2.

     Prolazeći kroz carske Vrtove, Hari požele da je Dors sa njim. Setio se njene zabrinutosti zbog ponovne pažnje koju mu je posvetio Klion. "Oni su često ludi", rekla je neutralnim glasom. "Plemstvo je ekscentrično, što vladarima omogućava da budu bizarni."
     "Preteruješ", odgovorio je.
     "Dadrijan Štedljivi uvek je mokrio u carskim vrtovima", odvratila je. "Napustio bi sve državničke poslove zbog toga, tvrdeći da time svoje podanike oslobađa nepotrebnog trošenja vode."
     Hari je morao da se obuzda od smeha; bio je siguran da osoblje palate motri na njega. Da bi povratio ozbiljno držanje, uzeo je da se divi nadnesenim krošnjama ukrasnog drveća, oblikovanim u spindlerovskom stilu od pre tri milenijuma. Osećao je da lepota prirode izaziva čežnju u njemu, uprkos godinama koje je proveo u utrobi Trantora. Raskošno zelenilo dizalo se tu prema svetlosti sunca poput ispruženih ruku. Ovo je bila jedina otvorena tačka na planeti i podsećala ga je na Helikon, gde je počeo.
     Bio je sanjarski nastrojen dečak u radničkoj četvrti Helikona. Rad na poljima i u fabrikama bio je dovoljno lak da bi mogao pri tom da misli svoje nestalne, apstraktne ideje. Pre nego što su mu ispiti za javnu službu izmenili život, razradio je nekoliko jednostavnih teorema u teoriji brojeva i kasnije je bio poražen kada je saznao da su već poznate. Noću je ležao u postelji, razmišljajući o ravnima i vektorima, i pokušavajući da zamisli dimenzije izvan tri poznate, osluškujući udaljeno blejanje balonskih zmajeva koji su se spuštali niz planinske strane u potrazi za plenom. Stvoreni bioinženjeringom radi neke zaboravljene svrhe, verovatno lova, bili su poštovane zveri. Već godinama nije video neku od njih...
     Helikon, divljina - bili su ono za čim je čeznuo. Ali se njegova sudbina činila zakopana pod čelikom Trantora.
     Hari se osvrnu, i njegovi specijalci, misleći da ih zove, potrčaše napred. "Ne", reče on, gurajući vazduh ispred sebe prema njima - gest koji je u poslednje vreme često ponavljam, pomislio je. Čak i ovde, u carskim vrtovima, ponašali su se kao da je svaki baštovan mogući atentator.
     Pošao je ovim putem, umesto da se jednostavno pojavi iz gravdizača u palati, zato što je voleo vrtove više od svega. U dalekoj izmaglici dizao se zid od stabala, ustremljenih prema nebu uplivom bioinženjeringa sve dok nisu zaklonila bedeme Trantora. Samo ovde, na celoj planeti, bilo je moguće doživeti osećaj makar malo nalik otvorenom prostoru.
     Kakav uobražen izraz! - pomisli Hari. Definisati čitavu Vaseljenu po njenoj smeštenosti izvan naseobina čovekovih.
     Njegove svečane cipele zakrckale su po šljunku kada je napustio zaklonjene prolaze i popeo se na službenu stazu. Iza pošumljenog perimetra dizao se oblak crnog dima. Usporio je i procenio udaljenosti. Možda deset klikova. Svakako neka ozbiljna nesreća.
     Hodajući između visokih, neopanteonskih stubova, osećao je kako težina raste. Službenici mu pojuriše u susret da ga pozdrave, specijalci se zbiše iza njega i načiniše malu povorku kroz dugačke hodnike prema dvorani audijencije. Ovde su se tiskala milenijumska remek-dela umetnosti, kao da od sadašnjosti traže podršku koja će im udahnuti život.
     Na većem delu zvanične umetnosti ležala je teška ruka Imperije. Carstvo je uglavnom bilo vezano za prošlost i njenu stamenost, te je izražavalo svoj ukus sa naglaskom na lepom. Vladari su cenili čiste i prave linije uzlaznih ploča, precizne parabole vodoskoka purpurne vode, klasične stubove, podupirače i arkade. Herojska skulptura je preovladavala. Plemenite oči gledale su preko beskrajnih prospekata. Kolosalne bitke stajale su zamrznute u trenucima vrhunca, oblikovane u svetlećem kamenu i holoidnom kristalu.
