide kako se telo kotrlja - neko se tamo skrivao.
     On upotrebi naredbu za preuzimanje kanala A. "Sklanjaj te ljude sa gomile šljake kod lansera 2! Svima, sklonite se po dovodnim tunelima." Unezverena galama u odgovor. "I koristite ident-šifre ako želite da se čujete!"
     Izgovorio je brzu komandu mehovskim govorom i buka se prekide kada je kontroler kanala prešao na formalni mod. Sada radio-uređaji u odelima neće čak ni raditi dok sistem ne prenese kodnu naredbu pojedinca. Na trenutak se čulo samo sablasno šištanje. A onda: -Džonse, BQ kod Osaki i Ozbornu. Vodim sada grupu od petoro do tunela.-
     -Lomaks, DF kod, komandi. Imam dobar vidik sa bezbedne visine. Svi mi pošaljite P-kodove svojih položaja. Prenosiću stanje Ozbornu.-
     Karl klimnu. Nekolicina dobrih svemiraca, koji su se sećali obuke, vredeli su kao čitavi bataljoni.
     -Džefers, GH kod Ozbornu. Uspeo sam, čini mi se.-
     "Ozborn, GH kod. Šta si uspeo?"
     -Džefers, GH. Naginjem lanser. Treba da ga okrenem južno. Ti ćeš ga nanišaniti, okej?-
     Karl shvati da je ravnomerno udaranje lansera 6 prestalo pre izvesnog vremena. Sada, dok je posmatrao, naprava se teško okretala prema udaljenim niskim bregovima, njuška joj se spuštala. Karl se diže na noge i hitro zađe iza lansera koji se lagano pokretao. Jedini način koji je mogao da smisli da uperi stvar bio je da to učini direktno, pogledom, nišaneći niz cev.
     Sjajno. Stvarno visoka tehnologija.
     A lucisti su ih, bez sumnje, pažljivo posmatrali. Njihov cilj mora da je ovaj položaj. Uništavali su lakše mete dok su podešavali domet. Lanser 6 bilo je mnogo teže pogoditi, jer je bio ukopan u jarak. Ali sada, dok je lagano izlazio...
     On čučnu na mrlju narandžaste boje i automatski zatvori jedno oko, zatim namesti na crtu cev lansera i tačkice po udaljenom bregu.
     -Lomaks, DF Ozbornu. Imam taktičku skicu poznatih neprijateljskih položaja. Pripremi se za prijem. Skupili su se prilično blizu.-
     Karl nabaci sliku preko polovine vizira. Benčlijeva gruba skica prikazivala je glavnu grupu i dva krila - verovatno isturene izvidnice.
     Nema ih mnogo. Brojim ih pet. Ali zauzeli su najbolje položaje.
     Lucisti su se smestili u jedan usek i koristili prednost skloništa. Dok je gledao, zažmirka bleštavoplavi blesak - i on se automatski saže. Što je bilo smešno: da je bio u punoj žiži lasera, ovaj bi ga smesta oslepeo. Umesto toga, nišanili su previsoko. Zakačila su ga samo ivična polja.
     On proveri šta je Džefers uradio. Gotovo da je dovoljno nagnuo...
     Zažmirka da razbistri vidno polje; nije mnogo pomagalo. "Otvaraj paljbu!"
     -Ja... ne mogu tek tako da gađam to brdo punim nabojem! To je kilogram gvožđa na deset hiljada KMS... bilo bi to kao aktiviranje bombe od deset kilotona!-
     Karl je mahnito razmišljao. "Prazna kućišta! Njihova masa je samo nekoliko grama. Imaš li ih imalo?"
     -Uh. Aha. Bolje da podesim i smanjenu snagu- reče Džefers. -Samo čas... da vid'mo... podešavanje na jedan procenat...-
     Neko vrisnu. Još jedan promašaj tu u blizini. "Moramo da uzvratimo paljbu. Otvaraj!"
     -Okej, okej.- Na svoje olakšanje, Karl začu kako se braaap braaap braaap nastavlja. Zvuk je bio drugačiji. Dublji, neravnomerniji.
     -Nije podešen za ovo. Raspašće se!-
     Karl prebaci na teleskopsku optiku. Svuda po padini, gore i dole, perjanice pare brizgale su dok su čaure pogađale.
     "Autopreuzimanje A-koma. Džeferse, levo!"
     -Slušam.-
     Malo brizganje pare visoko je prštalo nekoliko puta u sekundi.
     Plavo sevanje sa vrha brega, ovog puta blistavije. I neprijatelj je sve tačnije nišanio. Karl se okrenu i vide kako led nedaleko iza njega zaplamsa i naglo eksplodira u bisernu izmaglicu.
     "Više!" -Evo ti!-
     Linija brizgave magle išla je uz breg, raštrkana, ali sve viša, ravnomerno se pela prema mrljama koje su opsluživale veliku nezgodnu cev.
     Dva protivnika, a svaki petlja s oružjem prevelikim i premoćnim da bi ga spretno koristio... poput boraca koji tuku jedan drugoga gvozdenim gredama. Prvi koji pogodi...
     Karl se pitao šta će se desiti ako ga laser direktno pogodi. Odelo će mu odraziti jedan deo, a pod ovim uglom snop bi se proširio preko mnogo veće površine... pa ipak, nije želeo da to otkrije.
     "Idi desno! I više!"
     Skakutavi mlazevi magle poskočiše, zanjihaše se, umiriše - i pogodiše mileće mrlje.
     Bezvučno uništenje. Karl je ležao na ledu i gledao kako čaure bezvučno pogađaju mete - gmizave tačke i rascepkane, zakotrljane komade lasera - kada se magla napada prikupila, raširila i najzad zaklonila prizor.
     "Okej. Možeš... da ga ugasiš."
     -Sredili smo ih?-
     "Aha. Aha, sredili smo."
     Karl nije bio oduševljen, uzbuđen. Sve se desilo toliko brzo, toliko apstraktno. Skupina tačaka koje se kreću po padini brega. Bleštavo, naglo sevanje plavog. A onda udaljeno brizganje, kako su leteće čaure pogađale led, pogađale čelik, pogađale meko meso i krhke kosti. Nauka stroge geometrije i laka smrt.
     -Hej, uspeli smo! To će da nauči krelce!- Lanser zaneme. Džefers iskoči iz kanala, oduševljen.
     "Tako je... tako, uspeli smo."
     Začuo je Virdžinijin glas, i druge, i uz povratak žamora koji mu je tekao u ušima Karl lagano pođe prema padini brega u koju su tukli, ne zato što je želeo da vidi ono što je tamo, već što je znao da treba. Bio je to deo njegovog posla.
     Iznenada mu se um razbistri i on se priseti ostatka pesme, stihova koje je dokono recitovao pre samo nekoliko minuta... vreme koje se sada činilo mesecima daleko.

     A mi smo ovde kao na sve mračnijem polju
     Zapljusnuti smetenom uzbunom bitke i bega
     Tamo gde neznalačke vojske sudaraju se sred noći.