46.

     Dnevna soba je tesna za trideset ljudi, ali sve je to prijateljski i nezvanično, i ljudima ne smeta da se opruže unaokolo po podu. Sveštenik je dobar čovek. Dobar je čovek, misli Herb, kako god poželiš da upotrebiš tu reč. Bil Flester je bio vojni sveštenik, kladio bi se da to kažu i drugi popovi, i oni s činovima, i obični američki vojnici. Flester ima jasan pogled, veoma zdrave zube i čeličnosivu, vojnički podšišanu kosu i mladalačko, rumeno lice. Obučen je suzdržano ali ne pogrebno, a uzana kravata i uzani reveri govore sami za sebe, kao i njegove reči. Počeo je time što je postavio tezu, kao tekst za propoved, ali to nije bio tekst iz biblije. To je bila obična rečenica na koju možete svaki čas naići u aveniji Madison i glasi: "Uvek postoji put, samo ga se treba setiti." Susedi slušaju zaneto. Dženet mu gleda u zube. Tili Smit u ramena, koja su široka, a u čeličnosivu, vojnički podšišanu kosu. Smiti, presavijen preko ruba stočića za kafu, naslonio se daleko napred i palcem i kažiprstom drži donju usnu i razvlači je, tako da mu vidite samo dno desni na donjoj vilici, što je Smitov vizuelni signal koji kaže: "Ono što ovaj momak priča ima smisla."
     "Naši prijatelji Jevreji", govori Flester, uz mestimično glasno odobravanje u publici, "izgradili su sebi veoma lep mali hram na kraju ulice Forsitija, a s druge strane naselja naši drugari katolici imaju lepu kapelicu od cigala. Ja sam nešto malo čituckao i podosta šipčio i otkrio sam da u krugu od desetak milja postoje dvadeset dve različite protestantske crkve; stanovnici ovog naselja idu u osamnaest raznih crkava, a predstavnici bar njih petnaestak sede ovde u sobi. Naravno, niko neće krenuti da gradi petnaest, ili dvadeset, ili dvadeset dve raznovrsne protestantske crkve. Ali svet koji radi u prosveti zna šta treba da radi s malim isturenim odeljenjima, a to znaju i trgovci. Oni se centralizuju.
     Izgleda da bi trebalo da pozajmimo poneki list iz njihovih knjiga. Crkva treba da vodi računa o učinku, o privlačnosti svog proizvoda, o rastućim troškovima proizvodnje, kao i svaka druga delatnost. U novoj situaciji nađete nove načine da poslujete, kao što su banke izmislile mogućnost da kolima uđete unutra, kao ono kupovanje putem televizije o čemu pišu novine od nedelje. Mi smo svi protestanti i svi želimo da idemo u crkvu koja nam je tu blizu, u susedstvu. Jedino što nam predstavlja prepreku jeste veroispovest. Mnogo sveta veoma ozbiljno shvata svoju veroispovest i, da budemo otvoreni, čak se i svađa s drugima oko toga.
     Mnogo je već urađeno na tome da se crkve ujedine. Vi iznesete svoje gledište, ja svoje, pa se negde sretnemo. Ali puno sveta još misli da će moći da se okupi samo ako nešto izgubi. Da, tako neki svet oseća: sporazumeće se samo ako svako ponešto izgubi. Mi to ovde ne želimo.
     Uz sve uvažavanje, mislim da neki drže štap za pogrešan kraj. Mora postojati način da se udružimo a da niko ne gubi i niko ne dobija. Uvek postoji put, samo ga se treba setiti.
     Ne želim da se hvalim svojom idejom jer bi i svako od vas, narode, došao do istog odgovora, samo da se malo više udubio u problem, kao što sam ja učinio. Mislim da bi trebalo da pozovemo ovamo ljude iz različitih crkava, one najglavnije; one što biste ih vi nazvali poslovodnim odborom, i mislim da bi trebalo da ubacimo u igru ideju o tome da se sagradi jedna crkvica za sve nas. Ali umesto da se bijemo oko toga koju ćemo marku da prodajemo, hajde da napunimo police svim markama, znate; robom vrhunskog kvaliteta sa svih strana. Ušetaćete tako u Gospodovu samoposlugu tražeći šta vam treba i šta se tamo nalazi spremno za vas, prošetaćete kolicima i skinućete šta želite s polica.
     Kao primer onoga što želim da kažem, ako neka od vas, dama, stalno uzima marku Del Monte, neću da to krijete kao tajnu, neću uposliti dečaka da obiđe proizvode i da ukloni sve etikete, neću da vas teram da prestanete da je upotrebljavate ili da prestanete da govorite svojim prijateljicama da je to, prema vašem mišljenju, najbolja roba. I neće biti svađe između vas i samoposluge, ili između vas i drugog kupca, ako taj kupac želi neku drugu marku, jer ta marka će biti baš tu, na istoj polici, isto tako dobro osvetljena i lepo izložena.
     Ako taj predlog možemo da damo - eh - upravi svih srodnih firmi, kako biste vi to rekli, distributerima, mislim da se ne bi suprotstavili ideji da povećaju distribuciju i da im sve mušterije ostanu verne. Mislim da bi se isto tako oduševili pakovanjem i prodajom na licu mesta kao i uprava neke robne kuće. To bi bilo vođenje poslova posvećeno 'službi' na novi način.
     Niko ne mora da ostane bez onoga što mu je zaista potrebno, to je američki način gledanja na stvari. Ako želite da vam se dečica krštavaju uranjanjem u vodu, imaćemo dovoljno veliku krstionicu. Ako želite sveće na oltaru, odlično. Nedelja je dovoljno dugačka da se mogu držati službe božje i s njima i bez njih. Svećnjaci se mogu napraviti na uvlačenje, kao dogled. Slike i ukrasi? Stavićemo ih na kapke sa šarkama, tako da se mogu otvoriti ili ukloniti s vidika, kako god budete želeli.
     Neću vas zamarati drugim pojedinostima; to je vaša crkva i mi ćemo je organizovati onako kako želite; dokle god nas bude rukovodila želja da imamo službu - a to znači samo da namerno nećemo da smo kruti, da ne bismo nekoga uvredili. Ima mnogo više sličnih načina da se Gospod poštuje nego što ima različitih, i krajnje je vreme i poslednje je vreme da se pridružimo glavnim strujama američkog sistema i neka nas naše crkve opslužuju samoposlugom najbolje vrste, s dovoljno mesta za parkiranje i pristojnim igralištem za dečicu."
     Svi pljeskaju.