     Sve je bilo sasvim primereno i lišeno nedozvoljenog izazova. Samo bez uzbudljive umetnosti, hvala lepo. Sve što je delovalo 'uznemiravajuće' bilo je prognano sa javnih mesta na Trantoru na kojima je mogao da se pojavi Car. Preselivši na periferiju svaki nagoveštaj neprijatnosti i miris života ljudi, Carstvo je postiglo svoje konačno stanje, neizlečivu bezličnost.
     Ali za Harija je bila još gora reakcija na bezličnost. Među dvadeset pet miliona nastanjenih planeta u Galaksiji bilo je bezbroj varijacija, ali je pod skutima Carstva tinjao stil zasnovan isključivo na odbacivanju.
     Pogotovo na onim svetovima koje je Hari nazvao 'haotični' umišljena avangarda tragala je za uzvišenim, zamenjujući lepotu za ljubav prema užasu, šokantnom i mučno izopačenom. Upotrebljavali su ogromne razmere, ili akutnu nesrazmernost, ili skatologiju, ili nesklad i iracionalno odudaranje.
     Oba pristupa su bila zamorna. Nijedan nije posedovao lakoću radosti.
     Zid se rastopi, pucketajući, i oni uđoše u dvoranu audijencije. Službenici nestadoše, njegovi specijalci ostadoše iza. Hari odjednom ostade sam. Tapkao je po zastrtom podu. Sa svake uzdignute ravni, izbočenog ornamenta i izrezbarene obloge kezilo mu se barokno preterivanje.
     Tišina. Car naravno nikada nikoga nije čekao. Sumorna odaja nije vraća odjeke, kao da njeni zidovi sve upijaju.
     A verovatno i jesu. Nije bilo sumnje da je svaki carski razgovor odlazio u nekoliko pari ušiju. Niz prisluškivača mogao je lako da se protegne sve do sredine Galaksije.
     Svetlost, pokretna. Niz pucketajući gravitacioni stub siđe Klion. "Hari! Tako mi je drago što si došao."
     Budući da je odbijanje carskog poziva po tradiciji bilo dovoljan razlog za pogubljenje, Hari je tek delimično uspeo da potisne suv osmejak. "Čast mi je služiti vam, gospodaru."
     "Dođi, sedi."
     Klion se teško kretao. Govorkalo se da je njegov apetit, već legendaran, prevazišao čak i umeće njegovih kuvara i lekara. "Imamo o puno stvari da razgovaramo."
     Careva večno prisutna aura služila je da ga na prefinjen način ozari svojim svetlosnim oblakom. Kontrast je bio blag, izveden sa namerom da ga izdvoji iz okolne polutame. Ugrađene inteligencije prostorije pratile su njegov pogled i usmeravale svetlost tamo gde je padao, ponovo sa nenapadnim, neprimetno primenjenim uticajem. Meki dodir njegovog pogleda darivao je objektima ozarenost koju su gosti retko primećivali, ali je delovala podsvesno, pojačavajući njihovo divljenje. Hari je to znao, ali je efekt ipak delovao: Klion je izgledao kraljevski, uzvišeno.
     "Bojim se da smo zapali u ćorsokak", reče Klion.
     "Ništa što ne možete da prevaziđete, siguran sam, gospodaru."
     Klion umorno zatrese glavom. "Nemoj sad i ti o mojim nenadmašnim sposobnostima. Neki... elementi..." razvukao je reč sa suvim prezirom "...protive se tvom naimenovanju."
     "Razumem." Harijevo lice nije ništa odavalo, ali mu je srce poskočilo.
     "De', ne duri se! Ja te želim za prvog ministra."
     "Da, gospodaru."
     "Ali nisam, uprkos opštem verovanju, potpuno slobodan u odlukama."
     "Jasno mi je da ima mnogo drugih koji su mnogo sposobniji..."
     "U sopstvenim očima, biće."
     "...i bolje upućeni, i..."
     "I ne znaju ništa o psihoistoriji."
     "Demerzel je preuveličao značaj psihoistorije."
     "Koješta. Sam mi je predložio tebe."
     "I sami znate da je bio iscrpljen, i ne baš u najboljoj..."
     "Njegove procene su godinama bile nepogrešive." Klion se zagleda u Harija. "Čovek bi gotovo pomislio da pokušavaš da izbegneš dužnost prvog ministra."
     "Ne, gospodaru, ali..."
     "Muškarci - i žene, ako ćemo pravo - ubijali su za mnogo manje od toga."
     "I bivali ubijeni, pošto bi to dobili."
