42.

     Herb Reili ulazi da deci kaže laku noć. Klekne na pod kraj Karininog kreveta. Dejvi posmatra. Herb ljuljuška Karin u naručju, golica je po stomačiću dok ne počne da se smeje, ljubi je u vrat i gricka za uvo. Dejvi posmatra, široko otvorenih očiju. Herb pokriva Karin ćebetom preko glave i hitro se saginje tako da ga ne može videti kad bude svukla ćebe. Ona traži, nalazi ga, kikoće se kao luda. On je opet ljubi, ututkuje je u ćebe, šapuće: "Tatica te voli" i, poželevši joj laku noć, okreće se Dejviju, koji sve vreme pobožno posmatra.
     Herb pruža desnu ruku. Dejvi je prihvata. Herb mu protrese ručicu: "Laku noć, matori", kaže. Pušta mu ruku. "Laku noć, tata", kaže Dejvi ne gledajući u Herba. Herb gasi svetlo i izlazi. Dejvi ustaje iz postelje, smotava jastuk u čvrstu loptu, prelazi preko sobe i tresne jastukom što je jače mogao o Karinino lice.
     "Uopšte mi nije jasno", kaže Herb mnogo docnije, kada su se suze već osušile i pravda bila podeljena, šta ga je, pobogu, navelo da uradi tako nešto."