17.

     Prošli su kroz krivudave hodnike i dva puta ostali neozleđeni koraknuvši u bezdane jame odakle bi prosto sunuli naviše. Milvis je nosio nešto dijagonalno krojeno, od širokih traka, obmotano udesno oko tela i niz desnu nogu, i ulevo, oko tela pa niz levu nogu, žuto i ljubičasto. Bio je sam, i izgledao veličanstveno. Pozdravio je Čarlija vedro i ozbiljno, i jasno, otvoreno, glasno, izjavio da mu se dopada njegovo marinskoplavo odelo.
     "Ja vas napuštam", reče Filos, na koga Milvis nije uopšte obratio pažnju (što je, po Čarlijevom mišljenju, moglo da znači samo uvažavanje) sve dok to nije rekao, a onda je klimnuo glavom i ljubazno se nasmešio. Čarli kao preko volje odmahnu i Filos ode.
     "Veoma učtivo", reče Milvis, s odobravanjem. "Jedan je Filos."
     "Bio je veoma predusretljiv prema meni", reče Čarli i dodade, uprkos samom sebi, "čini mi se..."
     "Pa, onda", izjavi Milvis, "naš dragi Filos mi reče da se mnogo bolje osećaš."
     "Da kažemo da sam počeo da osećam šta osećam", reče Čarli, "što je mnogo više nego što sam osećao kad sam došao ovamo."
     "Zaista, bio je to uznemirujući doživljaj." Nešto je prosto nagonilo Čarlija da ga pažljivo posmatra. Nije imao nikakvih pokazatelja o magućoj starosti tih ljudi, te ako mu je Milvis izgledao stariji, verovatno je to bilo zbog svog onog poštovanja koje su mu ostali ukazivali a na koje se on jedva obazirao, a i zbog toga što je bio nešto krupniji i puniji u licu od ostalih i, konačno, zbog zaista neobičnog - čak i za ovdašnje pojmove - razmaka između očiju. Ali na tim ljudima ništa nije odavalo starenje, onakvo kakvo je on poznavao.
     "Dakle, želiš da saznaš sve što se o nama može saznati."
     "Upravo tako."
     "Zašto?"
     "To mi je karta za put kući." Rečenica je bila toliko idiomatska da gotovo nije ništa značila na ledomskom, i Čarli je to osetio čim ju je izrekao. U tom jeziku nije bilo pojmova 'plaćanje' i 'dozvola da se putuje'; reč koju je on upotrebio u značenju putne karte značila je 'etiketa' ili 'kartica iz kartoteke'. "Hoću da kažem", dopuni svoje reči, "rečeno mi je da kada budem video sve što ćete želeti da mi pokažete..."
     ...i sve što ti sam poželiš da vidiš..."
     ...i kad vam budem saopštio kako reagujem na to, pristaćete da me vratite tamo odakle sam došao."
     "Čast mi je što mogu potvrditi taj sporazum", i Čarliju se učini, bez samohvalisanja, da je za Milvisa zaista velika čast što to čini. "Da počnemo." To je zazvučalo nekako kao šala.
     Čarli se zbunjeno nasmeja. "Ne znam odakle bismo." Šta beše ono što je negde pročitao - Čarls Fort? Oh, kako bi se tek njemu sve ovo dopalo! Fort je bio rekao: "Ako želiš da izmeriš obim kruga, počni bilo gde." "Lepo. Hoću da mi kažete nešto... nešto poverljivo o Ledomu."
     Milvis raširi ruke. "Samo pitaj."
     Iznenada se postide i ne uspe da postavi otvoreno pitanje. Poče: "Filos mi je nešto kazao sinoć - u stvari pre nego što sam zaspao... Filos mi je rekao da vi, Ledomci, nikada niste videli telo muškarca. I ja sam smesta pomislio da ste vi svi žene. Ali kad sam ga pitao, odgovorio je da niste. E, sad, ili ste jedno ili drugo, zar ne?"
     Milvis ne odgovori. Samo ga je ljubazno gledao onim široko razmaknutim očima, ustiju razvučenih u staložen i ljubazan poluosmeh. Uprkos nelagodnosti, koja je postajala sve veća, Čarli shvati metod i oduševi se; jednom je imao nastavnika koji je tako radio. Na neki način, kao da mu je rekao: "Doseti se sam", ali taj metod se može upatrebiti samo kad neko raspolaže svim činenicama. Nešto nalik na 'pronađite sami ubicu' u krimićima o Eleriju Kvinu.
     Čarli u sebi prikupi na gomilu sve one nelagodne utiske koje je stekao o tome: velike (ali ne izuzetno velike) grudne mišiće i veličinu prstena oko bradavice; zatim, nije bilo ljudi posebno širokih u ramenima i uzanih u kukovima. U pogledu ukrašavanja smesta odbaci sve zaključke, koji bi ga mogli samo zavesti, jer kosu su češljati na sve moguće načine - kao što su se, uostalom, neverovatno i oblačili - iako su preovladavale kratke frizure.
     Potom obrati pažnju na jezik koji je, iz njemu neshvatljivih razloga, umeo da govori sasvim tečno, a ipak se stalno susretao s tajnama i zagonetkama. Pogleda u ozbiljnog i strpljivog Milvisa i reče sam sebi na ledomskom: "Gledam u njega." Prvi put izdvoji zamenicu 'njega' i uze da je razmatra, i tako otkri da joj on sam pridaje rod, jer kad god je izgovarao prevodio je u sebi na engleski rečju 'on', pošto mu se tako, iz nekih razloga, više dopadalo. Ali u vlastitom značenju, onom koje je imala na ledomskom jeziku, nije označavala ni pol ni rod. Ipak, bila je lična zamenica; ne bi je upotrebio kad misli na stvar. Na englaskom jeziku, 'ono' je bezlična zamenica za stvari; ali bezlično 'se' odnosi se samo na čoveka i znači 'čovek' uopšte: "Kako bi se samo poželelo; kako bi čovek poželeti mogao." Lična za menica na ledomskom - a postojala je samo jedna jedina! Bila je upravo takva: lična i bez roda. To što je Čarli verovao da je njeno značenje 'on' bila je samo njegova greška, i to mu je sad bilo jasno.
     Da li je taj nedostatak roda zamenice značio da Ledomci nemaju pola? Jer na taj način bi Filosova neobična primedba mogla da zvuči verovatno: nikada nisu videli muškarca, ali nisu bili žene.
     Reči i pojmovi za 'muško' i 'žensko' postojali su u jeziku, i mogli su biti zamenjeni pojmom 'oboje'. To znači da svaki Ledomac nosi u sebi oba pola.
     Podiže pogled i ugleda Milvisove strpljive oči. "Vi ste oboje", reče.
     Izvesno vreme, koje je potrajalo kao večnost, Milvis se ne pomeri i ne progovori nijedne reči. Tada se njegov paluosmeh raširi, kao da je zadovoljan onim što je video na Čarlijevom podignutom licu. Blago upita: "Je li to mnogo strašno?"
     "Nisam razmišljao o tome da li je ili nije strašno", otvoreno reče Čarli. "Samo sam pokušavao da prokljuvim kako je to moguće."
     "Pokazaću ti", reče Milvis, i dostojanstveno ustade, obiđe svoj pisaći sto i priđe prestravljenom Čarliju.