     Klion se zakikota. "Istina je. Neki prvi ministri se uobraze, počnu da spletkare protiv svog Cara... ali da se ne zadržavamo na retkim slabostima našeg sistema."
     Hari se seti Demerzelovih reči: "Učestalost kriza dostigla je tačku u kojoj me poštovanje tri zakona robotike parališe." Demerzel nije mogao da donosi odluke jer više nije preostalo ispravnih. Svaki mogući potez povredio bi nekoga, i to teško. Zato je Demerzel, nadmoćni um, tajanstveni humaniformni robot, iznenada nestao sa scene. Kakve je izglede onda imao Hari?
     "Preuzeću položaj, naravno", reče Hari tiho, "ako bude potrebno."
     "Oh, potrebno je. Ako bude moguće, misliš. Postoje struje u visokom savetu koje su protiv tebe. Zahtevaju punu raspravu."
     Hari trepnu, uznemiren. "Hoću li morati da vodim raspravu?"
     "...a zatim i glasanje."
     "Nisam imao pojma da savet može da se umeša."
     "Pročitaj pravilnik. Oni poseduju tu moć. Obično je ne koriste, povinujući se većoj mudrosti Carevoj." Suv, kratak smeh. "Ali ne i ovaj put."
     "Ako bi vam to olakšalo stvar, mogao bih da se udaljim dok rasprava..."
     "Koješta! Potreban si mi da im se usprotiviš."
     "Nemam predstavu kako da..."
     "Ja ću iskopati razloge, a ti ćeš mi dati odgovore. Podela poslova. Ništa jednostavnije."
     "Hm." Demerzel mu je samouvereno rekao: "Ako veruje da poseduješ psihoistorijski odgovor, bez oklevanja će te slediti, i to će pomoći da budeš dobar prvi ministar." Ovde, u ovom veličanstvenom okruženju, to se činilo malo verovatno.
     "Moraćemo da izbegnemo protivnike, da taktiziramo protiv njih."
     "Nemam pojma kako se to radi."
     "Naravno da nemaš! Imam ja. Ali ti vidiš Carstvo i čitavu njegovu istoriju kao razmotan spis. Ti imaš teoriju."
     Klion je uživao u vlasti. Hari je u kostima osećao drugačije. Kao prvi ministar, svojom reči moći će da odredi sudbine miliona ljudi. To je zaplašilo i samog Demerzela.
     "I dalje postoji Zerotov zakon", rekao je Demerzel pre nego što su se poslednji put rastali. Po ovom zakonu, dobrobit čovečanstva bila je iznad sudbine bilo kog čoveka ponaosob. Robot ne sme da povredi ljudsko biće ili da, svojim nedelanjem, dozvoli da ljudsko biće bude povređeno, ukoliko se time ne krši Zerotov zakon. Sasvim ispravno, ali kako da Hari obavi posao koji ni sam Demerzel nije mogao? Hari shvati da je predugo ćutao i da Klion čeka njegov odgovor. Šta da kaže?
     "Hm, ko je protiv mene?"
     "Nekoliko grupa ujedinjenih iza Bitana Lamurka."
     "Koja je njegova primedba?"
     Na njegovo iznenađenje, Car se od srca nasmeja. "Da nisi Bitan Lamurk."
     "Zar ne možete jednostavno..."
     "Da nadglasam savet? Da ponudim Bitanu nagodbu? Da ga kupim?"
     "Nisam hteo da kažem da biste se spustili..."
     "Naravno da bih se 'spustio', kako si to nazvao. Teškoća leži u samom Lamurku. Njegova cena da podrži tvoje imenovanje za prvog ministra je previsoka."
     "Neki visoki položaj?"
     "To, i nešto poseda, možda čak cela zona."
     Predati čitavu zonu Galaksije jednom čoveku... "Mnogo traži."
     Klion uzdahnu. "Nismo više dovoljno bogati za tako nešto. Fleč Furiozni je, dok je vladao, trampio čitave zone za mesta u savetu."
     "Vaši sledbenici, rojalisti, ne mogu da nadjačaju Lamurka?"
     "Stvarno treba bolje da proučiš aktuelnu politiku, Seldone. Iako pretpostavljam da si u istoriji otišao toliko daleko da ti sve ovo izgleda pomalo beznačajno."
     U stvari, pomisli Hari, otišao sam daleko u matematici. Dors ga je snabdevala potrebnim činjenicama iz istorije, kao i Jugo. "Potrudiću se. Rojalisti su, dakle..."
