DODATAK

     Čudo Apu-Punčaua

     Nijedna vrsta čuda ne deluje na primitivni um ubedljivije od onih koja remete tobož nepromenljivo dejstvovanje nebesa. Ali um manje sklon verovanju mogao bi se zapitati kako je to Severijan produžio noć, ne izazivajući kataklizmu veću od one koja je nastala zbog dolaska Novog Sunca.
     Mogla bi se ponuditi bar dva verovatna objašnjenja. Istoričari posegnu za jednim, koje se zove masovna hipnoza, kad god treba objasniti čuda sa mnoštvom svedoka koja ne mogu ni na koji drugi način biti obesnažena; ali nijedan stvarni hipnotizer ne nudi se da izvede masovno hipnotisanje.
     Ako odbacimo hipotezu o masovnoj hipnozi, ostaje, čini se, samo jedna alternativa, a to je pomračenje Sunca, shvaćeno u najširem smislu - dakle, nailazak nekog neprovidnog tela između starog Sunca i Urta.
     U ovom kontekstu treba zapaziti da se one zvezde, koje se u nebesima Komonvelta vide samo zimi, dižu iznad kamenog grada u proleće (možemo pretpostaviti da je to zbog ekvinocijalne precesije), ali da Severijan, dok produžava noć, zapaža prolećne zvezde na koje je navikao. Ovo kao da ide u korist drugog objašnjenja, baš kao i nagla pojava starog Sunca, koje je već odskočilo nad krovove kuća, posle kapitulacije autohtona. Ništa u Severijanovom opisu ne nagoveštava o kakvom bi neprovidnom telu mogla biti reč; ali čitalac sklon razmišljanju lako će doći do bar jedne verovatne pretpostavke o tome.

     Dž. V.