31.

     Svratili su u Vombijevu kuću, čije je prednje dvorište bilo okruženo jakim i složenim plotom od opletenog pruća, u stvari samo motkama pobodenim u zemlju i puzavicama opletenim oko njih; Vombi, mladi čovek orlovskog nosa, pokaza Čarliju da to, u stvari, i nije ograda u pravom smislu reči, već je deo kuće, jer su i zidovi bili izgrađeni na isti način, a zatim omalterisani ilovačom iz susedstva - čatmara za sva vremena - i, kad su se osušili, premazani nekom vrstom kreča koji nije bio beo već ljubičast. Slamni krov bio je obložen debelim slojem busenja trave, kakvog je bilo svuda po Ledomu. Kuća je bila ljupka, naročito iznutra, jer pleter i ilovača ne moraju da se prilagođavaju standardima i dužini građevinske stolarije, a zidovi su tim stabilniji što su nepravilniji, isto kao što savršeno parče hartije može da stoji na ivicama. Grosid, Nejziv i njihova dečica takođe su ušli i pomogli Vombiju da Čarliju prikaže svoje blago.
     Svratili su u Aborpovu kuću; ona je bila izgrađena od nabijene zemlje, tako što je kalup od drveta prvo podignut a potom ispunjen zemljom, vlažnom i nabijenom ručno, pomoću teške grede kojom su rukovala četiri snažna Ledomca, stojeći na drvenom kalupu. Kada se zemlja osušila, kalup se mogao ukloniti. Kao i čatmara, i ova zgrada bila je prilagodljiva različitim planovima. Grosid i Nejziv i njihova deca, i Vambi i Vombijeva deca, pošli su s njima.
     Svratili su u Abrpovu kuću, napravljenu od tesanog kamena, u obliku kockastih odeljenja. Nad svakom kockom bila je kupola veoma prosto napravljena. Kocku bi ispunili do vrha zemljom, napravili bi okrugli brežuljak po meri otvora pa bi ga prekrili slojem gipsa i maltera, debelim bar jednu stopu. Kad se sve osuši, svu zemlju bi iskopali i uklonili odozdo. Kažu da će takva kuća, s takvim krovom, trajati hiljadu godina. Obtri i Obtrijeva deca im se pridružiše.
     Edek je imao brvnaru, zaptivenu mahovinom, Viomir je živeo u samom brežuljku, u sobama od kojih su neke bile obložene rukom uglačanim daskama s tavanicom paduprtom gredama a neke prosto usečene u stenu. Piante je imao kuću od kamena s krovom od busenja, i svi zidovi bili su mu prekriveni sjajnim tapiserijama - ne u naborima, već zategnutim, tako da se jasno vide čudesno lepe slike i šare; u zadnjoj sobici Čarli ugleda rukom napravljen razboj, i svi tada postojaše neko vreme posmatrajući Piantea i njegovog sadruga kako pokreću razboj dok je dvoje majušne dece provlačilo čunak. I Pianteova deca, i njegov sadrug, i sam Piante pridružiše im se, a takođe Viomirova porodica i Edekova; i dok su prolazili kroz područja nalik na parkove prilazili su im i drugi u svojim sjajnim haljinama, deca nošena vetrom, dugonogi odrasli, izvirali su s njiva i iz voćnjaka, ostavljajući uz put, na ivicama obrađenog zemljišta, svoje ašove, motike, noževe za okresivanje i mačete.
     Uporedo sa gomilom rasla je i muzika. Nije postajala glasnija, samo se širila.
     I tako, svraćajući u usputne kuće i postajući sve veće, to mnoštvo, i Čarli Džons, stigoše do svetilišta.