     "Izgubili Dalite, tako da ne mogu da sastave većinski savez."
     "Daliti su tako uticajni?"
     "Poseduju argument koji prolazi kod širokih masa, kao i ogromnu populaciju."
     "Nisam znao da su toliko jaki. Moj bliski saradnik, Jugo..."
     "Dalit, znam. Pripazi na njega."
     Hari trepnu. "Jugo je moćan Dalit, istina, ali je odan, i prefinjen, intuitivan matistoričar. Ali kako ste..."
     "Provera porekla." Klion nehajno odmahnu rukom. "Potrebno je znati neke stvari o prvom ministru."
     Hariju se nije dopadalo da bude pod carskim mikroskopom, ali nije dozvolio da mu se to vidi na licu. "Jugo me ne bi izdao."
     "Znam priču, kako si ga uzdigao sa teških poslova, zaobišavši filtere javne službe. Veoma plemenito od tebe. Ali ne mogu da prenebregnem činjenicu da Daliti imaju zahvalnu publiku za svoje neobuzdane ispade. Pretili su da će izmeniti predstavljenost sektora u visokom savetu, pa čak i u nižem savetu. Zato..." Klion uperi prst "...pripazi na njega."
     "Da, gospodaru." Kad je bila reč o Jugu, Klion je sumnjao bez razloga, ali nije bilo svrhe ubeđivati ga u to.
     "Moraćeš da budeš oprezan kao Careva supruga tokom ovog, ovaj, prelaznog razdoblja."
     Hari se seti drevne izreke, da Careva žena (ili žene, zavisno od razdoblja) mora da ima uvek čiste haljine, bez obzira po kakvom kalu gazila. Analogija je bila upotrebljavana čak i kada bi se pokazalo da je Car homoseksualan ili kada je carskom palatom vladala žena. "Da, gospodaru. Ovaj, a zašto 'prelazni'...?"
     Klion je odsutno gledao u nadnesene, senovite kipove oko njih. Hari shvati da sledi glavni razlog zbog koga je bio pozvan. "Visoki savet računa da će postupak tvog imenovanja potrajati. Zbog toga ću tražiti tvoje savete..."
     "Ali mi nećete dati moć."
     "Pa, da."
     Hari nije osećao razočaranje. "Znači da mogu da ostanem u svom kabinetu u Strilingu?"
     "Pretpostavljam da bi izgledalo pomalo drsko kada bi prešao ovamo."
     "Dobro. A što ste tiče onih specijalaca..."
     "Oni moraju da ostanu uz tebe. Trantor je opasniji nego što jedan profesor može i da sanja."
     Hari uzdahnu. "Da, gospodaru."
     Klion se zavali u stolicu, koja se složeno savi oko njega. "Sada bih hteo da me posavetuješ po pitanju Renegatuma."
     "Renegatuma?"
     Hari prvi put opazi iznenađenost kod Kliona. "Nisi pratio slučaj? Pa to se dešava svuda!"
     "Bojim se da sam pomalo izvan događaja, gospodaru."
     "Renegatum - udruženje otpadnika. Ubijaju i uništavaju."
     "Zašto?"
     "Iz čiste destruktivnosti!" Klion ljutito pljesnu svoju stolicu i ova mu uzvrati blagom masažom, očigledno tako programirana. "Poslednji od njihovih članova koji je 'izrazio svoj prezir prema društvu' bila je žena po imenu Kutonin. Prodrla je u carske galerije i spalila bacačem plamena umetnička dela stara više milenijuma, a ubila je i dva stražara. Onda se mirno predala stražarima koji su pristigli."
     "Daćete da je pogube?"
     "Naravno. Sud je po kratkom postupku dosudio da je njena krivica dovoljno teška, pošto je sve priznala."
     "Sama?"
     "Odmah."
     Priznanje pod prefinjenim ubeđivanjem carskih islednika bilo je odavno legendarno. Lomljenje tela bilo je suviše lako: carski islednici su osumnjičenom lomili i psihu, osim tela. "Presuda, dakle, može da bude vaša, budući da e reč o zločinu protiv Carstva."
     "Oh, da, stari zakon o buntovničkom vandalizmu."
     "Dozvoljena je smrtna kazna i sve vrste mučenja."
     "Ali smrt nije dovoljna! Ne za zločine Renegatuma. Zbog toga mi je i potreban savet mog psihoistoričara."
     "Želite da...?"
     "Da mi daš ideju. Ti ljudi, naravno, tvrde da to rade kako bi oborili postojeći poredak, i slično. Ali pri tom imaju ogroman, planetni publicitet i postaju opšte poznati kao uništitelji neprocenjivih umetničkih dela. Odlaze u grob čuveni. Svi psihosi kažu da je to njihova istinska motivacija. Mogu da ih ubijam, ali oni više ne mare zbog toga."
     "Hm", reče Hari nelagodno. Bio je svestan da nikada neće shvatiti tu vrstu ljudi.
     "Zato hoću da mi daš ideju. Neko psihoistorijsko rešenje."
     Hari je bio zainteresovan za problem, ali mu ništa nije padalo na pamet. Odavno je naučio da se ne usredsređuje na pitanja koja su ga mučila, već da ostavi podsvesti da načne problem. Da bi dobio na vremenu, upita: "Gospodaru, jeste li videli dim iza vrtova?"
     "A? Ne." Klion dade brz signal rukom nevidljivim očima i zid naspram njih buknu svetlošću. Pun holo vrtova ispuni ogromni prostor. Uljastocrni oblak je narastao. Zmijoliko se izvijao prema nebu.
     Mek, bespolni glas odjeknu u vazduhu. "Kvar, usled pobune mehanizama, bio je uzrok ovog neželjenog poremećaja javnog reda."
     "Pobuna tik-takova?" Hari je već čuo taj izraz.
     Klion ustade i pođe prema holou. "Ah, da, još jedna zagonetna neposlušnost. Iz nekog nepoznatog razloga, mehanizmi odjednom podivljaju. Gledaj ovo! Koliko nivoa je u plamenu?"
     "Požar je zahvatio dvanaest nivoa", reče bestelesni glas. "Carska analitika procenjuje da ima četiri stotine trideset sedmoro mrtvih, dok se za osamdeset četvoro još ne zna ishod."
     "Carski troškovi?" zatraži Klion.
     "Beznačajni. Nekoliko pripadnika redovnih carskih jedinica povređeno je prilikom obuzdavanja mehanizama."
     "Ah. To je onda sitnica." Klion je posmatrao kako slika na zidu raste. Pogled se strmoglavi u zadimljenu jamu. Sa jedne strane, poput zapaljenih oblandi, čitavi spratovi su se uvijali od toplote. Između električnih potisnika letele su varnice. Mlazne cevi polivale su plamen, ali bez mnogo uspeha.
     Pogled odjednom sunu u visinu, na orbitu. Program je očigledno pravio spektakl za Cara, razmećući se svojim mogućnostima. Hari je pretpostavljao da mu se retko pružala prilika. Klion Smireni bio je podrugljivo ime, jer se činilo da se Car dosađuje većinom stvari koje su zanimale druge ljude.
     Gledano iz svemira, jedino duboko zelenilo bilo je tamo gde su se nalazili carski vrtovi - tek jedna mrljica usred sivih i smeđih nijansi krovova i krovnih zasada. Od pola do pola, ugljenocrni sunčani sabirnici i uglačani čelik. Ledene kape odavno su se istopile i u podzemnim cisternama pljuskala su mora.
     Trantor je hranio četrdeset milijardi ljudi, nastanjenih u gradu koji je potpuno prekrivao svet, retko gde plići od polovine kilometra. Zatvorene i zaštićene, milijarde žitelja planete odavno su bile naviknute na reciklirani vazduh i ograničen pogled, plašeći se otvorenog prostora, od koga ih je delila kratka vožnja liftom.
     Pogled ponovo porinu u zadimljenu jamu. Hari ugleda sićušne prilike kako skaču u smrt, bežeći od plamena. Stotine ljudi umiru... Hariju se prevrnu utroba. U prenaseljenim pećinama čovečanstva smrt je uzimala zastrašujući danak.
     Ipak, računao je Hari, na kvadratnom kilometru planete prosečno je živelo samo stotinu ljudi. Ljudi su se gomilali u popularnijim sektorima po sopstvenom izboru, a ne iz potrebe. Sa morima pumpanim ispod, ostalo je puno slobodnog prostora za automatizovane fabrike, duboke rudnike i ogromne, pećinske zasade, gde su se sirovine za pripremu hrane proizvodile gotovo bez ikakve potrebe za neposrednim ljudskim radom. Ove zamorne poslove obavljali su tik-takovi. Ali sada su pravili haos u složenom ustrojstvu kakvo je bio Trantor, i Klion je penio dok je posmatrao kako se širi pustošenje, proždirući čitave slojeve ognjenim čeljustima.
     Sve se više ljudi uvijalo u narandžastom plamenu. Bila su to ljudska bića, a ne statističke brojke, podsetio se. Biti vođa ponekad je značilo okrenuti glavu od bola. Pitao se da li je sposoban za to.
     "Još jedna zagonetka, moj Seldone", reče Klion iznenada. "Zašto tik-takovi prave ove strašne 'poremećaje' o kojima me moji savetnici obaveštavaju? A?"
     "Ja ne..."
     "Mora da postoji neko psihoistorijsko objašnjenje!"
     "Ovi sićušni fenomeni možda leže daleko izvan..."
     "Poradi na tome! Otkrij šta je posredi!"
     "Ovaj, da, gospodaru."
     Hari je dovoljno poznavao Kliona da ga ne uznemirava dok besciljno šeta po odaji, namršteno i nemo posmatrajući prizore stradanja zidnih razmera. Car je verovatno bio tako miran, nagađao je, jer je već video previše nesreća. Čak i najstrahotnije vesti vremenom izblede. Otrežnjavajuća misao: hoće li se to dogoditi i naivnom Hariju Seldonu?
     Klion je imao neki svoj način da svari vesti o katastrofama, jer je posle nekoliko trenutaka odmahnuo rukom i zid se zatamnio. Odaju ispuni vesela melodija i osvetljenje se pojača. Poslužitelji se rastrčaše sa činijama i poslužavnicima sa osveženjem. Čovek koji se stvorio kraj Harija ponudi mu stim. Hari odmahnu rukom. Iznenadna promena raspoloženja bila je dovoljno ošamućujuća za njega. Ovo je očito bila poznata situacija na carskom dvoru.
     Hari je već nekoliko minuta osećao kako mu nekakva pomisao golica um, i ovi trenuci tišine dali su mu priliku da konačno obrati pažnju na to. Kada je Klion uzeo stim, on mu se oklevajući obrati: "Gospodaru, ja..."
     "Da? Setio si se nečega, a?"
     "Nisam, gospodaru. Ja... nešto mi je palo na pametu u vezi sa Renegatumom i tom ženom, Kutonin."
     "Ovaj, sad mi se baš ne..."
     "Kada biste, recimo, izbrisali njen identitet..."
     Klionova ruka se zaustavi sa stimom na pola puta do nosa. "A?"
     "Oni su spremni na smrt, čim privuku dovoljno pažnje. Verovatno misle da će živeti u sećanju, kao deo legende. Oduzmite im to. Zabranite da im objavljuju prava imena. Dajte im neko uvredljivo ime koje će se pojaviti u svim vestima i službenim dokumentima."
     Klion se namršti. "Drugo ime...?"
     "Tu Kutonin nazovite Moron Jedan. Sledećeg, Moron Dva. Zabranite carskim dekretom da je zovu drugačije. Tako ćete je izbrisati iz istorije kao osobu. Ode slava."
     Klion se razvedri. "E, to ti je ideja. Isprobaću je. Oduzeću im, pored života, i ličnost."
     Hari dozvoli sebi osmejak kada je Klion pozvao ađutanta i počeo da mu daje uputstva za najnoviji carski dekret. Hari se nadao da će to upaliti, ali je bilo sigurno da se rešio brige. Činilo se da Klion nije primetio da to nema nikakve veze sa psihoistorijom.
     Zadovoljan, probao je posluženje. Bilo je iznenađujuće ukusno.
     Klion ga pozva sebi. "Dođi, prvi ministru, da te upoznam sa nekim ljudima. Mogli bi da budu od koristi, čak i jednom matistoričaru."
     "Počastvovan sam." Dors ga je poučila nekolikim frazama koje će mu se naći na raspolaganju kada ne bude znao šta da kaže, i sada je upotrebio jednu od njih. "Šta god bude od koristi u služenju narodu..."
     "Ah, da, narod", otegnu Klion. "Često slušam da ga pominju."
     Hari shvati da je Klion proveo život slušajući jeftine, predvidljive govore. "Oprostite, gospodaru, ja..."
     "To me je podsetilo na rezultate jedne ankete koju su proveli moji stručnjaci za Trantor." Klion uze posluženje koje mu je ponudila žena dvostruko niža od njega. "Pitanje je bilo 'Kojim razlozima pripisujete neznanje i apatiju kod žitelja Trantora?', a najčešći odgovor bio je 'Ne znam i ne zanima me'."
     Tek kada je Klion počeo da se smeje Hari shvati da je reč o šali.